U zadnjih devet godina neobični trendovi odvijaju se unutar Ministarstva obrane RH, posve suprotni uvriježenim pravilima funkcioniranja takvih ustanova u demokratskim zemljama, članicama EU i NATO. Na djelu je tiha militarizacija Ministarstva obrane u kojem, po naravi stvari, moraju dominirati civili.
Od 2011. godine svjedočimo kako Ministarstvo obrane vode bivši vojni časnici, Ante Kotromanović i Damir Krstičević. Zadnji civili koji je vodio taj resor bio je Josip Buljević. U tom razdoblju, a što se posebno intenziviralo u proteklom mandatnom razdoblju, na sva ključna mjesta unutar ministarstva dovedeni kadrovi koji su bile djelatne vojne osobe.
Praktično, stvoren je paralelni Glavni stožer umjesto da imamo instituciju s dominantno civilnom komponentom.
Nema objektivnih prepreka da onaj tko je bio vojni časnik, general, bude kasnije i dobar političar. Međutim, pokazalo se da kada se bivši vojni časnici nađu u političko-civilnom okruženju, kakvo je Ministarstvo obrane, gdje u osnovi moraju „menadžerirati“ i gdje su podvrgnuti javnom nadzoru i kritici, bivali su prosječni ili mnogo ispod toga.
U trenutačno u MORH-u gotovo sva ključna mjesta obnašaju kadrovi koji su bili djelatne vojne osobe. Njeguje se mentalitet i duh apsolutne poslušnosti, kao i potpune nekritičnosti. Umjesto lojalnosti državi, razvija se lojalnost trenutačnom obnašatelju dužnosti ministra obrane (tko god on bio) i njegovoj stranci. To su pragovi na kojima prestaje profesionalni okvir. U MORH već odavno caruje ambijent kadrovske i intelektualne prosječnosti, čak i ispodprosječnosti.
I dalje vlada princip negativne kadrovske selekcije gdje su užem krugu ministra obrane (tko god on bio) draži podobni negoli oni stručni. Koliko se „drži“ do struke nabolje se vidjelo u slučaju propasti kupnje izraelskih borbenih aviona F-16 Barak ili remonta MiGova u Ukrajini.
Kod slučaja F-16 Baraka se jasno vidjelo kako se taktičko-tehnička studija nije sastavila po pravilima struke i objektivnosti, nego po željama politike. Samo u MORH-u mogu producirati dokument u kojem se navodi kako su troškovi leta 30 i kusur godina starog izraelskog lovca niži od satnice novog švedskog Gripena.
„Problem“ sa strukom u Ministarstvu obrane RH je u tome što struka umije razmišljati i biti kreativna. Takvi najčešće postavljaju pitanja, oni sumnjaju, oni su skloni osporiti neke kanone koji su postavljeni na vrhovima. Odlazak visokoobrazovanih i onih najstručnijih intenzivirao se proteklih godina. Učinci negativne selekcije u MORH-u su sve pogubniji i po sigurnost RH, a što se najbolje vidi po rapidnom gubljenju niza sposobnosti u HRZ-u i HRM-u, dvjema granama Oružanih snaga koje bi tehnološki morale biti najnaprednije.
Karijerizam je boljka mnogih u Ministarstvu obrane, ali i u cijelom vojnom sustavu. Karijerizam je mnoge, koji su čak predstavljali dobar potencijal, odveo do profesionalnog, a kasnije i do etičkog potonuća. Na taj način, poništeni su profesionalni potencijali kakve su takvi ljudi imali.
Dobar dio i onih koji se nalaze u našem vojnom vrhu tamo su došli na osnovu negativne selekcije. To je zatvoreni krug. Ako neki mediokritet, koji je postao general, zapovjednik grane ili načelnik Glavnog stožera, želi biti okružen ljudima koji mu se dive, takav izabire oko sebe ljude koji dijele njegov mentalni sklop i intelektualnu razinu, ali su ispod njegovih mogućnosti. To odvaja one ljude koji su kreativniji i oni ne mogu doći do izražaja. Takva situacija izravna je ugroza za mentalno zdravlje mnogih zaposlenika Ministarstva obrane.
Političke elite godinama vojnoj strukturi nameću politički podobne kadrove mimo profesionalnih kriterija, a to nije bilo ograničeno samo na najviša mjesta u hijerarhiji, već je išlo vrlo duboko u vojnu strukturu. Postavljanje časnika na visoka zapovjedna mjesta mahom se temelji na političkom lobiranju, ne gledajući pri tome potvrđene referencije, stručnost i profesionalnu biografiju svakog pojedinog časnika i što bi njegovo postavljenje značio za unaprjeđenje sustava.
Umjesto vojnog profesionalca njeguje se mentalitet „domobljubnog“ vojnika politički lojalnog „partiji“.
Kopirani duhovni obrazac JNA i Sovjetskog saveza?
To što je svojedobno ukinuta Politička uprava u MORH-u ne znači da nema politizacije u vojsci. Štoviše, politizacija unutar Oružanih snaga samo je poprimila neke druge nevidljive, prikrivene oblike. S tim problemom se uopće ne bave civilne institucije, kao ni mediji, koje bi trebale provoditi sustavni i kontinuirani nadzor nad Oružanim snagama. Takve institucije se koriste samo za „legalizaciju“ odluka koje se tiču kadroviranja unutar vojske, a koje se donose u određenim uskim, neformalnim krugovima.
M.Marković/Foto:morh
