Croatian Six (Hrvatska šestorka) naziv je za skupinu od šest Hrvata (Max Bebić, Vic Brajković, Tony Zvirotić, braća Joe i Ilija Kokotović i Mile Nekić) koji su u Australiji bili osuđeni 1981. godine na 15 godina zatvora zbog “planiranja terorističkih napada 1979. godine”. Oni su tvrdili da su nevini.
Cijeli slučaj izrežirala je jugoslavenska UDBA, preko agenta provokatora Vice Virkeza (pravo ime Vitomir Visimović). Optužili su ih da su u ime hrvatske neovisnosti planirali dignuti u zrak kazalište, dvije turističke agencije, društveni klub i vodovode u Sydneyu.
U veljači 1979. godine policija države Novi Južni Wales je objavila da su uhitili skupinu Hrvata u Lithgowu i Sydneyu koji su navodno namjeravali podmetnuti eksplozivne naprave na sljedećim lokacijama: folklorni nastup zabavljača iz Jugoslavije u Elizabethen theatre u sydneyskom predgrađu Newtown, glavna vodovodna cijev za opskrbu Sydneya kod St. Marysa, putničke agencije koje su imale veze s JATom u Fairfiledu i Cabramatti, i klub u St. John’s Parku
Skupinu je prijavio njihov poznanik Vico Virkez (pravo ime Vitomir Visimović, Udbin agent) koji je bio zabrinut o posljedicama bombaških napada. Nakon svoje izjave u policijskoj postaji, Virkeza je slijedila skupina specijalne policije prema kući gdje je stanovao zajedno s Maksom Bebićem u Lithgowu.
Prilikom pretresa kuće i vozila, policajci su pronašli 12,5 kg eksploziva, raznih detonatora i alarmnih satova koji su bili prepravljeni za detoniranje eksplozivne naprave. Nakon što su uhitili Maxa Bebića, policija je tijekom ispitivanja koristila fizičku silu kod iznuđivanja priznanja.
Max Bebić uhićen je s Virkezom/ Foto: ABC
Nakon što su “dobili priznaje” i navodna imena ostalih suradnika od Maxa Bebića, policija u deset sati navečer istoga dana šalje specijalne odjele policije na adrese ostale petorice u Sydneyu.
Uhićenje Hrvatske šestorke izazvalo je pravu senzaciju u medijima te iznimno negativni publicitet za hrvatsku zajednicu. Sudski proces bio je najduži sudski postupak u australskoj povijesti do tada, u kojem je većina dokaza i svjedočenja bila krivotvorena ili iznuđena od sudionika.
Kako se hrvatska šestorka pojavila pred sudom, predstavnik policije Commonwealtha rekao je da se ključni dokazi o Virkezu neće dijeliti s obranom, u interesu nacionalne sigurnosti.
Svjedočenje doušnika Virkeza, koji je sudu rekao da je i sam bio dio zavjere, bilo je presudno za tužiteljstvo. Kao i kod policijskog svjedočenja, obrana je tijekom suđenja bila sumnjičava prema njegovim motivima. U njegovoj bilježnici, zaplijenjenoj u noći uhićenja, nalazio se kontakt iz veleposlanstva Jugoslavije.
“Sumnjao sam da nije govorio svu istinu o svom sudjelovanju i svojoj motivaciji”, rekao je odvjetnik David Buchanan.
“Ispitao sam ga o tim podacima, neuvjerljivo se branio : ‘Ah, možda sam ih htio nazvati i zlostavljati.'”
Virkez je kao zaštićeni zatvorenik dobio blagu dvogodišnju kaznu. Nakon uvjetnog puštanja, živio je u Kings Crossu pod lažnim identitetom. Prije nego što je hrvatska šestorka uopće bila osuđena, Virkez je pobjegao iz Australije.
Nakon objave dokaza 1991. godine da je glavni svjedok Vico Virkez bio Udbin agent, da su izjave i priznanja šestorke bila iznuđena silom ili prijevarom, šestorica krivo optuženih i utamničenih Hrvata su pušteni na slobodu. No, presuda nije poništena.
Nakon puštanja na slobodu mnogi od njih vratili su se u Hrvatsku, a neki su i sudjelovali u Domovinskom ratu.
Međutim, novi dokazi doveli su presudu u pitanje.
Slučaj protiv hrvatske šestorke činio se sigurnim 1980. godine. Informator Vico Virkez postao je krunski svjedok. Policija je posvjedočila da je na svakom posjedu oduzela eksploziv i iznijela priznanja svakog od muškaraca.
No, prvi dokazi koji su osporeni bili su zaplijenjeni eksplozivi. Eksploziv je pronađen samo u kući doušnika Vica Virkeza Policija ga je je pronašla, fotografirala i dostavila sudu. No u domovima ostalih uhićenih muškaraca, nije bilo dokaza o pronađenom eksplozivu, kako su policajci svjedočili.
Hrvatska šestorka
Dana 15. veljače 2021., branitelj i odvjetnik za ljudska prava i kazneno pravo, u Sydneyu, Sebastian De Brennan i odvjetnica Helen Cook, koristeći stručnu pravnu analizu visokog pravnog stručnjaka Davida Buchanana, podnijeli su Vrhovnom sudu NSWa žalbu i zahtjev za sudsku istragu u slučaju “Hrvatske šestorice” (Croatian Six)
U žalbi navode nove dokaze koji su nedavno objavljeni u tajni dokumenatima ASIOa (Australska sigurnosna i obavještajna organizacija) te knjigama i publikacijama kao što su: Službena povijesti ASIOa (“Official History of ASIO”, John Blaxland i Rhys Crawley, 2016.) i u knjizi Hamish McDonalda “Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica” (“Reasonable doubt: spies, police and the Croatian Six”, 2019.) u kojima su nakon opsežnog i temeljitog istraživanja izložene sve činjenice.
U slučaju uspjeha ove žalbe odnosno sudske istrage, presuda iz 1981. godine o krivnji Hrvatske šestorice za terorizam mogla bi se poništiti, više od 40 godina nakon te strašne činjenice.
Očekuje se da će Vrhovni sud NSWa u roku od mjesec dana donijeti svoju ocjenu hoće li ovom žalbom ići naprijed i hoće li se pokrenuti zamolba za sudsku istragu. Radi se o veoma osjetljivim pitanjima koji, u slučaju sudske potvrde, navode na korupciju i suradnju dijela australske policije sa Udbom i komunističkim režimom Jugoslavije koji naprosto nije podnosio domoljubne Hrvate i Hrvatice.
Vico Virkez, pravo ime Vitomir Visimović, agent Udbe, tada 28-godišnjak, uhićen je nakon što je priznao policiji/Foto: ABC
No, također se radi i o pravdi i istini za Hrvatsku šestoricu, građane Australije, kao i o ispravljanu istinom loše ili strašne reputacije svih Hrvata u Australiji pa i onih u drugim zemljama iseljeništva.
Taj slučaj već dugi niz godina naziva se po svijetu slučajem najvećim promašaju ravde u povijesti Australije.
Ta oznaka sudskog podbacijanja pravde nije potekla od australskih Hrvata, koji su imali itekako mnogo razloga za ljutnju i ogorčenost, jer je ova presuda donesena u vrijeme kad se komunistička Jugoslavenska mašinerija ni pred čim nije zaustavljala u uništavanju po svijetu hrvatskog imena i hrvatskog naroda koji se u Drugom svjetskom ratu i u miru, nakon tog rata, zalagao za slobodnu i neovisnu Hrvatsku – ova etiketa podbacivanja pravde došla je od drugih, uključujući i članova australske pravne struke.
Za slanje ove šestorice Hrvata u propast i guranje ugleda australske hrvatske zajednice dublje u tamu smatranja Hrvata i Hrvatica „nacionalističkim ekstremistima i teroristima“, i time učiniti veliku i moćnu uslugu ugnjetavajućoj komunističkoj Jugoslaviji trebao je tada samo jedan srpski varalica (koji je glumio Hrvata i infiltrirao Hrvatsku zajednicu) koji je radio za protu-hrvatsku agendu komunističke Jugoslavije, trebao je jedan australski / NSW policijski “odred” koji je očito pomagao tom Srbinu u konstruiranju krivičnog slučaja protiv Hrvatske šestorice, a trebao je i sudac Vrhovnog suda NSWa, sudac Victor Maxwell.
Policija je fotografirala eksploziv koji je pronađen u Virkezovom automobilu/ ABC
Njegovi propusti u sudnici su bili oni poput njegovog očitog i potpunog uvjerenja da policija NSW-a ne može griješiti, kao i to što nije uputio i naglasio poroti da je jedno od predstavljenih izjava, odnosno ispovijesti, jednog od šestorice Hrvata, nesigurna ( jer je bila nepotpisano, a on, Maxwell je slijepo vjerovao policiji koja je tvrdila da je ta ispovijest istinita i došla dragovoljno od jednog od optuženika!).
Također, uz druge propuste sada otkrivene, sudac Maxwell je odbio dopuštenje obrani Hrvatske šestorice da u sudnicu pozove one policajce koji su bili uhitili i sedmog Hrvata te noći u veljači 1979. kada je šestorka uhićena i kojega je nakon toga jedan sudac brzo pustio na slobodu.
“U svom sažimanju, sudac Maxwell rekao je poroti da je pitanje za pravdu u suštini ono koje se odnosi na to hoće li se vjerovati u trideset i devet policajaca ili u šestero optuženika, te pitanje tko je imao motiv lagati“.
Čini se da mu nije smetala činjenica što je u sudu potisnuo dva primjera policijskog davanja lažnih dokaza. Bilo je to, rekao je, “crno-bijelo” “(citat: članak Hamisha McDonalda “Zarobljeni politikom hladnog rata,” 5. ožujka 2021.) (https://insidestory.org.au/held-captive-by-cold-war -politika/)
Krajem Drugog svjetskog rata slomljene su nade za neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. Slijedila su masovna ubojstva, masovni komunistički zločini nad hrvatskim domoljubima i punile su se njihovim posmrtnim ostacima brojne masovne grobnice. Ovaj užas i ugnjetavanje izazvali su veliki porast broja Hrvata koji su bježali iz komunističke Jugoslavije i naseljavali se u Sjedinjenim Državama, Kanadi, raznim zemljama Južne Amerike, Australiji i drugima.
Svi Hrvati koji su se naselili u tim zemljama bili su ponosni na svoje nasljeđe i nastavili su svoju borbu za slobodu Hrvatske na razne načine. Osnovali su vlastitim radom i sredstvima te posvuda utvrdili mnoge klubove hrvatskih zajednica i hrvatske katoličke centre. Australija nije bila iznimka; doista, moglo bi se reći da su Hrvati u Australiji vodili u tim naporima održavanja tradicije, kulture i težnje za neovisnošću Hrvatske tijekom svih desetljeća koja su slijedila.
“Razumljivo je da bi se neki jugoslavenski migranti hrvatskog podrijetla trebali i dalje nadati uspostavi neovisne Hrvatske, a u demokraciji poput Australije imaju pravo zastupati svoje stavove sve dok to čine legitimnim sredstvima,” Sir Robert Menzies, premijer Australije, 27. kolovoza 1964. (Izvor: Australija, Zastupnički dom, Parlamentarne rasprave, br. HR.35, 1964., 679.)
Nagrađeni australski istraživački novinar Chris Masters s ABC TV Four Corners 1991. je pošao tražiti Virkeza i pronašao ga u tadašnjoj Jugoslaviji, otkrivši da je Srbin, Vitomir Misimović, koji se u Australiji predstavljao kao hrvatski nacionalist i koji se infiltrirao u australsku hrvatsku zajednicu kao operativac Udbe čiji je glavni cilj u to vrijeme bio na bilo koji način uništiti Hrvate u inozemstvu koji su slijedili ideju slobode Hrvatske iz komunističke Jugoslavije.
Virkez na fotografiji na farmi svinja u Jugoslaviji 1991. godine /Foto:ABC
U programu ABC TV Four Corners o hrvatskoj šestorki 1991. godine Chris Masters je, između ostalog, rekao:
“Večeras: špijun koji je došao iz hladnoće … nestao iz Australije prije 11 godina nakon što je razotkrio veliku terorističku zavjeru. Kad smo ga pronašli, priznao je krivokletstvo koje je šest muškaraca koštalo ukupno 50 godina zatvora …
Čovjek koji je nekad bio poznat kao Vico Virkez pronađen je u dvorištu u vrlo srpskom kutku Jugoslavije. Pokazalo se da je ovaj balkanski James Bond skromni uzgajivač svinja s neskromnom maštom … “
Chris Masters rekao je o intervjuu s Virkezom:
“Bio je to dugačak razgovor, Virkez već neko vrijeme ne priča na engleskom, ali jednu stvar je jasno dao do znanja kao i u pismu Malcolmu Fraseru (australskom premijeru) prije suđenja, jasno je rekao da dokazi u njegove tri izjave nisu njegovi.”
Masters je pitao Virkeza: “Jesu li dokazi na sudu bili istina?” “Ne”, odgovorio je Virkez. Masters: “Je li vam policija dala bilo kakve upute o tome što reći?” “Tamo su mi rekli što moram reći”, odgovorio je Virkez.
“Jesu li vas natjerali na laž?, pitao je Masters. “To sam učinio jer su mi rekli da je sve to istina. Nisam znao je li to istina ili ne”, odgovorio je Virkez.
Tijekom 1994. godine, tri godine nakon emitiranja 1994., Chris Masterove emisije Four Cornersa, glavni odvjetnik NSW-a John Hannaford odlučio je protiv revizije slučaja Hrvatske šestorice, navodno na savjet dvojice visokih odvjetnika državne vlade, Keitha Masona i Roda Howiea – taj savjet još uvijek nije javan zbog tražene zakonske privilegije.
Slučaj Hrvatske šestorke neizravno je povezan je s ubojstvom petorice australskih televizijskih novinara u Balibu, na portugalskom Timoru, 1975. godine. Istaknuti australski novinar i autor Hamish McDonald je 2007. proveo je dva mjeseca na starom mrtvozorničkom sudu na sydneyskoj Parramatta ulici slušajući bivše dužnosnike, izjave obavještajnih operativaca, ratne veterane Timora pa čak i bivšeg premijera Australije Gough Whitlama kako svjedoče o onome što su znali.
Jedan od svjedoka bio je Ian Cunliffe, bivši odvjetnik australske federalne vlade. Vidio je presretanje indonezijskih signala u vezi smrti na Balibo za koje je smatrao da su zataškani.
Na pitanje svog odvjetnika zna li on za druge slučajeve gdje je Vlada uskratila obavještajne podatke, Cunliffe je odgovorio: “Da, kazneni postupak u Sydneyu u kojem je sudjelovalo šestorica optuženika.”
Službenici Canberre složili su se zadržati, odnosno sakriti, od premijera materijal, rekao je i bio je spreman učiniti to da obavještajni materijal nestane ako ga odvjetnici obrane pozovu da ih donese na sud.
Tijekom sudske stanke Hamish McDonald je pitao Cunliffea na koji je slučaj mislio. Slučaj ‘Hrvatske šestorice’, kriptirano je odgovorio Cunliffe.
Hamish McDonald ja nakon toga mjesecima tražio preživjele članove Hrvatske šestorice, policiju i ostale koji su sudjelovali u slučaju. Njegova otkrića tada jačaju sumnju da su presude iz 1981. godine, kako kaže jedan bivši australski dužnosnik, “bile teška nepravda”.
Otkrio je brojna zataškavanja dokaza o evinosti Hrvatske šestorke od strane nekih vladinih dužnosnika i policije i sve to je detaljno opisano u njegovoj knjizi o aferi, “Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica”.
Ono što također upućuje na zataškavanje oslobađajućih dokaza i neostvarivanje pravde za Hrvatsku šestoricu jest da je 2010. godine, kada je australska federalna vlada Kevina Rudda objavila svoju „Bijelu knjigu o protuterorizmu“ (White Paper on Counter-terrorism), bilo neobično iznenađujuće otkriti da na popisu terorističkih napada i velikih neuspjelih terorističkih pokušaja u Australiji tijekom proteklih godina od 1972. nije spomenuto ono terorističko djelo zbog kojeg je Hrvatska šestorka provela ukupno 50 godina u zatvoru!
Australska “Bijela knjiga o protuterorizmu” nije ni spomenula da je 1979. policija NSW-a zaustavila terorizam sydnejskog Elizabethan kazališta, postavljanje eksplozivnih naprava u nekoliko gradskih poduzeća, glavnu vodovodnu cijev za opskrbu Sydneya, o čemu se policija u to vrijeme hvalila!
Budući da ta vladina Bijela knjiga o protuterorističkim aktivnostima australske vlade i policije od ranih 1970-tih do rane 2010. nije spomenula Hrvatsku šestoricu, budući da se u toj knjizi vlada nije pohvalila kako su njezine protuterorističke operacije zaustavile taj veliki teroristički čin, Hrvatska šestorka nije pokušala niti počinila terorističke napade.
Ovime se također zaista može nadati da će trenutno tražena sudska istraga / žalba na osuđujuću presudu Hrvatskoj šestorici iz 1981. godine polučiti isti rezultat kao i australska Bijela knjiga o protuterorizmu iz 2010. godine i njihove presude biti poništene.
Policija NSW-a odbila je komentirati slučaj, rekavši da bi to bilo neprimjereno s obzirom na zahtjev za sudsku istragu koji članovi hrvatske šestorke podnose Vrhovnom sudu NSW-a.
“Unatoč protoku vremena, moji klijenti i dalje inzistiraju na svojoj nevinosti”, rekao je odvjetnik Sebastian De Brennan.
“Članovi hrvatske šestorke trude se 40 godina izbrisati svoje ime.”
Ina Vukić/ /Foto:ABC
