Nakon intervjua Ivana Turudića na N1 televiziji, Jutarnji list, iz pera Slavice Lukić donosi tekst “O Turudićevom intervjuu bruji cijela država: Izdvojili smo šest netočnih tvrdnji koje je izgovorio” u kojem analiza intervju novog državnog odvjetnika.
Od šest navedenih primjera Slavica Lukić je u najmanje dva lagala. U prvom primjeru je navela Turudićev odgovor u kojem je rekao da je odavanje SMS prepisku između njega i Josipe Rimac korupcija:
“Pa što je drugo nego korupcija? Neovlašteno su postupali oni koji su medijima dali podatke”, kazao je Turudić odgovarajući na pitanje slaže li se s izjavom premijera Andreja Plenkovića da je to što su jednom mediju dostavljene poruke koje je razmjenjivao s Rimac, “a koje taj medij onda koristi da bi klikao i zarađivao novce”- korupcija.
Slavica Lukić ovako odgovara:
“Prema Kaznenom zakonu koju je još uvijek na snazi (dok se ne izglasa takozvani ‘Lex AP‘), curenje podataka iz istrage nije kazneno djelo. Prema postojećem Zakonu istraga je nejavna, što znači da je zabranjeno odavanje samo onih informacija iz istrage koje je nadležno tijelo klasificiralo kao tajne. Poruke koje je objavio Jutarnji list, kao i brojne poruke koje su iz toga kaznenog spisa iscurile već ranije, ni jedno nadležno tijelo nije proglasilo tajnim podacima, pa njihovo odavanje medijima ne predstavlja kazneno djelo.
Curenje podataka o dokaznim radnjama iz istrage tretirat će se kao kazneno djelo tek kad stupe i ako stupe na snagu izmjene Kaznenog zakona (….) Osim u slučajevima kad prevladava javni interes.”
Postoji i drugi zakon koji regulira tu materiju, na što je Turudić upozorio novinarku N1 televizije, kazavši da nije ovlaštena komentirati osobne poruke i da krši Zakon o zaštiti podataka, poznatiji kao GDPR.
U Kaznenom zakonu, Članak 142., piše:
(1) Tko neovlašteno otvori tuđu pošiljku, pismo, brzojav, elektroničku poštu ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja, ili na drugi način povrijedi njihovu tajnost, ili neovlašteno zadrži, prikrije, uništi ili drugome preda tuđu zatvorenu pošiljku ili pismo, brzojav, elektroničku poštu ili kakvo drugo sredstvo dopisivanja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu priopći drugome podatak koji je saznao povredom tajnosti tuđe pošiljke, pisma, brzojava, elektroničke pošte ili kakvog drugog sredstva dopisivanja, ili se s tom tajnom posluži, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
Dakle, ne trebamo čekati izmjene Kaznenog zakona ( tzv. ‘Lex AP‘) da bi objava tuđe privatne pošte bila kazneno djelo.
U drugom slučaju priča je mnogo drastičnija, a tematizira se Turudićeva izjava o poruci Josipe Rimac poslane Milijanu Brkiću u kolovozu 2015: “Turudić kad je bio kod mene kaže možeš biti mirna nema privođenja”, na što je Turudić kazao da se uhićenje odnosi na Milijana Brkića, i to po zahtjevu vlasti u BiH, a ne o uhićenju Josipe Rimac:
“Jako je važno jer dnevni list imputira da sam ja rekao Josipi Rimac da neće biti ona uhićena u nekom predmetu, a zapravo je stvar u tome – bila je situacija kad su mediji pisali da će Milijan Brkić biti izručen BiH zbog nekih ratnih zločina.”
Slavica Lukić tu temu ovako analizira:
“Tužiteljstvo BiH je još ožujku 2015. oštro demantiralo da se protiv Milijana Brkića u toj državi vodi bilo kakva istraga za ratne zločine. Uz to, Milijan Brkić, ni bilo koji hrvatski državljanin, uključujući i one koji imaju dvojno, hrvatsko i BiH državljanstvo, ne mogu biti privedeni radi izručenja Bosni i Hercegovini za ratni zločin. Hrvatska ni s jednom državom nastalom raspadom bivše Jugoslavije, pa ni s BiH nema ugovor o međusobnom izručenju za ratne zločine.
Dakle, sve da je u BiH i pokrenuta istraga protiv Brkića za ratni zločin, Hrvatska ga ne bi mogla privesti zbog izručenja toj državi, pa se gore navedena poruka Rimčeve nikako ne može odnositi na Milijana Brkića“, zaključuje (sic!) Slavica Lukić.
Nekoliko je dokaza, a svi su jači od jačeg, koji potvrđuju da Slavica Lukić ciljano laže.
Nakon poruke Josipe Rimac Milijanu Brkiću “Turudić kad je bio kod mene kaže možeš biti mirna nema privođenja“, Brkić odgovara: “Mislim da malo muljaju ti u BiH“. Na tu poruku Rimac odgovara: “I ja mislim, zato ću ti ispričati kad se vidimo. Po mom sve je ok, ali oči otvorene.“
Jasno je dakle da se radi o “onima iz BiH” i da se ne odnosi na Josipu Rimac nego na Milijana Brkića. Temeljem čega S. Lukić zaključuje da je riječ o Josipi Rimac, ako je riječ o uhićenju u BiH. Osim što se 2000. udala Danijela Rimca, momka iz Sarajeva, Josipa Rimac nema nikakve veze s BiH.
Slavica Lukić nije upućena ili to svjesno ne želi biti. Više puta je objavljeno da je protiv Milijana Brkića o BiH podnesena kaznena prijava zbog sumnji na počinjenje ratnog zločina. U prijavi je navedeno da je “Brkić kao pripadnik Specijalnih postrojba hrvatske policije jedno vrijeme boravio kao instruktor na graničnom području Hrvatske i BiH”.
U to vrijeme, 2015. godine, Brkić je bio glavni tajnik HDZ-a, a u BiH su podnesene kaznene prijave protiv brojnih hrvatskih generala poput Željka Glasnovića, Miljenka Filipovića, Ante Kotromanovića, Zlatna Mije Jelića, Željka Šiljega, Damira Krstičevića, Ante Gotovine…
Na temelju Prokola o pravosudnoj suradnji, istražitelji AID-a mjesecima su boravili u Hrvatskoj i odnosili dokumentaciju temeljem koje su slagali kaznene prijave. Čak su i aktivni časnici izravno poštom ( bez uobičajene suradnje koja ide preko vanjskih poslova) u Zagrebu primali pozive da se, pod prijetnjom subpoene, odazovu na sud u Sarajevo.
Bilo je to vrijeme napetih odnosa Sarajeva i Zagreba, a tadašnji premijer Zoran Milanović i ministar Orsat Miljenić pravili su se bedasti kao da se ništa ne događa. Reagirali su tek kad se doznalo da su prijavljeni general Gotovina i tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović.
U to vrijeme u Mostaru je bio priveden čovjek koji se zove Mirjan Brkić. Agenti SIPA-e uhitili su ga kad se prijavio u bolnicu. Pušten je pola sata kasnije kad su utvrdili da je riječ o krivom Brkiću. Više je nego jasno da je postojala opravdana sumnja da bi Milijan Brkić, koji je rođen u Ljubuškom u BiH, i gdje često putuje, mogao biti priveden.
Dalje, vjerovati Tužiteljstvu BiH, kad su u pitanju istrage i ratni zločini, isto je kao vjerovati Putinu da neće napasti Ukrajinu ili Aleksandru Vučiću kad kaže da nije održao onaj govor u Glini ili da nije rekao “za jednog Srbin ubit ćemo sto muslimana”. I objavu Tužiteljstva BiH koristiti kao ključan dokaz.
Dalje, da je riječ o Brkiću potvrdio je sam Ivan Turudić, koji valjda bolje od Slavice Lukić zna o čemu i o komu je govorio. I vjerojatno bolje zna zakone od Slavice Lukić. Pa i onaj o GDPR-u
Zaključno, moraš biti malouman, ili zao i svjesno lagati, da bi poruke, objavljene na gornjoj fotografiji, shvatio ikako drugačije nego da je daje riječ o Milijanu Brkiću i mogućem uhićenju na zahtjev vlasti BiH.
Marko Marković/Foto: press
