Gdje je danas Knjiga žalosti u koju su se, uz njega, upisale desetine tisuća ožalošćenih građana? I pritom javno proziva bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
Njegova objava koincidira s informacijom od prije tri dana da je Mesić Haagu isporučio 666 dokumenta iz Ureda predsjednika iako su svi imali oznaku tajnosti.
Valdec piše:
”Na jučeranji dan sahranjen je dr. Franjo Tuđman. Dan ranije, 11. prosinca 1999. u Uredu predsjednika na Pantovčaku, otvorena je ‘Knjiga žalosti’. Kum i ja smo pješice dan kasnije, u nedjelju, 12. prosinca (drugačije se nije ni moglo) krenuli po cičoj zimi pješice s Britanca. Puževim korakom, po cičoj zimi. Ljudi su isto kao i mi počeli dolaziti ujutro, a dolazili su i tijekom noći sa subote na nedjelju. Mi smo došli popodne, oko 16 sati (počelo se mračiti), a iz dvorane u Uredu predsjednika promrzli smo izašli iza 22 sata.
Jučer smo se prisjećali toga. Više od pet sati korak po korak. Od jutra do kasno navečer narod je dolazio, u četveroredu, peteroredu, starci, mladi, obitelji s djecom. Putem su stanari promrzlim ljudima iznosili topli čaj. Pa smo krenuli računati – četvero, to je bar metar, metar i pol širine. Puta cca 3 km od Britanca do Vile Zagorje. Neprekidno dolazile su tisuće, desetci tisuća, možda i stotine tisuća…, pogubismo se u matematici, no putem sam vidio puno kolega fotoreportera koji su radili svoj posao, a snimale su sve i TV kamere. Nismo uspjeli, niti približno izračunati koliko je ljudi moglo proći tim putem. Nije to prosvjed za u….. radio postaju, pa kada dovoljno glasno više puta netko ponovi da je bilo preko 100 tisuća ljudi (što je fizički nemoguće) to postane povijesna činjenica.
Svake se godine prisjetimo tih dana i svaki put pokušavam pronaći neki zapis – fotografije, snimke, izvještaje… Nema ničega. Gdje su knjige žalosti u koje su se ljudi upisivali? Brda njih. Upisao sam se i sam. Po njima bi se mogla doznati bar približna brojka. Nema ni njih.
Možda ih je onaj kojeg su instalirali na Pantovčak nakon Tuđmanove smrti dao stranim agentima kojima je otvorio sve arhive. Ili ih je naprosto prodao pod stari papir kao sekundarnu sirovinu, slični njemu se tim poslom bave tradicionalno, stari papir, željezo…
Nema ničega. Nije se dogodilo. Možda smo kum i ja to sanjali?
13. prosinca na Mirogoju je bila sahrana, opet desetci, stotine tisuća ljudi. Neki virus je s google-a pobrisao sve fotografije, tzv. totale. Bio sam i tamo, izvještavao, još čuvam svoju novinarsku akreditaciju da me ne uvjere kako se niti to nije dogodilo.”
R.I. /Foto:Facebook
