Reakcija iz Varaždina: Rojs nije zarobio doktora Torbicu u Kninu

5 lipnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Na izjavu generala Ljube Ćesića Rojsa da je  u operaciji Oluja zarobio doktora Igora Torbicu u bolnici u Kninu, stiglo nam je nekoliko reakcija u kojima se pojašnjava što se taj dan dogodilo u Kninu, odnosno tko je prvi došao do kninske bolnice



Poštovani,

u vašoj objavi gdje general Rojs govori da je zarobio doktora Torbicu je jedna velika laž i volio bi da to ispravite. Ja sam sa svojim vodom prvi ušao u bolnicu gdje me je doktor Torbica sa svojim osobljem dočekao na ulazu i predao mi bolnicu. Čak smo zajedno popili piće.

Ima i izjava na Youtubu gdje doktor priča da su ga dečki iz 7. brigade zarobili. Možete upisati na Googlu “Tihomir Buden prvi ušao u Kninsku bolnicu” i prikazati će se moje izjave po raznim novinama

S poštovanjem Tihomir Buden -Joda.”

Govoreći na temu proslave Oluje u Kninu, ili drugim mjestima u Hrvatskoj, general Ljubo Ćesić Rojs, među ostalim, je rekao:

“Središnja proslava mora biti u Kninu, 5. kolovoza smo ušli u Knin, oslobodili ga i tek tada su ostala područja su krenula naprijed (…)  Osobno sam zarobio dr. Torbicu, još 100-tinjak civila i predali ih kanadskom bataljunu. Došli su pripadnici UNPROFOR-a i nikome nije falila niti dlaka. Sve je bilo profesionalno.”

Portal 24sata je, uoči proslave Oluje 2018. godine, objavio reportažu o ulasku u Knin i izjave pripadnika 7. gardijske koji su prvi ušli u Kninsku bolnicu. Evo njihove priče: 

“Tihomir Buden iz Varaždina imao je samo 24 godine kad je po ulasku u Knin prvi stupio na portu bolnice u tom tek oslobođenom gradu. On je u Oluji bio zapovjednik voda II. satnije, I. bojne 7. gardijske brigade.

U zadarskom zaleđu

– Dan uoči Oluje u 5 sati ujutro počele su topničke pripreme u svim smjerovima prema Kninu. II. satnija trebala je zauzeti Čuku i Samar, i premda smo to dugo očekivali, ta odluka nas je iznenadila, a uzbuđenje se pomalo miješalo sa strahom – prisjetio se za 24sata Buden.

Na njihovu smjeru djelovanja, ispričao nam je tada, neprijatelj nije pružao velik otpor za razliku od drugih satnija koje su imale i poginule vojnike. Došavši na Čuku vidjeli su protivničke vojnike kako se u silnoj panici i strci povlače i glavom bez obzira bježe prema Kninu.

‘Kuće su zjapile prazne i napuštene’

– Na Čuki smo dočekali i zoru, pa čim se razdanilo, tog vrućeg 5. kolovoza ujutro, krenuli smo prema Kninu. Iako smo na njih bili spremni, nikakvih borbi do samog ulaska u Knin nije bilo. Tada nam je zapovjednik satnije bojnik Srećko Vusić dao zadatak da zaobiđemo grad i uđemo u Knin po cesti iz smjera Strmice – prisjetio se Buden.

Privatni album

Foto: Fenix-Magazin.de

Pri ulasku u grad, vidjeli su da ni s lijeve ni s desne strane ulice nema nikoga, kuće su zjapile prazne i napuštene. Tom su cestom i došli do kninske bolnice. Prilazeći porti uočili su neke civile na samom ulazu u bolnicu pa su im polako prišli.

‘Dr. Jovan Torbica ponudio nas je pićem’

– Bio je to ravnatelj dr. Jovan Torbica sa svojim osobljem. Pitao me jesmo li došli preko Crvene zemlje, a kada sam mu potvrdno odgovorio, predstavio mi se i predstavio je svoje osoblje, te rekao da su unutra ranjenici i ostali bolesnici. Zapovjedio sam jednoj desetini s Milanom Hranićem da pregledaju i osiguraju bolnicu, a dr. Torbica nas je potom pozvao u svoj ured. Ponudio nas je nekim žestokim pićem, malo smo porazgovarali i ja sam osobno obišao bolesnike i ranjenike – kazao je Tihomir Buden.

Civili i ranjenici u bolnici su bili natrpani, a smrad ga je podsjetio na vukovarsku bolnicu.

‘Jedna bakica mi je rekla: Ubi me sinko’

Kako to nije mogao podnijeti, ostavljajući osiguranje napustio je bolnicu i s ostatkom vojnika uputio se prema središtu Knina. Tamo je bilo, kaže mnogo civila na ulicama, uglavnom žena, djece i staraca, te su dobili zapovijed da ih smjeste na sigurnije mjesto jer je postojala velika opasnost od neprijateljskih zračnih napada.

Tihomir Buden / Foto: Marko Jurinec/Pixsell

– Bilo ih je oko 50-ak, pa sam razbio izlog jednog salona namještaja i unutra smo ih smjestili. Najviše me se dojmila stara bakica koja mi je nekoliko puta rekla ‘ubij me, sinko’ i jedva smo je uspjeli skloniti u taj bivši prostor salona namještaja. Kad se situacija malo smirila, osobno sam poveo civile u koloni dva po dva i vodio ih do mjesta gdje su bili smješteni UN-ovi vojnici.

Putem sam razgovarao s jednom Slovenkom iz Maribora, gdje sam radio prije početka rata. Pitao sam je gdje joj je suprug, ali mi nije htjela odati pa sam zaključio da je ili pobjegao ili je pak negdje ostao – kazao je Buden koji je prije dolaska u 7. gardijsku brigadu prošao i pakračko ratište, ali i ratište Bosanske Posavine.

Srećom, nije bio ni jednom ranjen, a bio i u 1. mirovnoj misiji 2008. godine u Siriji. Umirovljen je 2014. godine”, objavljeno je na portalu 24 sata  3. kolovoza 2018. godine, dan uoči obljetnice “Oluje”.

M. Marković/Foto: privatni arhiv

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •