Na analizu pučke pravobraniteljice Lore Vidović u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj relativiziraju zločina NDH, a Thompsona spomenula u kontekstu fašizma, reagirao je i menadžment Marka Perkovića Thompsona.
Komentar je objavljen na Thomsponovoj službenoj Facebook stranici:
“Iako smo tijekom godina već navikli na orkestrirane napade raznih pojava u hrvatskom društvu koje ni ne skrivaju svoju odbojnost prema slobodnoj i samostalnoj hrvatskoj državi te za koje smo duboko vjerovali da su marginalci u odnosu na službenu hrvatsku politiku, najnoviji ispad, jer ga drugačije ne možemo nazvati, od strane „pučke pravobraniteljice“ gospođe Lore Vidović, nas je izrazito ogorčio jer se, barem formalno radi o dužnosniku hrvatske vlasti.
Radi li se tek o jeftinom skupljanju političkih bodova pred određenim simpatizerstvom političke opcije koja ni dan danas nije preboljela činjenicu da je Republika Hrvatska neovisna država, otklonjena iz zagrljaja jugoslavenske političke i društvene ideje, s obzirom na to da smo svjedoci pokušaja da slične političke nebitne osobe koje su se slučajno zatekle na kakvom dužnosničkom mjestu pokušavaju popločati svoj budući politički put jeftinim pljuvanjem po ideji slobodne hrvatske države i hrvatskim braniteljima, ili se radi o puštanju probnih balona iz samog vrha hrvatske politike, ne možemo prešutjeti niti istrpjeti ovakav napad na Marka Perkovića Thompsona budući da je evidentno da se putem dovođenja u kontekst Marka Perkovića Thompsona s fašizmom ne udara samo na njega kao pojedinca nego na svakoga tko dijeli iste vrijednosti.
Takozvana analiza koja bi se teško mogla nazvati takvim stručnim nazivom vrvi od mržnje usmjerene prema svakome tko ne dijeli stavove pučke pravobraniteljice, osobito u kontekstu tumačenja novije povijesti hrvatske države te onih koji su utkali svoje živote za slobodu i nezavisnost.
Predmetna „analiza“ ne samo da pokazuje elementarno nepoznavanje novije hrvatske povijesti, ona štoviše ukazuje na osobnu oponenciju stvarnosti, a istodobno i dubok prijezir prema institucijama hrvatske države, kojima pripada i autorica predmetne „analize“.
Državna pravobraniteljica tako izravno udara na neovisnost hrvatskog sudstva, docirajući mu s visoka te zahtjeva da tijela kaznenog progona djeluju u skladu s njezinim subjektivnim poimanjem stvarnosti što su prvi znaci prikrivene fašistoidnosti kod istih onih koji se licemjerno protiv tog istog fašizma kao pojave u društvu bore.
Iako već mnogo puta, ponovo podsjećamo da je izraz „Za dom spremni“ izraz kojim su se koristili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu pogotovo pripadnici Hrvatskih oružanih snaga te da pod takvim izrazom u Domovinskom ratu nisu činjeni zločini niti su oni koji su ga koristili na bilo koji način napadali teritorijalni integritet kakve druge države niti su radili bilo što od onoga što se navodi da se radilo za vrijeme trajanja Nezavisne države Hrvatske.
Sudovi Republike Hrvatske su izvršili jasnu distinkciji između korištenja tog izraza u cilju veličanja NDH te korištenja tog izraza u kontekstu Domovinskog rata i obrane Republike Hrvatske od udružene jugoslavenske i srpske agresije, pa nam nije jasno kako osoba koja vrši dužnost s koje djeluje nije u stanju shvatiti inače svima vrlo jednostavnu stvar.
Nije prošlo niti dva dana od obilježavanja vukovarske tragedije, a „pučka pravobraniteljica“ koja bi kako ime kaže, trebala reprezentirati stavove hrvatskog naroda, a ne određenih političkih opcija još uvijek ljutih zbog hrvatske samostalnosti, očito iskazuje silan prijezir prema onima koji su taj isti grad heroj branili, za njega ginuli i poklonili hrvatskoj državi slobodu jer ginuli su braneći grad i ljude upravo pod tim pokličem.
Pokazuje prijezir i odbojnost prema istim onih ljudima koje bi navodno trebala predstavljati, prema desetinama tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, Bosne i Hercegovine te znatno šire, što su taj dan koračali u tišini, ne mrzeći nikoga a dajući poštovanje žrtvi grada heroja i njegovim braniteljima cijeneći žrtvu onih koji su bili za dom spremni, a koji svoje ruke nisu uprljali.
Da zna, a očito ne zna, onda bi trebala znati i da je Marko Perković Thompson, hrvatski branitelj koji je branio svoj dom, srčano i beskompromisno i koji je poštovanje i ljubav prema domu svom izrazio, njoj spornim izrazom.
Da zna, a očito ne zna, onda bi znala da Marko Perković Thompson nikad nije niti neće promicati nikakav fašizam, nacizam ili bilo kakvu drugu totalitarnu ideologiju. Ako se takvim smatra međutim, domoljublje, to je onda malo dublji problem koji prvenstveno pogađa one koji tako misle.
Da zna i da želi znati onda bi znala da pjesma Bojna Čavoglave sa stihovima koji joj toliko smetaju predstavlja izraz hrvatskog prkosa, želje da se brani svoje i da se više nikada ne dopusti onima koji na hrvatske ljude, zemlju i simbole gledaju s mržnjom i željom da ih zatru.
Nas, hvala dragome Bogu, neće pokolebati izljevi gorčine marginalnih pojava, sve dok tisuće Hrvata pjeva s nama onu istu pjesmu s kojom smo branili dom svoj, a s kojom ga danas slavimo.
Menadžment Marka Perkovića Thompsona”
