Tri dana prije nego će pasti s vlasti Slobodan Milošević, bivši predsjendik Srbije i optuženik za teške ratne zločine, obratio se naciji. U govoru je spomenuo što bi se u skoroj budućnosti moglo dogoditi Srbiji, a mnogo predviđanja pokazala su se točnim.
Iako je riječ o ratnom zločincu, najodgovornijoj osobi za agresiju na Hrvatku i broje ratne zločine počinjene nad Hrvatima, njegov govor treba vidjeti. U nekim scenarijima prepoznat ćemo paralale sa situacijom u Hrvatskoj.
Nakon što je objavljen Miloševićev govor za samo tri dana vidjelo je gotovo dva milijuna ljudi:
“Uspostavljenjem vlasti koju podržava, odnosno koju instalira zajednica zemlja okupljenih u NATO alijansi, Jugoslavija bi neizbježno postala zemlja čija bi se teritorij brzo raspačao.Kosovo bi bilo prvo.
Njegov sadašnji status bi se proglasio za legalan i definitivan. To je prvi dio Srbije s kojim bi se morala oprostiti ne izražavajući pritom nadu da će joj taj dio njene zemlje jednom biti vraćen.
Što se Crne Gore tiče, njena sudbina bi bila prepuštena mafiji čija bi pravila igre građani trebali dobro znati. Svaka nedisciplina, a pogotovo svako protivljenje interesima mafije, stavlja vas na listu za odstrel koje isključuje pravo na svako pomilovanje.
Velika podjela na većinu siromašnih i manjinu bogatih, to je slika istočne Europe već nekoliko godina i svi je možemo vidjeti. Ta slika ne bi mimoišla ni nas. Javna i društvene svojina bi se brzo transformirala u privatnu, a vlasnici te svojine, iz dosadašnjeg iskustva naših susjeda, po pravili bili bi stranci.
Mali izuzeci bi bili samo oni koji bi pravo na vlasništvo kupovali lojalnosšću i pokornošću koja ih izmješta iz sfere elementarnog, nacionalnog i ljudskog dostojanstva.
Jedan od bitnih zadataka marionetske vlasti u svakoj zemlji , pa i u našoj, ako bismo je imali, je gubljenje identiteta. Zemlje kojima se komanduje izvana relativno se brzo rastaju sa svojom poviješću, svojom tradicijom, svojim nacionalnim simbolima, navikama i književnim jezikom.
Nevidljiva na prvi pogled, ali vrlo fikasna i nemolosrdna selekcija svela bi ga na nešto nacionalnih jela, poneku pjesmu i kolo, imena nacionalnih heroja nadjenuta prehrambenom proizvodima i konfekcijskim sredstvima.
Jedna od neusmnjivih poljedica zaposjedanja teritorija neke zemlje od strane velikih sila u 20. stoljeću je poništavanje identiteta naroda koji u toj zemlji živi.
Iz iskustva drugih zemalja vidi se da je narod jedva u stanju pratiti brzinu kojom počinje upotrebljvati tuđi jezik kao svoj, da se identificira s tuđim povijesnim ličnostima, a zaboravlja svoje, da bolje poznaje književnost okupatora od svoje književbosti, da glorificira tuđu povijest često se rugajući svojoj, da sliči na druge umjesto na sebe.
Gubljenje nacionalnog identiteta je najveći poraz jedne nacije, a to se ne može izbjeći u suvremenom obliku kolonizacije. Osim toga, taj novi oblik kolonizacije isključuje već po svojoj prirodi svaki uvjet za izražavanje mišljenja i ispoljavanje volje. Pogovoto isključuje mogućnost za stvaralaštvo bilo koje vrste.
Neslobodne zemlje ukidaju pravo građana koji u njima žive da slobodno izraze svoje mišljenje jer bi se to mišljenje sukobilo sa slobodom tako da je tortura nad mišljenjem nadosljedniji oblik torture u zemlji koja je izgubila slobodu. A u ispoljavanju volje nema ni govora.
Manifestiranje volje je dopušteno samo u vidu farse, a ispoljavaju ga samo štitonoše stranih gazda. Njihova simulacije strane volje služi kao pokriće okupatoru da uspostavlja demokraciju u čije ime je i zaposjeo teritorij tuđe zemlje.
Građani mi mogu vjerovati, ali i ne moraju. Moja je želja da se u moja upozorenje ne uvjere prekasno.”
Tri dana nakon ovog govora, 5. listopada 2000.,Milošević je pao s vlasti. Uhićen je 1. travnja 2001. godine, a u lipnju iste godine izručen Međunarodnom sudu u Haagu. Umro je u haškom pritvoru 11. ožujka 2006. godine.
MP/foto: screenshot
