Na današnji dan 2014. godine preminula je heroina Domovinskog rata Nevenka Topalušić. Rođena je i odrasla u Gradecu pokraj Vrbovca. U Zadru završava srednju medicinsku školu nakon čega se zapošljava u Domu zdravlja Vrbovec.
Uz redovne dužnosti i obiteljske obaveze uspjela je upisati i završiti školu za višu medicinsku sestru na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Početkom Domovinskog rata kod kuće ostavlja troje djece te se priključuje 51. samostalnom bataljunu Vrbovec te stečena medicinska znanja i iskustvo koristi za spašavanje života na bojištu.
Ubrzo odlazi u 2. gardijsku brigadu “Gromovi”, prolazi brojna ratišta nerijetko ulazeći duboko u neprijateljski teritorij kako bi spasila svoje suborce. Zbog svoje vrhunske stručnosti, hrabrosti i pouzdanosti ulijevala je potpunu sigurnost i samopouzdanje svojim suborcima tijekom svih borbenih akcija.
U sve borbene akcije odlazila je s pješaštvom, pješačeći u borbenom rasporedu.
Osobno naoružanje nikada nije nosila u akciju. Njen stav je bio bezgranično vjerovanje suborcima kao i to da može ponijeti puno više sanitetskog materijala umjesto oružja i streljiva.
Kao pripadnica 1. bojne 2. gardijske brigade “Crnih mambi” u operaciji “Una 95” spašavajući suborce ranjena je s četiri snajperska metka, a dobila je i 28 gelera od granate.
![nevenka-topalusic-_708964S11[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/10/nevenka-topalusic-_708964S111.jpg)
Kao stopostotni ratni invalid I. skupine uključila se u prosvjed Udruge 100%-tnih hrvatskih ratnih vojnih invalida I. skupine pred Ministarstvom branitelja 2014. godine.
“Ovdje sam jer me ubija nepravda. Otišla sam u rat jer sam htjela da bude dobro mojoj djeci. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti”, izjavila je na početku prosvjeda, a njezine su se riječi nažalost obistinile.
Preminula je nakon što joj je drugog dana prosvjeda pozlilo, a Savska 66 danas nosi naziv Trg Nevenke Topalušić.
Nevenka Topalušić dva puta je dala život za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Prvi puta je „pala“ u vrijeme Domovinskog rata, kada je kod majke ostavila svoje dvoje djece i sa suprugom Brankom otišla na ratište. Za njima je otišlo njihovo treće dijete, 18-godišnji Dubravko.
Preživjela je i Bljesak i Oluju i akciji na Kupi, Savi i Uni, ali ne i Frada Matića i Bojana Glavašavića.
R.I. /Borna Marinić/ Foto:pxll/privatna arhiva
