Medicinska sestra iz Srbije, Dajana Zorić, s 24 godine otišla je u Njemačku te nakon šest godina za portal Nova.rs ispričala je li posao i život tamo ostvarenje snova ili ipak nešto drugo. Iz Srbije je, kako navodi, otišla jer je shvatila da joj ona jednog dana neće pružiti ono što zaista želi te zbog sve veće nestabilnosti u zemlji. Nakon što je odlučila otići, krenula je učiti jezik te stupila u kontakt s ljudima koji su ranije otišli u Njemačku.
“Olakšanje mi je bilo to što imam papire Europske unije jer sam rođena u Hrvatskoj pa nije bilo dugog čekanja na vizu i radnu dozvolu”, navela je te kazala kako je odmah pronašla posao u struci. To joj, ističe, bio uvjet. Dajana sada radi kao instrumentarka u operacionoj dvorani Uniklinik Augsburg.
“Kada bih rekla da sam bila najsretnija na svijetu, vjerojatno bih lagala. Čovjek koji sve ostavi iza sebe, kada cijela obitelj ostane, i dođe u mjesto gdje nikoga ne poznaje, gdje jezik ne razumije savršeno, nije baš med i mlijeko”, rekla je govoreći o prvim dojmovima pa dodala: “Mogu reći da sam uspješna, mnogo uspješnija nego što bi s ovim kvalifikacijama bila u Srbiji.”
“Najviše mi se svidio osjećaj sigurnosti, a to se osjeti već nakon nekoliko plaća. Sustav je uređeniji, ista pravila vrijede za sve”, kazala je i istaknula kako su, primjerice, ulice, izletišta i rijeke puno čišće i urednije.
Otkriva i na što se najteže navikla.
“Ljudi su robovi svojih navika i one se uz mali klik u glavi mogu promijeniti. Ispijanja kave svaki dan nakon posla mi je u jednom trenutku nedostajalo, ali sada shvatim da je ta moja navika u stvari bila pogrešna. Nekako sam mislila da zaista imam puno prijatelja, ali sam shvatila da imam možda samo dva ili tri, iako su mi ostalih 30 u početku nedostajali i smatrala sam da se bez njih ne mogu navići. Sada imam neke druge navike, kavu pijem u miru, da uz to čitam knjigu ili novine i smatram to ispravnijim.“
Zorić radi kao medicinska sestra u operacijskoj sali, a taj posao, kako kaže, sada ne bi mijenjala. Nabrojala je i beneficije koje ima, a neke od njih su to što joj dijete ima osiguran vrtić, a ona radi samo prvu smjenu bez dežurstava. Svaki vikend ima slobodno, 13. plaću, novac za godišnji odmor i kada je bolesna.
“Razlika u bruto plaći je sigurno više nego deseterostruka, barem u tom trenutku kada sam otišla iz Srbije jer sam imala 40.000 dinara, što je oko 350 eura. Radim osam sati dnevno od ponedjeljka do petka, što je apsolutno prilagođeno mojim potrebama, ali i potrebama mog djeteta. Takve radne sate treba zaslužiti, a zaslužuje se samo ako si vrijedan i ako se tvoj trud vidi”, ističe.
Dajana također priča je li Nemačka i dalje raj za medicinske radnike, ali i što bi voljela da je znala unaprijed prije nego što je otišla.
“Sve to zavisi od toga što čovjek očekuje od rada u inozemstvu. Ekonomski da, naravno, ali recimo, kada sam radila u Srbiji desilo se da cio program bude gotov u 12 sati, pa do dva sata pijemo kavu, čega ovdje nema. Isto tako se desilo da radimo i do četiri, pet popodne umjesto do dva, i to bez pauze, čega ovdje isto tako nema.
Mora se naći balans, ne postoji idealno, nigdje nije idealno, ali ako znamo svoj cilj i spremni smo da istrajemo, i te kako će se isplatiti. Prije nego što sam otišla žao mi je što nisam znala koliko je zapravo njemački jezik težak i da ta diploma B1 s kojom sam došla, a koja je za mene bila ogromna, u stvari ne znači mnogo. Ovdje ima dosta stranaca, dosta ljudi koji ne pričaju gramatički točno ili pričaju previše gramatički točno da ne možete razumjeti.“
Kako izgleda njeno slobodno vrijeme.
“Najviše slobodnog vremena provodim s djetetom, odlazim na izlete i putovanja, dosta čitam. Što se tiče druženja, to se svodi na jedan izlazak mjesečno s kolegicama jer svako živi svoj život. Ako je netko nekome potreban, pozvat će ga, a čisto onako da bi trošio vrijeme samo pričajući – i ne baš.
Moram reći da meni to sada trenutno odgovara. Koliko god volim duženje, nekada je previše ljudi, prevelik protok informacija nepotreban. Najbolje prijateljice mi žive u Srbiji, s vremena na vrijeme popijemo Viber kavu, a ja sam minimum četiri puta godišnje u Srbiji, uz to dolazim često i vikendom tako da mi duženje ne nedostaje.“
Kakvi su Nijemci, ima li druženja ili su zaista hladni, kakvi su na poslu?
“Moje kolege Nemci su veoma divni ljudi, najviše su mi pomogli da prebrodim svoje početničke krize i veoma sam im zahvalna. Nijemci su većinom hladni, ali pravih Nijemaca je sve manje i manje, pa se i kultura ovdje pomalo mijenja. Susjede Nijemce nažalost nemam, od šest stanova u zgradi nema nijednog Nijemca.“
Druženje s Bjelom i Laušem
Za kraj, Dajana otkriva i što se krije iza jedne zanimljive fotografije na kojoj je s Draganom Bjelogrlićem i Žarkom Lauševićem, koji je nedavno preminuo.
“Ta fotografija je nastala neočekivano, Imam jednog jako uglednog prijatelja, liječnika po zanimanju, i na poziv njegovog prijatelja, ne znajući tko će sve biti s nama, pošli smo na večeru u jedan restoran na Senjaku.
Bila sam veoma počašćena, Žarko Laušević mi je poljubio ruku na dolasku. Druženje je trajalo dobrih četiri, pet sati. To je bilo u vrijeme snimanja čuvene serije ‚Senke nad Balkanom‘ i njih dvojica su čak u jednom momentu izašli na 15-20 minuta da isprobaju jednu scenu. Zaista je to bilo jedno nezaboravno večer uz ribu i par čaša vina.“
D.M. /Foto: privatni arhiv
