Društvenim mrežama širi se objava u kojoj uz Bobanovu fotografiju stoji sljedeći citat:
“O, da – glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu.”
Bivši kapetan hrvatske nogometne reprezentacije koja je 1998. godine osvojila brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj ove je rečenice doista izgovorio, ali ne tijekom aktualne kampanje za predsjednika RH, već prije nešto više od četiri godine, uoči parlamentarnih izbora 2015. godine, u intervjuu za Jutarnji list.
Istog dana kad je intervju objavljen, Boban je podnio ostavku na mjesto predsjednika uprave Sportskih novosti, sportskog dnevnika u izdanju Hanza medije, izdavačke kuće u čijem vlasništvu je i Jutarnji list.
“Da, istina je. Nažalost je istina. A istina je tako gadljiva da je moram odraditi u miru”, riječi su kojima je Boban potvrdio svoju ostavku u razgovoru za tportal.
Prema informacijama koje je tada objavio Forum.tm, Boban je podnio ostavku jer je intervju u kojem je izrazio podršku Milanoviću naprasno skinut s naslovnice Jutarnjeg lista, i to odlukom tadašnjeg vlasnika Hanza medije, pokojnog odvjetnika Marijana Hanžekovića.
U intervjuu za Jutarnji list objavljenom 3. listopada 2015. godine Miljenko Jergović pitao je Bobana za koga će glasati.
Jergovićevo pitanje i Bobanov odgovor prenosimo u cijelosti:
Jergović: Uskoro će izbori, još jedni od nenormalnih, histeričnih i protudemokratskih hrvatskih izbora, koji bi nas, kažu, jednoga dalekog dana trebali uvesti u normalnu, relaksiranu demokraciju, kada ljudi više neće lajati jedni na druge i neće se plašiti vlastite sjene ako ostanu u manjini. Glasat ćeš, da prostiš, za koga?
Boban: Ne bih rekao da su protudemokratski. OK, ti bi želio, kao i svi normalni, da su tonovi pristojniji, s više poštovanja i manje vrijeđanja, i da se gađamo činjenicama a ne uvredama, i da ih civilizacijski živimo na boljoj razini, ali na to ćemo, čini se, još pričekati jer kod nas je na djelu vječna partitokracija i uski, interesno nekulturni pogled. Jer ako mišljenje imaš – ne valja. A i zašto ga imaš? I pitanje zavjere se otvara, jer kako će neko misliti ako interesa nema – i sve je uprljano čim je izreknuto. A ako nisi s nama protiv nas si i valja te razapeti, a razapeti je lijepo i smiruje dušu. Mnogima je tako, ne samo onima u političkom teatru – pa valjda znamo nešto o tome.
Da se vratim pitanju, o da – glasat ću za Zorana Milanovića, a nisam mislio nikad. Ali Zoran Milanović u zadnje vrijeme nije više isti čovjek. Nije više sterilni i ponekad bahati ideolog koji se želi dokazati samo akademskoj i političkoj javnosti i koji ne pridaje pažnju našem mentalitetu, narodnom duhu i realnostima.
Koliko primjećujem, sazrio je: ljudski, državnički i socijalno. Drugo: nije kompromitiran i čini se neupitno pošten, a to je, na našu sramotu, velika mu prednost. I njegova ljubav za Hrvatsku nije urlatorska, nego živi u odgovornosti i poručuje u činjenicama, a i druga mu ruka nije u džepu. I sam heroj Kotromanović govori nam o načinu.
Treće: imam dojam da je spoznao izgubljeno vrijeme i da je spreman napokon pokrenuti tromi državni aparat ove naše nesretnice i donositi aktivne i brze odluke, jer one mu sude i sudit će ako opet bude u sedlu. Odluke koje će iznad svega olakšati i ubrzati bilo koju poslovnu inicijativu i smanjiti i ubrzati birokratizam koji ubija. Moja je misao da zaslužuje drugu šansu, da bi mogao objediniti ljude i da je spreman za to. A narod će već potpisati svoje.
Na kraju krajeva, čovjek je pismeni orator i intelektualac koji nas osramotit neće. A ne glasa mi se za detuđmanizatore koji tuđmaniziraju. Ne želim utjecati ni na koga niti mogu, ali čini mi se da su ovi izbori strašno bitni za Hrvatsku pa sam napustio svoj odmak i političku intimu i osjećam odgovornost da kažem šta mislim. Vjerujem kako je ključno da i zbog bolje desne opcije pobijedi lijeva. Jer možda tako dobijemo “praviju” desnu koja mi je bliža u mnogim pogledima. Nažalost, ova sada – nije ni u jednom.
R.I. /Foto: epa/Matteo Corner
