Olivia DeRamus imala je 19 godina i studirala je na sveučilištu u Kaliforniji kada je bila seksualno napadnuta. Situacija se pogoršala kada je otkrila da ne može govoriti o tome.
“Bila sam seksualno napadnuta. I moja priča tu ne završava”, kaže Olivia. Nakon prijave nasilja, sveučilište je pokrenulo istragu i poduzelo mjere protiv prozvanog počinitelja.
Olivia je odlučila ne otići na policiju kako bi izbjegla nove traume. Ali ipak je otkrila da je uvučena u pravnu bitku koja je trajala godinama.
“Počinitelj napada me tužio za klevetu.”
U Sjedinjenim Državama, ako vas netko tuži, čak i ako pobijedite, još uvijek morate platiti vlastite naknade. Financijski pritisak vjeruje ona, iskorišten je da se pokuša natjerati da povuče svoju priču jer je on negirao napad.
I kao što to često biva, dok se sudski postupak u tijeku, ne može govoriti o svom iskustvu u slučaju da njezini komentari budu korišteni protiv nje na sudu.
Olivia je osjećala da joj očajnički treba siguran prostor za raspravu o tome što se događa, ali ga nije mogla pronaći. Kako se proces približavao kraju, krenula je s postavljanjem nove društvene mreže kako bi ljudima u izazovnim okolnostima dala mjesto gdje ih se može čuti.
Olivia kaže da “zlostavljači koriste sivu zonu zakona kako bi pokušali ušutkati svoje žrtve”
Osnovala je Communiju, za koju kaže da je prva društvena mreža te vrste koja se bavi “društvenim zdravljem” – aspektom vaše dobrobiti koji proizlazi iz odnosa s drugima. Uključuje značajke kao što su vođenje dnevnika, praćenje raspoloženja, podrška zajednice i drugi resursi.
“Možete se povezati sa sobom onoliko koliko se povezujete s drugima”, kaže ona.
Aplikacija, namijenjena ženama, također ima feed koji je više “u stilu Twittera” koji se može koristiti anonimno, bilo iz pravnih razloga ili jednostavno radi očuvanja privatnosti.
Olivia je pretrpjela fizički napad, ali žrtve online zlostavljanja – prema dobrotvornoj organizaciji Refuge to uključuje više od jedne od tri žene u Ujedinjenom Kraljevstvu – također su pozdravile Communiu kao sigurno mjesto za izražavanje.
Jedan od njih je Suswati Basu, podcaster i bivši novinar. Suswati kaže da su njezini online feedovi bili “preplavljeni” homofobnim, rasističkim i seksističkim komentarima nakon što je odgovorila na post na X-u, nekadašnjem Twitteru, o tretmanu tražitelja azila.
Suswati kaže da je druge platforme čine “ranjivom”.
Za rješavanje ovakvih problema Communia ima ljudske moderatore. Oni također provjeravaju sve članove putem e-pošte, a ako žele razgovarati o određenim temama kao što su seks ili pokret #MeToo, korisnici moraju biti verificirani pomoću identifikacije s fotografijom – mnogo praktičnija strategija nego na drugim platformama društvenih medija.
“Kad sam rekla ljudima u industriji, mislili su da sam poludjela”, kaže Olivia. Ali ona inzistira na tome da se to može učiniti, čak i u velikom obimu.
Lucy, nije njezino pravo ime, pokušavala se oporaviti od poremećaja prehrane. Sprijateljila se s nekim za koga je mislila da je još jedna djevojka koja boluje od anoreksije na društvenoj mreži Tumblr.
No onda je njezina “prijateljica” počela tražiti fotografije i slati poruke zbog kojih se osjećala sve neugodnije. Ispostavilo se da je razgovarala s muškarcem, koji je poslao “nekoliko polugolih fotografija”.
“Osjećala sam se stvarno povrijeđeno”, kaže Lucy. “Jednostavno se nije osjećao sigurno.”
Njezino iskustvo na drugim platformama nije bilo puno bolje. “Kamo god da idete, ako priznate da ste žena, to je kao da se okolina automatski seksualizira”, kaže ona. Stoga pozdravlja “pozitivan prostor” koji Communia nudi ženama.
Muškarcima je dopušten pristup aplikaciji, ali se ne potiču. Olivia kaže da kada muškarci koriste platformu “devet puta od 10 to je iz pogrešnih razloga” i budu uklonjeni.
Još jedan način na koji se Communia izdvaja od ostalih platformi je to što se ne oslanja na oglašavanje. Preuzet je više od 100.000 puta, a većina korisnika u Velikoj Britaniji i SAD-u.
Trenutačno je osnovna aplikacija besplatna, s mogućnošću plaćanja dodatnih značajki, a Olivia se nada da će proširiti posao i učiniti ga profitabilnim bez oglašavanja.
“Možete dodati vrijednost, dodati dodatne izvore prihoda, na odgovoran način koji zapravo podržava ljude i daje im ono što im je potrebno, umjesto izvlačenja njihove privatnosti i njihovih podataka”, tvrdi ona.
Brooke Erin Duffy, izvanredna profesorica komunikacija na Sveučilištu Cornell, kaže da bi to moglo biti izazov.
“Iako su napori platforme da izbjegne prikupljanje podataka i mjere ciljanja oglasa hvalevrijedni, moglo bi se pokazati teškim za održivost. Bez podrške oglašavanja, platforma će morati održavati lojalnu bazu plaćenih pretplatnika”, kaže ona.
Ključni izazov bit će kako se povećati bez “gubljenja osjećaja zajedništva koji je privukao korisnike na prvom mjestu”, predviđa ona.
A za Oliviju zajednica znači sve, s obzirom na iskustvo koje je proživjela. Za mnoge ljude borba sa sudskim sporom financijski nije opcija, pa Olivia kaže da je činjenica da je mogla i sada može govoriti o svom iskustvu privilegija.
“Ako mogu podržati druge žene u bilo čemu kroz što prolaze, onda je to za mene dovoljna pravda.”
Megy M. /Foto: bbc
