Podignuta optužnica protiv Kuščevića, detaljno opisano kako je muljao

6 svibnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Uskok je nakon godinu i pol istrage optužio bivšega ministra uprave Lovru Kuščevića za milijunske nezakonitosti sa zemljištem na Braču gdje je ranije bio načelnik općine Nerežišća.



Istraga je pokrenuta u rujnu 2019. dva mjeseca nakon što je Kuščević, o čijim su navodnim aferama iscrpno pisali mediji, podnio ostavku na ministarsku dužnost.

Istraga je naknadno dva puta proširivana pa su uz njega optuženi i njegova supruga Zorana Kuščević, šogor Ivica Žuvić, bivši predsjednik Općinskog vijeća Nerežišća Jakša Goić, pročelnik Jedinstvenog upravnog odjela Općine Nerežišća Svemir Obilinović i splitski poduzetnik Ante Marinović.

Uskok je na svojoj internetskoj stranici objavio da je podigao optužnicu protiv šestero hrvatskih državljana zbog zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja i poticanja na to nedjelo, primanje mita, pomaganja u primanju mita, davanja mita, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, poticanja na prouzročenje stečaja te sprječavanje dokazivanja.

Osim za prenamjene zemljišta, izmjene prostornog plana od kojih je samo on imao koristi, dodjeljivanje POS-ovog stana šogoru, Kuščevića tužiteljstvo tereti i za mito te nezakonitosti s nekretninama njegove supruge. Bivši ministar o početka odbacuje sve što mu tužiteljstvo stavlja na teret.

Priopćenje Uskoka u kojem se ne navode imena prenosimo u cijelosti.

“USKOK je, nakon provedene istrage, pred Županijskim sudom u Splitu podigao optužnicu protiv šestero hrvatskih državljana (1975., 1981., 1979., 1950., 1975., 1966.) zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti, primanja mita, pomaganja u primanju mita, davanja mita, poticanja na zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju, poticanja na prouzročenje stečaja te sprječavanja dokazivanja. (6. 5. 2021.)

Optužnicom se I. okr. stavlja na teret da je, od prosinca 2008. do 24. ožujka 2018., kao načelnik Općine Nerežišća (dalje Općina), dogovorio s II. okr., svojom suprugom, pribavljanje značajne nepripadne materijalne koristi stjecanjem poljoprivrednog zemljišta i njegovom prenamjenom u Prostornom planu uređenja Općine (dalje Plan) u građevinsko zemljište te daljnjom prodajom.

Tako je I. okr., koristeći činjenicu da mu je kao načelniku Općine bilo poznato kako Općina priprema pokretanje postupka I. izmjena i dopuna Plana kojima će se omogućiti širenje granica građevinskih područja naselja, te znajući da su nekretnine koje su se prema tada važećem Planu nalazile izvan zone građevinskog zemljišta zbog svojeg položaja pogodne za uvrštenje u građevinsko područje naselja, tijekom priprema i postupka I. izmjena i dopuna Plana kontaktirao vlasnike nekretnina pri čemu je prešutio da njihove nekretnine udovoljavaju uvjetima za prenamjenu u građevinsko zemljište te im neistinito prikazao da ih planira koristiti u poljoprivredne svrhe.

Kada su mu ovi povjerovali i pristali prodati zemljišta, u cilju prikrivanja vlastitog sudjelovanja u tim pravnim poslovima, dogovorio je s II. okr. da ona zaključi kupoprodajne ugovore za predmetne nekretnine, što je ona sukladno dogovoru i učinila te kao kupac sklopila ugovore za ukupan iznos od 70.000,00 kuna (15,76 kuna po m2).

Potom je I. okr., nakon što je u listopadu 2009. godine u ime Općine kao naručitelja sa stručnim izrađivačem plana zaključio Ugovor o izradi izmjena i dopuna Plana kojim je imenovan za koordinatora izrade prostorno-planske dokumentacije, u ožujku 2010. godine stručnom izrađivaču Plana podnio prijedlog da se granice postojećeg građevinskog područja naselja prošire i na čestice zemlje u vlasništvu II. okr. koja je nekretnine prethodno stekla na opisani način. S obzirom da su te čestice udovoljavale uvjetima, uvrštene su u građevinsku zonu naselja.

Na osnovu izmjena Plana iz 2011. godine, II. okr. je tijekom 2013. godine podnijela zahtjeve te je u svibnju 2017. godine ishodila rješenja o uvjetima građenja i provela parcelaciju zemljišta. Potom je I. okr. dogovorio prodaju dijela tog zemljišta trgovačkom društvu iz Zagreba, slijedom čega je II. okr. kao prodavatelj s tim društvom zaključila ugovor o prodaji dijela zemljišta površine 1951 m2 za iznos od 200.000 eura (762,70 kuna po m2), dok je preostali dio zemljišta ostao u njezinu vlasništvu, čime su I. i II. okr. pribavili nepripadnu materijalnu korist od najmanje 2.289.045,80 kuna.

Nadalje se I. okr. tereti da je od studenoga 2009. do kolovoza 2010. godine, a nakon što je kao načelnik Općine donio Odluku o raspisivanju natječaja za prikupljanje zahtjeva za kupnju stana iz Programa društveno poticane stanogradnje (dalje Program), omogućio III. okr. – svojem šogoru, na njegovo traženje, kupnju stana iz navedenog Programa pod uvjetima povoljnijim od tržišnih u pogledu kamata, znajući da III. okr. na to nema pravo. Naime, jedan od uvjeta za podnošenje zahtjeva za kupnju stana iz navedenog Programa bio je da podnositelji nemaju nekretninu u vlasništvu.

Međutim, sukladno dogovoru, III. okr. je Općini podnio prijavu na navedeni natječaj i zahtjev za kupnju stana iz Programa kojem je priložio izjavu u kojoj je neistinito naveo da u vlasništvu nema nikakvih nekretnina.

Potom je I. okr., znajući da podaci navedeni u izjavi III. okr. ne odgovaraju istini jer je od 2007. godine vlasnik stana koji mu je darovao njegov otac, u namjeri da mu protivno natječajnim uvjetima omogući stjecanje vlasništva nad stanom iz Programa te mu tako pribavi korist u vidu plaćanja manje kamatne stope koja se primjenjuje isključivo za korisnike stambenih kredita realiziranih uz subvenciju Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, u siječnju 2010. godine na sjednici Povjerenstva koje je provodilo natječajni postupak, kao voditelj tog Povjerenstva, ostalim članovima Povjerenstva neistinito predočio da zahtjev III. okr. udovoljava natječajnim uvjetima.

Nakon što je Povjerenstvo utvrdilo prijedlog liste prvenstva za kupnju stana iz Programa na koju je uvrstilo III. okr., znajući da III. okr. ne ispunjava zakonom propisane uvjete I. okr. je kao načelnik Općine donio Odluku o utvrđivanju konačne liste reda prvenstva za kupnju stana iz Programa na koju je uvršten III. okr. Na taj način je III. okr. po povoljnijim uvjetima stekao vlasništvo nad stanom iako na to nije imao pravo te mu je, na ime razlike između obračunate kamate po nižoj kamatnoj stopi i kamate prema uvjetima redovnog stambenog kredita poslovne banke, pribavljena korist od najmanje 73.699,60 kuna.

Osim toga se I. okr. tereti da je, od kolovoza 2011. do kolovoza 2015. godine, u Nerežišćima i Splitu, nakon što je trgovačko društvo iz Splita (dalje društvo) na području uvale Grška otkupilo poljoprivredno zemljište od 105.242 m2, dogovorio s IV. okr., odgovornom osobom društva, da se navedeno zemljište prilikom predstojećih II. izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Općine (dalje Plan) uvrsti u Plan radi izgradnje građevina u svrhu obavljanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu, iako takvom prijedlogu nije bilo udovoljeno u prethodnom postupku izmjena i dopuna Plana.

Pritom su dogovorili da će IV. okr. kao protuuslugu prepustiti I. okr. vlasništvo na dijelu nekretnine na kojem se nalazila ruševna nastamba koja udovoljava uvjetima za rekonstrukciju i adaptaciju u gospodarsku zgradu, a ujedno i dozvoliti pravo prolaza postojećim putem u vlasništvu tog društva.

Kako bi prikrili sudjelovanje I. okr., dogovorili su s III. okr., njegovim šogorom, da bude samo nominalno označen kao kupac i zaključi s društvom kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu u kojem će se navesti cijena od 5.180 eura bez stvarne namjere plaćanja.

Nakon toga je IV. okr. u katastru ishodio promjenu podataka čestice čiju je kulturu promijenio iz šume u maslinik da bi potom IV. okr. u ime društva i III. okr. kao formalni kupac sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine površine 518 m2, po cijeni od 5.180 eura čija je stvarna tržišna vrijednost iznosila 310.000 kuna, kojim ugovorom je IV. okr. dopustio i upis prava služnosti prolaza postojećim makadamskim putem.

Zatim je III. okr. na temelju kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi ishodio upise prava vlasništva i služnosti na prethodno označenim nekretninama kao i rješenje o uvjetima građenja kojim se odobrava rekonstrukcija gospodarske zgrade.

Nakon što je Općinsko vijeće po prijedlogu I. okr. donijelo odluku o izradi II. izmjena i dopuna Plana, I. okr. je, kao koordinator izrade Plana sukladno dogovoru stručnom izrađivaču podnio prijedlog da se područje uvale Grška uvrsti u Plan radi izgradnje građevina u svrhu obavljanja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i pružanja ugostiteljskih i turističkih usluga u seljačkom domaćinstvu, što je i napravljeno. I. okr. je donio Zaključak o utvrđivanju konačnog prijedloga II. izmjena i dopuna Plana Općine koje je usvojilo Općinsko vijeće, a društvo je ishodilo odgovarajuće građevinske dozvole, dok je na temelju rješenja o uvjetima građenja izdanog na ime III. okr. provedena rekonstrukcija gospodarske zgrade na tom području.

Navedenu nekretninu III. okr. je potom prenio u vlasništvo oca I. okr., čime je I. okr. sebi pribavio nepripadnu imovinsku korist od najmanje 310.000,00 kuna. Također se I. okr. tereti da je s V. okr. predsjednikom Općinskog vijeća i VI. okr. pročelnikom Jedinstvenog upravnog odjela Općine, od prosinca 2015. do veljače 2016. godine, u Nerežišćima i Supetru, dogovorio da mu omoguće povećanje vrijednosti njegove nekretnine kroz prenamjenu gospodarskih građevina-štala u stambene, poslovne ili zgrade mješovite namjene, izmjenom Plana protivno Zakonu o prostornom uređenju kroz navodni ispravak istog, a izbjegavanjem propisane procedure i pribavljanja svih potrebnih suglasnosti.

U tom cilju je I. okr. zatražio od V. okr. da potpiše prijedlog za prenamjenu gospodarskih građevina za uzgoj životinja u poslovnu ili stambenu namjenu i tako prikaže da je prijedlog navodno sačinjen od jednog Kluba vijećnika, a u kojem prijedlogu je neistinito navedeno da je Općini predan u siječnju 2015. godine, što je V. okr. i učinio znajući da niti datum niti sadržaj prijedloga ne odgovaraju istini.

Potom su I. i VI. okr. sukladno dogovoru sačinili prijedlog rješenja o ispravci greške znajući da za to nema osnove budući da takav prijedlog Općini nije bio podnesen. Kada je V. okr. navedeni prijedlog uvrstio na dnevni red Općinskog vijeća, upravo je I. okr. dao obrazloženje za prihvaćanje ovakvog neosnovanog prijedloga neistinito navodeći da je omaškom izostavljena odredba o mogućnostima i uvjetima prenamjene gospodarskih građevina za uzgoj životinja. Slijedom toga su članovi Općinskog vijeća, uvjereni u istinitost takvih navoda, prihvatili navedeni prijedlog ispravka te je Općinsko vijeće donijelo rješenje o ispravci greške u Odluci o donošenju II. izmjena i dopuna Plana.

Na opisani način su provedene nezakonite izmjene Plana čime je I. okr. omogućeno da prenamijeni svoju gospodarsku građevinu za uzgoj životinja u stambeni objekt, što je I. okr. naknadno i učinio i tako si pribavio nepripadnu materijalnu korist u vidu povećanja vrijednosti nekretnine od najmanje 114.800,00 kuna.

Osim toga se I. okr. tereti da je, od srpnja 2010. do kolovoza 2013. godine, u Nerežišćima i Splitu, znajući da je trgovačkom društvu iz Nerežišća (dalje društvo), čiji je jedini osnivač bio do 31. ožujka 2010. kada je poslovne udjele prenio na svog brata, a do prosinca 2005. godine je bio i odgovorna osoba društva kada je za direktora imenovao svog sada pokojnog tasta, prijetila mogućnost otvaranja stečajnog postupka zbog stanja trajne nesposobnosti za plaćanje uslijed neprekidne blokade žiro-računa društva i nepodmirenih potraživanja vjerovnika, te znajući da društvo kao jedinu vrijednu imovinu ima četiri poslovna prostora u stambeno-poslovnoj zgradi u Supetru, od svog tasta zatražio da s njim sklopi ugovor o kupoprodaji četiri poslovna prostora po znatno nižoj cijeni od tržišne vrijednosti.

Navedeno je zatražio s ciljem da si pribavi veliku imovinsku korist i da umanji buduću stečajnu masu društva, što je njegov tast koji je bio dužan voditi poslove društva pažnjom urednog gospodarstvenika te skrbiti o interesima i dobrobiti tog društva, protivno toj obvezi i učinio. Sukladno dogovoru s I. okr., njegov tast je u ime društva zaključio ugovor o kupoprodaji i aneks kojim društvo I. okr. prodaje navedene nekretnine za 1.085.000 kuna.

U cilju da banka kao založni vjerovnik ne pokrene postupak prodaje predmetnih nekretnina radi namirenja svojeg potraživanja po osnovi kredita, ugovoreno je da će I. okr. podmiriti kupoprodajnu cijenu na način da će preuzeti obvezu otplate preostalog dijela kredita društva od 117.000 eura, dok će ostatak od 236.000,00 kuna isplatiti na žiro-račun društva.

Radi prikrivanja stvarne tržišne vrijednosti nekretnina od 2.269.000,00 kuna, u ugovoru su naveli da se radi o poslovnim prostorima u stanju grubih radova, iako su znali da je tržišna vrijednost poslovnih prostora znatno veća od ugovorene kupoprodajne cijene jer je 2005. godine društvo kao kupac, zastupano po I. okr. kao tadašnjem direktoru, zaključilo ugovor o kupoprodaji istih nekretnina po principu „ključ u ruke“ za iznos od 2.250.000,00 kuna, da bi potom istog dana zaključilo i aneks ugovora o kupoprodaji kojim se ugovara kupnja u stanju grubih radova za iznos kupovnine od 1.533.000,00 kuna, a onda ih potom uredilo i opremilo svim potrebnim priključcima te ishodilo uporabnu dozvolu za obavljanje poslovne djelatnosti koja se u istima i obavljala.

Potom je I. okr. od ugovorene kupoprodajne cijene platio samo preostali iznos kredita od 978.226,14 kuna u korist založnog vjerovnika, što je bilo nužno da se spriječi ovrha banke na tim nekretninama, a ostatak kupovnine u korist društva nije isplatio. Nakon što je u studenome 2012. godine otvoren i zaključen stečajni postupak nad društvom kao stečajnim dužnikom koje je potom brisano iz sudskog registra, I. okr. je u kolovozu 2013. godine kao prodavatelj s jednim trgovačkim društvom iz Supetra zaključio ugovor o kupoprodaji tih poslovnih prostora za 301.000 eura.

Na opisani način si je I. okr. pribavio protupravnu imovinsku korist od 1.290.773,86 kuna na ime razlike između plaćenog iznosa kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine i njihove stvarne tržišne vrijednosti. Ujedno je za isti iznos umanjio stečajnu masu i oštetio vjerovnike društva, među kojima i Državni proračun Republike Hrvatske za najmanje 420.093,14 kuna.

Optužnicom se također I. okr. stavlja na teret da je 10. studenoga 2020. u Nerežišćima, doznavši da je u kaznenom predmetu USKOK-a koji se protiv njega i drugih okrivljenika vodi zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti i drugih kaznenih djela, jedna osoba pozvana kao svjedok na ispitivanje zakazano za naredni dan, sačekao tu osobu po izlasku s radnog mjesta u namjeri da na nju utječe kako bi neistinito iskazivala na ispitivanju i time otežala dokazivanje u navedenom postupku.

Naime, I. okr. je znao da će svjedok biti ispitivan o okolnostima poslovnog odnosa između trgovačkog društva u kojem je bio zaposlen a u kojem je njegov sada pokojni otac bio direktor i trgovačkog društva čiji je I. okr. do 31. ožujka 2010. bio jedini osnivač. Slijedom toga je I. okr. od svjedoka zatražio da prilikom davanja iskaza navede kako je njegov otac, od sada pokojnog tasta I. okr. kao direktora trgovačkog društva čiji je I. okr. bio osnivač, primio gotovinsku uplatu od 100.000,00 kuna po ugovoru o podmirenju potraživanja od 31. kolovoza 2010. na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor u Supetru.

Nadalje je I. okr. od svjedoka zatražio da navede kako njegova supruga nije imala nikakav utjecaj na vođenje društva čiji je I. okr. bio osnivač, već da je sve odluke o njegovom poslovanju donosio njegov sada pokojni tast, iako je znao da navedeno ne odgovara istini. Pritom je svjedoku obećao da će se, ako bude iskazivao sukladno njegovom traženju, zauzvrat „odužiti njemu i njegovoj obitelji“ te im podmiriti predmetno dugovanje, na što svjedok nije pristao.

Hina/Foto: pxll


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •