Na obljetnicu smrti dr. Tuđmana prisjetio sam se zučne polemike s vatrenim pristašom (kasnije dužnosnikom) HSP-a koji je Tuđmanu bio spreman priznati samo sretnu oklonost da se našao na prvom trenutku u pravo vrijeme.
Inače ga je smetalo sve kod Tuđmana. Od formiranja Hrvatske vojske, Udbe i KOS-a ( tipično HSP-ovski), do pregovora s Miloševićem i odnosa prema BiH (‘Hrvatska do Drine’) pa do “kukavičluka” jer u Vukovar nismo ušli vojnim snagama. Slijede poznate teze o pretvorbi i privatizaciji, kadroviranju, Sveto ime Dinamo (…).
Na upit tko je najveći politički autortitet u svjetskoj diplomaciji 20. stoljeća spremno je naveo ime Henryja Kissingera. Za takve tipove imao sam spremljen Kissingerov citat o Tuđmanu i pročitao što je državni tajnika SAD-a u vrijeme Nixonove i Fordove administracije, i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1973. godine, rekao o Tuđmanu.
“Kissingerovo mišljenje se pika, a tvoje je za besmislene kavanske razgovore.”
Uz obljetnicu smrti dr. Franje Tuđmana, u vrijeme kad se, zbog Haaške presude, njegova politika ponovno analizira, prisjetili smo što su o prvom hrvatskom predsjedniku rekli neki od utjecajnih svjetskih čelnika, Tuđmanovih suvremenika, a što osbnosti iz domaće pooltike i javnog života.
SVJETSKI UGLEDNICI O TUĐMANU
“Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Kao i svi veliki ljudi, ni Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali, vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.”
Henry Kissinger – Dr. Franjo Tuđman – vizije i postignuća – UHIP, 2002., str. 141.
“Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni i Hercegovini. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno.”
Predsjednik Bill Clinton, veljače 1996. (Thomas Patrick Melady: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 127.)
“Dragi gospodine Predsjedniče, (…) Prošli smo dugi put do postizanja mira u regiji i stvaranju uvjeta da jaka, neovisna i cjelovita Hrvatska zauzme svoje mjesto u zapadnoj obitelji nacija. Vaše osobno vodstvo posljednje dvije godine bilo je apsolutno presudno za okončanje sukoba u nekadašnjoj Jugoslaviji i postavljanju temelja trajnog mira i pomirenja. Uvjeravam Vas da ćemo učiniti sve što možemo i nastaviti Vam pomagati u ovom teškom trenutku.
Predsjednik Bill Clinton u pismu Predsjedniku Tuđmanu Vjesnik, 24. studenoga 1996.
Predsjednik Franjo Tuđman svojom se savješću opredijelio da svoj život uloži u dramatičnu borbu za slobodu čovjeka i hrvatskog naroda i za povijesnu istinu o tom narodu. Pišući knjigu o malim narodima i velikim idejama, kad veliki nisu pravedni, a činjenica je da su neke velike ideje ovoga krvavog XX. stoljeća bile protučovječne jer su bile protubožje… Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih.
Kardinal Franjo Kuharić – Glasnik HDZ-a: dr. Franjo Tuđman 1922.-1999., 64.
U bivšem sistemu dr. Franjo Tuđman imao je položaj i mogućnost da udobno živi s privilegijama i ugledom, ali uz cijenu da bude neosjetljiv za sudbinu svoga naroda. Znanjem i iskustvom uvidio je nepravde i svojom savješću je izabrao težak put nenasilne borbe za slobodu i povijesna prava i istinu o svom narodu. Otkrio je prave probleme, pošao je svjesno putem koji će ga voditi u progone, sve do tamnice. Nailazio je ne samo na nerazumijevanje velikih nego i na protivljenje. Dostojanstvo se velikih se upravo tako očituje da budu zaštita slabih i malih, da jamče slobodu i ostvarenje neotuđivih ljudskih i nacionalnih prava potlačenih.
Kardinal Franjo Kuharić: Ne malakšimo, Kana, 30/1999., br. 12, str. 12.
Primio sam Tuđmana u Quirinalu. Poznavao sam i prije njegovu povijest. Danas ga mnogi kritiziraju i kažu da je imao čvrstu ruku. Pitam se bi li bilo moguće načiniti čudo, koje je on načinio davanjem neovisnosti Hrvatskoj, da nije ponekad upotrijebio i čvrstu ruku prema vani i unutra. Svojom politikom uspio je vratiti krajine koje su bile okupirane.
Francesco Cossiga, bivši predsjednik Republike Italije, Večernji list, 17.11.2001.
Ostaje neprijeporno: Amerika duguje vječnu zahvalnost Washingtonu i Lincolnu, a Francuska De Gaulleu. Ništa manje, ako ne i više, Hrvatska duguje Tuđmanu. I što nas vrijeme više udaljuje od njega, sve jasnija bit će nam istina: da je najsvjetlije razdoblje hrvatske povijesti zauvijek obilježeno njegovim imenom.
Thomas Patrick Melady (Veleposlanik SAD-a) – Dubravko Jelčić: Tuđman i budućnost Hrvatske, Zagreb 2003., 183.
Više puta smo se sastajali u Zagrebu, nekoliko puta u SAD, Bruxellesu. Pamtim ga kao vrlo sposobnog i čvrstog pregovarača koji nije lako odstupao. Mislim da je u Daytonu dobio puno što je planirao. Po mom mišljenju, Tuđman se mora smatrati ocem nove samostalne hrvatske države.
Willy Claes, bivši belgijski premijer, generalni tajnik NATO-a 1994.-1995., Globus, 6.09.2002.
Tuđman je bio mudar, poznavao je povijest i, otvoreno govoreći, uz njegovo vodstvo Hrvati su preko Oluje i drugih vojnih akcija spasili Bosnu i Hercegovinu.
Herbert S. Okun, američki veleposlanik: Večernji list, 15. travnja 2006.
Franjo Tuđman bio je hrvatski domoljub. Njegovo djelo započeto je davno prije zbivanja iz proteklih nekoliko godina… Podupirući mandat Ujedinjenih Naroda i mirnu reintegraciju uz izbjegavanje novih sukoba, on je spasio tisuće života – ne samo hrvatskih, nego i ljudi cijele regije. I što je još važnije, njegova mudra politika omogućila je normalizaciju odnosa sa SR Jugoslavijom… Znam da je strastveno vjerovao u europsku Hrvatsku…
General Jacques Klein (upravitelj prijelazne uprave Vijeća sigurnosti UN-a za Hrvatsko Podunavlje) (iz knjige fra Andrija Nikić: Dr. Franjo Tuđman – tvorac Republike Hrvatske, Mostar, 2000.
Predavajući predsjedniku Tuđmanu visoko međunarodno priznanje za mir “Caterina de’ Medici”, prof. Pier Lorenzo Eletti je rekao: Dr. Tuđman “jedan je od lidera i graditelja nove Europe, predani borac za demokraciju, samostalnost Republike Hrvatske i mir u svijetu”, uvevši ga time u društvo dobitnika tog uglednog priznanja, među kojima su i ličnosti poput Willija Brandta, Francoisa Mitteranda, Mihaila Gorbačova.
Prof. Pier Lorenzo Eletti, Vjesnik, 26. studenoga 1990., 1.
Smatram da je bivši predsjednik Tuđman bio veliki državnik i da mu dugujemo mnogo za neovisnost Hrvatske.
Dr. Otto von Habsburg, Globus, 31. ožujka 2000.
Neka im Bog oprosti sve laži o Tuđmanu … Na kraju dajem vam i osnovnu ocjenu dr. Tuđmana kao čovjeka. Volio je vlastiti narod, ali nije imao predrasuda ni prema komu. Otkad sam mu postao savjetnik pa do smrti nikada ga nisam čuo da negativno govori o drugim narodima i vjerama. Bio je svjestan politike granica u današnjoj Europi i nije tražio promjene za Hrvatsku. Ukazivao je na povijesne nepravde i ljudska prava Hrvata u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji i na Kosovu…
Prof. dr. Slobodan Lang (bivši savjetnik Predsjednika RH, Veleposlanik, zastupnik u Saboru), Hrvatski List, br. 220, 11. prosinac 2008.
Danas mislim da smo trebali više surađivati s Tuđmanom iako su nam prigovarali da smo potpuno povezani s Pantovčakom, a to nije bila istina. Dobio sam naredbu iz Washingtona da zaustavim prodor hrvatske vojske prema Banja Luci, i Tuđman je bio kooperativan, ali možda bi bilo drukčije da smo ih pustili da odrade taj vojni dio zadatka.
Richard Holbrooke (američki diplomat, posrednik u Daytonskim pregovorima), Večernji list, 14.11.2005., 6.
Jedan od stereotipa o Tuđmanu da nije nikad imao strpljenja doslušati svoje suradnike i da je donosio apriorističke odluke… Ništa pogrešnije od toga… U svakoj njegovoj odluci bilo je inspiracije i inicijativnosti. Ali, zaključno oblikovanje odluke uvijek je bilo sačinjeno od mnoštva priloga što su ih ugradili njegovi suradnici. U moći kreiranja, inicijacije i asimilacije, od početka stvaranja odluke do konačnog donošenja, krila se tajna Tuđmanove državničke uspješnosti.
Akademik Ivan Aralica, Globus, specijalno izdanje, 11. Prosinca 1999., 57.
S obitelji Tuđman prijateljujem tridesetak godina. Francek je jedan od najpoštenijih ljudi koje sam upoznala, bio je šarmantan i duhovit… Naše je prijateljstvo imalo istu emocionalnu i moralnu nit u doba kad je Francek bio u zatvoru, kad je postao predsjednik i kad se teško razbolio.
Ruža Baldani (prvakinja HNK, operna pjevačica), Globus, 16.03.2002.
Tuđman je bio patriot. Ali i čovjek koji je branio i poštovao pravo drugih ljudi i naroda… Bez vođe poput Tuđmana nikada ne bismo ostvarili nezavisnost. On je hrvatski George Washington…
Miroslav Blažević Ćiro (nogometni izbornik), u Zagrebu, 26. siječnja 2002.
Upamti jednu stvar: Tuđman govori to što govori, ali dobije li priliku samo tri sekunde, taj će napraviti Hrvatsku.
Bruno Bušić
Predsjednik Tuđman je neobično strpljivo i mirno saslušao sva izlaganja nazočnih i ne sjećam se da je ikoga prekidao, da je upadao u riječ ili na bilo koji način utjecao na izlaganja. Govorili su o njemu kao posebno autoritativnoj osobi, kao diktatoru, a ja sam ga doživljavao kao politički vrlo pristojnog čovjeka koji je govorio nakon svih i koji je svima dopuštao da kažu svoje mišljenje.
Julije Derossi, hrvatski književnik (O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 179.)
Dr. Tuđman je rekao: “Treba poduzeti sve da se rat izbjegne, dosta je bilo žrtava u povijesti hrvatskoga naroda”. U toj kratkoj rečenici bio je sažetak poruke Tuđmana humanista, čovjeka koji je bio spreman poduzeti sve da spasi ljudske živote. Dodao je još jednu rečenicu koju sam tada zabilježio, a ta glasi ovako: “Smrt u ratu nije tragedija pojedinca, to je tragedija njegove obitelji i njegovih prijatelja”…”Svako je nasilje plod mržnje koja je opreka ljubavi”. Međutim, on dodaje: “Jamačno, lako se prekoračuju granice između pravednog i nepravednog rata”, te upozorava da “pravedni ratovi ne smiju prijeći onu tanku nit koja ih dijeli od nasilja”. Dakle unaprijed osuđuje sve ono za što će njega kasnije optuživati.
Dr. Andrija Hebrang, O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 38/9.
Mnogi nisu znali kako krenuti. Tuđman je znao. Bila je iznimna sreća što se toliko toga skupilo u jednoj osobi: povjesnik koji je bio svjestan svih razdora i nejedinstva u prošlosti, čitač učinjenih pogrešaka koje se ne smiju ponoviti, svjedok novije povijesti i poznavatelj tadanje vlasti, poznavatelj osoba i odnosa komunističkih močnika, čovjek obaviješten o pravom stanju stvari u jugoarmiji, dakle svega što je moglo biti – i bilo je – uporabljivo u ključnom trenutku…
Hrvoje Hitrec, O Tuđmanu s osobnim pogledom, Zagreb 2002., HDZ, 68/9.
Koliko ja znam, Tuđman je mnogo toga (lošega) znao o ljudima, nisu mu bile skrivene njihove zakulisne i prljave igre i djela, ali je sve to tolerirao, podnosio i tek u rijetkim trenucima očajavao i ponavljao: “S mnogima od njih pod drugim okolnostima ni kavu ne bih popio”.
Nenad Ivanković: Predsjedniče, što je ostalo? Varaždin 2000., 16.
U Hrvatskoj za Tuđmanovo doba nije bilo diktature, a bilo bi glupo ozbiljno uzimati optužbe koje se često mogu čuti od Tuđmanovih kritičara kako je riječ o totalitarnoj državi – izjavio je profesor povijesti na Sveučilištu Yale dr. Ivo Banac na predavanju u washingtoskom Centru “Woodrow Wilson”, javlja “Glas Amerike”. “Postojalo je veliko područje za slobodu medija, tisak koji nije primao nikakav novac od države bio je posve slobodan”
Dr. Ivo Banac, Večernji list, 5. veljače 2000.
Tuđmana smatram, zapravo, najznačajnijim hrvatskim političarom 20. stoljeća, čovjekom čije će zasluge ostati za sva vremena, kao onoga koji je stajao na čelu pokreta za ostvarenje hrvatske države i koji je, naravno, imao svojih pogrešaka i nedostataka. U usporedbi s onim pozitivnim, njegove su pogreške neznatne.
Dražen Budiša, iz knjige I. Radoš: Tuđman izbliza, 2005., str. 227.
