U mjestu Žuta Lokva nalazila se raskrsnica najvažnije cestovne komunikacije u to vrijeme, koja je povezivala Otočac sa središnjom Hrvatskom i bila jedina komunikacija za opskrbu općine Otočac.
Ta prometnica je, nakon što su Martićevi odmetnici 24. kolovoza ubili četiri policajca, bila blokirana, pa se sav promet odvijao prometnicom preko Švice i Krasna do Senja i bio je gotovo u okruženju.
Stanovnici općine Senj našli su se u vrlo teškom položaju. Nametalo se i pitanje koliko dugo i kako će se malobrojne, slabo naoružane sa stotinjak pušaka, ali visoko motivirane postrojbe na prilazu Senju, bez sredstava topničke potpore, oduprijeti jačem napadu neprijateljskih snaga.
Ddva zrakoplova 15. rujna 1991. JNA je raketiralaa Vratnik, položaje senjskih branitelja pričuvne policije, ali srećom bez žrtava.
U dva borbena naleta JNA zrakoplovi u 20. rujna 1991. u Krasnu izbacuju kasetne bombe u zaseoke Vukeliće i Kulu te pritom smrtno stradavaju Ivan Samaržija, pripadnik Narodne zaštite i Marko Samaržija, tada dijete u dobi 10 godina.
Isrog dana, 20. rujna 1991. esplozivom srpske snage oštećuju zapornicu u Brlogu, čime je onesposobljen sustav za nesmetan rad HE “Senj i Sklope” za proizvodnju električne energije. Miniranjem zapornice na Gusić jezeru u selu Brlog onemogućena je opskrba Senja, svih naselja u Podgorju i Karlobaga te otoka Raba i Paga pitkom vodom. Temeljem procjena stručnih službi grada Senja procijenjeno je da u tunelu ima zaliha pitke vode dostatne za najviše sedam dana.
Članovi Udruge branitelja Uskok Senj prisjetili se Domovinskog rata: ”Di su Senjani, to je sigurno”
U prijepodnevnim satima 24. rujna zapovjednik ZNG-a iz Otočca odlazi jedinim slobodnim planinskim putem preko sela Krasno u Senj. Namjera mu je da se s predstavnicima Kriznog stožera postigne dogovor o uporabi njihovih snaga u zajedničkoj akciji deblokade važnog prometnog čvorišta Žuta Lokva i Brloga.
Dolaskom u Senj upoznaje ih s planom izvođenja akcije deblokade Žute Lokve i na temelju ovog plana postrojbe ZNG-a iz Senja treba dati jednu satniju ljudi, koji bi bili pojačani policajcima iz Policijske postaje Senj. Zamišljena akcija imala je kodni naziv „Medvid”.
Nakon što su dobili zapovijed, zapovjednici iz Senja mogli su krenuti na pripremu ljudi i sredstava za izvršenje planirane akcije. Nisu imali puno vremena, ostalo im je nešto više od 24 sata za sve potrebne pripreme. Namjenski organizirane snage ZNG-a i MUP-a za izvršenje ove zadaće također dobivaju kodne nazive: snage iz Otočca “Udar”, snage iz Senja “More” i snage iz Brinja “Mesić”.
Po planu je napadna akcija „Medvid“ trebala početi 26. rujna u ranim jutarnjim satima. U napad bi se krenulo u 4 sata ujutro istovremeno iz tri smjera. Trećim senjskim smjerom „More“ djelovale su namjenski organizirane snage dragovoljnih pripadnika ZNG i pričuvne i aktivne Policije potpomognutih dvojicom policijskih specijalaca braće Đanija i Bornea Novosela – Senjana koji su se tada nalazili na odmoru i dragovoljno pridružili akciji i svojim velikim iskustvom i moralom itekako pomogli u akciji.
Pravac kretanja bio je s područja Vratnika preko Žute Lokve prema zaseocima Rapain Klanac – Rapain Dol. Senjski su pripadnici od naoružanja imali lako osobno naoružanje, a pripadnici dragovoljaca ZNG čak su imali lovačke puške i oružje muzejskih eksponata, zbog činjenice da su bivše partijske strukture naoružanje TO općine Senj predale pripadnicima tzv. JNA koji su potom naoružali Srbe u borbi protiv Hrvatske.
Od protuoklopnog oružja je bilo par ručnih bacača, svaki s par mina, koje i nisu bili sve ispravne, što se kasnije ispostavilo u borbi. No unatoč svemu tome, moral je bio izuzetno visok i moralo se branitelje stopirati za odlazak u akciju jer naprosto nije bilo oružja za sve dragovoljce koji su svim srcem htjeli krenuti u obranu i oslobađanje Domovine, jedne od najvećih ovozemaljskih svetinja.Plan je uspio: Grad Otočac bio je odblokiran, kao i pristup zapornici u Brlogu za popravak iste i neometano opskrbljivanje vodom i strujom.
Ta je akcija odjeknula u čitavoj Hrvatskoj jer dok su drugi gradovi i sela padala pod srpsko-četniku okupaciju, Senjani su sudjelovali u akciji oslobađanja okupiranog teritorija i dali veliki obol moralu hrvatskih ratnika na drugim bojištima, koji su velikodušno branili svoje.
Moramo napomenuti da je nekoliko dana prije akcije Medvid I. satnija ZNG sa zapovjedništvom otišla na ratište u selo Divoselo i tu uspješno izvršila postavljene zadatke u obrani od četnika, također bez žrtava.
To je bio veliki poticaj za daljnje planove oslobađanja područja oko Otočca, gdje opet mi Senjani itekako sudjelujemo bez zadrške i silovito u akciji “Drenjula” u Drenovom Klancu 04. 11. 1991. i u još mnogo bitaka kasnije tijekom Domovinskog rata. Da Senjani nisu bili takvi, i Senj i njegovi ljudi odavno bi nestali u povijesti.
Važno je da bude zapisano za buduće naraštaje – ne zbog hvale, jer hvaliti se time ne dolikuje, već da se zna da je današnji Senj kao i onaj uskočki Senj uvijek onakav kakvim ga je opjevao veliki hrvatski pjesnik, senjski sin Silvije Strahimir Kranjčević: on je „na braniku lav korjenit“.
M.M. /Udruga branitelja Uskok Senj/ Foto: Dinko Brozičević
