Od 2001. i Račanove pobjede na izborima koju je ostvario uz pomoć medija i stranih obavještajnih službi u Hrvatskoj se vodi rat svih vrsta. Od ekonomskog, tj. privatizacijske pljačke i otimanja resursa, preko zaposjedanja svih bitnih institucija, medija i uspostave takozvanih nevladinih udruga, vodi se kod nas i obavještajni, uz teže vidljiv paraobavještajni (bivši pripadnici UDBA-e i KOS-a) rat.
Nekadašnji komunisti nakon pada berlinskog zida i raspada najvećeg im sponzora SSSR-a prekucavaju broj šasije i nazivaju se antifašistima, liberalima i demokratima, mada su im mentalni sklop i način razmišljanja i djelovanja ostali vidljivo totalitarni.
Vole za sebe reći i da su nadnacionalni i anacionalni što se zapravo pravim imenom zove boljševičko i velikosrpsko protuhrvatsko djelovanje, a ima tu i globalizma soroševskog tipa koji obilato financira te strukture.
Osim što su se naotimali nekretnina, nabrali su se i mrskih im kuna na sve moguće načine, te su se osilili do te mjere da bi opet zabranjivali hrvatske pjesme i znakovlje koje se eto njihovim istančanim osjetilima sluha i vida, eto baš ne sviđaju.
Njeguju oni kontinuitet zabrana i pokušaja zabrana još od dvadesetih godina prošlog stoljeća kada nam je izvjesni Aleksandar zabranio mnoge tiskovine, organizacije i kulturna društva. Niti dvadeset godina nakon njega naši “osloboditelji” nastavljaju sa zabranama i oslobađaju nas Hrvate nekretnina, akademskih titula, slobode govora i pisanja, a stotine tisuća hrvatskih civila oslobođeno je ovozemaljskog života, prava na spomen i grob.
Te zabrane iz najmračnije dobi komunizma koje traju i dan danas dokaz su kontinuiteta njihove totalitarne vladavine, a nekadašnji drugovi koji danas sjede u Saboru i uređuju u glavnim medijima opet bi zabranjivali i cenzurirali kao i nekada.
A, nekada se zbog pjevanja “Vile Velebita” i “Ustani bane”, završavalo na robiji čija je duljina ovisila o onom tko te prijavio i što ti je sve nakalemio. Ovisilo je naravno i o vremenu počinjenja djela, jer nakon smrti masovnog ubojice zvanog Tito dugogodišnje robije zamijenjene su višemjesečnim i potrajalo je to sve do 26.1.1990.
Naime, radi još uvijek neotvorenih arhiva bivšeg represivnog sustava slabo je poznato da je mjesec dana ranije prije nego li je ukinut zakon o verbalnom deliktu privedeno jako puno Hrvata zbog pjevanja pjesama nacionalističkog sadržaja, kako se navodilo u optužnicama.
Tko je dobio takovu presudu, dobio je i dokument koji ga je diskvalificirao za bilo koje radno mjesto u državnoj službi. Išlo se za pjevanje, pričanje ili pisanje na Goli otok od 1949. sve do 1988. godine i danas se o tom monstruoznom komunističkom kazamatu gotovo i ne govori.
Malo je poznato da su se 1943. na Drvaru pojavili NKVD-ovci Burtakov, Timofejev i Weiss koji su donijeli sheme koje kolege yugoboljševici trebaju primijeniti da bi vladali dugo i uspješno, totalitarno, naravno.
U tim shemama pisalo je koga sve treba likvidirati da bi se ovladalo i vladalo nakon uspostave komunističkog režima i na Hrvatima su po tom planu provedene masovne egzekucije nad svećenstvom, profesorima, novinarima, imućnima u svim strukturama društva, a sve strukture društva nad kojima je trebalo izvršiti represiju nazvali su klasnim neprijateljima.
Učinjeno je to tako temeljito da se to što su učinili hrvatskom narodu može nazvati jedino genocidom i nikako drugačije. Danas eto nekim čudom sljedbenici i štovatelji tog totalitarnog režima vode kod nas urede za ljudska prava i spas zemlje od klimatskih promjena, jednom borac uvijek borac…
I varali su nas tako sa golubom u rukama dok ih u stihovima svojih pjesama nije počeo razotkrivati dragovoljac i branitelj Marko Perković Thompson.
Dugo ga nisu napadali, no kada se Marko učvrstio i afirmirao na hrvatskoj glazbenoj sceni, domoljubi su u njegovim pjesmama pronašli nadu, uzor i inspiraciju, a prerušeni komunisti dobili su ultimativnu metu za iskaljivanje antihrvatskog bijesa i mržnje na njegovim pjesmama.
Na veliku žalost tih sitnih duša koje Marka napadaju lažima i izmišljotinama on će ostati zauvijek upisan u hrvatskoj povijesti kao netko tko je za Hrvatsku učinio za sada još uvijek nemjerljivo puno, nemjerljivo samo zato jer on još uvijek doprinosi.
Privući pažnju milijuna ljudi ne može svatko, a još kada ti milijuni širom svijeta slušaju njegove pjesme, prevode stihove, pronalaze smisao i definiciju vlastitih vrijednosti u tim pjesmama, od kojih su mnoge zapravo priče o izgubljenim i pod raznim utjecajima zaboravljenim vrijednostima koje razdvajaju zapadnu civilizaciju od orijentalnih afroazijskih, pa do takozvanog progresivnog globalizma koji gazi kršćansku europu pod zastavama duginih boja.
Inače za ovaj velebni koncert na zagrebačkom hipodromu možemo zahvaliti i tome što inače vrlo dobro školovani i sociološki educirani novokomponirani komunisti nisu shvatili koliko se brzo danas uz pomoć društvenih mreža i ostalih sredstava komunikacije razotkrije svaka laž i podvala.
No unatoč kulturi otkazivanja, ignoriranja i difamiranja druže nedemokratski kad te istinski demokrati razotkriju postaješ predmet sprdnje i poruge druže, da da… i to je početak tvog političkog kraja ma kako se god zvao i nazivao.
Naime, HAZU je posebnom deklaracijom o povijesnom hrvatskom grbu na znanstvenom skupu održanom 5. lipnja 2025. dekriminalizirala povijesni grb s prvim bijelim poljem, jer je citiram: “Potrebno prosvijetliti prijepore koji se pojavljuju, zaštititi povijest Hrvata od napada kojima se umanjuju nacionalne vrijednosti. Nametanjem lažnih dilema o hrvatskim simbolima pokušava diskreditirati sva povijesna postignuća. Te dileme treba raščistiti, a Hrvatima omogućiti slavljenje punine svoga povijesnog identiteta uz oslonac na zakone naše Republike Hrvatske”
Svatko s imalo soli u glavi svjestan je da je pokrenut proces koji je jugoljevici uklonio s nišana jednu veliku i važnu metu, pa zato demoni toliko i urliču na Markove Čavoglave i stari mobilizacijski poklič “Za dom spremni!”
Inače, taj isključivo vojnički poklič javlja se prilikom ratne ugroze i posljedične mobilizacije kao potvrda spremnosti obrane domovine i nastao je u domobranstvu, a Ustaše su ga samo preuzeli kao i ostale pozdrave poput: “Dobro jutro”, “Dobar dan”, “Hvaljen Isus”, itd., a što su drugo trebali, pa bili su Hrvati i domoljubi…
I stoga da bi generacije koje dolaze znale što je bilo, trebali bi barem za dan pobjede poslušati ili pročitati govor Franje Tuđmana u Zračnoj luci Zagreb 23. studenog 1996.
“Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog stanja, kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to skupa dovedu u pitanje. Nećemo dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas, u Hrvatskoj, i u svijetu sa kojekakvim regionalnim planovima… Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim, žutim vragovima…
Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju, nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.
Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava prije svega većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija.
Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom, i pod Bečom i pod Peštom, i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini.”
Ivica Jularić (Autor je bivši je pripadnik ‘Crnih mambi’ Druge gardijske brigade)
