OLIVER MLAKAR KOD STANKOVIĆA: “Tu i tamo me se sjete pa odradim koji posao. Znate – bolujem od neizlječive bolesti”

28 srpnja, 2019 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Gost posljednje ovosezonske emisije Nedjeljom u 2 na HRT-u bio je legendarni TV voditelj Oliver Mlakar.



Gotovo 40 godina Mlakar je bio dio naših života. A uopće to nije planirao. Nakon gimnazije upisao je francuski i talijanski. Živio je skromno. U studentskom domu.

Na audiciju za Radio Zagreb javio se samo kako bi nešto zaradio. A onda su iz studija u Jurišićevoj počeli emitirati i televizijske emisije.

Odmjeren, ugodna glasa, ozbiljan – postao je brzo prva postava. Za početak – kviz. Prvi je bio s Jasminom Nikić, pa Zlatni pogodak koji se emitirao iz Zagreba i Beograda. Mića Orlović i Oliver Mlakar bili su prave zvijezde. Pa, još jedna emisija uz koju su odrastali mnogi – Jadranski susreti. A onda Kviskoteka. 15 godina smo napeto pratili taj tada najpopularniji zabavni program na televiziji.

Danas sa svojom Dunjom uživa u životu, kaže da je zapravo potpuno zadovoljan čovjek. Obitelj mu je oduvijek bila jako važna. I danas smatra da je obitelj najvažnija.

– Obitelj je osnovna ćelija jednoga društva. Ako funkcionira obitelj, funkcionira i društvo. Meni je to uvijek bilo tako – posao da, ali nakon posla odmah kući, rekao je Oliver.

Iako je u mirovini, posla mu ne nedostaje.

– Pa da, nađe se nešto tu i tamo. Evo baš sam u petak u Dubrovniku vodio jedan prelijepi koncert dalmatinskih klapa na Stradunu. Tu i tamo me se sjete, pozovu me, a ja se odazovem, prihvaćam poneki posao jer želim da mi glava još funkcionira, ističe.

Kaže da je u dobroj kondiciji i dobroga zdravlja iako boluje od jedne neizlječive bolesti.

– A ta je starost. To nas sve čeka, tu lijeka nema, ali ja se odupirem, ne dam se i još uvijek funkcioniram, rekao je Oliver dodavši da je njemu starost lijepa i da u njoj uživa.

– Do stotke je još 16 godina, to se još može iskoristiti, optimistično je poručio.

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •