SJEĆANJE NA PREDSJEDNIKA: Dan kad je dr. Tuđman galamio

10 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Pio sam kavu u jednom zagrebačkom kafiću na Trgu bana Jelačića kad je tajnica Ilonka nazvala da je stigao poziv s Pantovčaka za prijem kod predsjednika Tuđmana. U to vrijeme nije bilo mobitela, ali je većina kafića na šanku imala telefon.



Poziv za prijem je stigao oko pola dvanaest, a prijem je bio točno u podne. Poslan je faksom, a u potpisu je bila Vesna Škare Ožbolt koja je i osobno nazvala provjeriti hoću li doći na dolazak najavi osiguranju.

Bio je to prijem na koji je pozvan silan broj novinara, sa Širokog Brijega ih je stiglo desetak, ali je nas nekoliko protokol predsjednika bio je prekrižio. Poslije mi je prepričano da su bili prekriženi Denis Kuljiš i Mirjana Rakić ( koju je Tuđman cijenio, a neki njegovi suradnici prezirali).

Moje ime, kao urednika tada drugog najvažnijeg tjednika u Hrvatskoj, precrtano je zbog pitanje postavljenog na press konferencij mjesec ili dva ranije. Na toj pressici, izravno prenošenoj na HTV-u, referirao sam se na Tuđmanovu izjavu izgovorenu na skupu s hrvatskim povratnicima na Velesajmu, gdje je rekao kako je “dao smijeniti dva ministra zbog zaprečavanja ulaganja hrvatskih povratnika”.

Pitanje je bilo “koja su to dva ministra i je li poslije pokrenut odgovarajući postupak prema njima”. Navikli na “suradnju s novinarima” pitanja nije najbolje sjelo Tuđmanovim suradnicima pa su pozivi na press konferencije prestali. Sve do “Bljeska” kad smo Pantovčaka primili čestitke za praćenje te akcije.

Nakon brzinskoj brijanja i uskakanja u odijelo (tajnica Ilonka je zaslužna što je u redakciji uvijek bilo dostupna kravata, sako, i aparat za brijanje) taksijem sam došao na Pantovčak. U isto vrijeme došao je i Denis Kuljiš ( Mirjana Rakić  je odbila zakašnjeli poziv), a osiguranje i protokol kroz sporedne ulaze uveli su nas u svečanu dvoranu. Tuđman je već bio održao pozdravni govor i s čašom šampanjca u ruci razgovarao s novinarima.

– Markoviću, što je ono o Dinamu?, kazao je oštro dr. Tuđman.

Tekst o kojem je riječ imao je naslov “Valentić, Vukovar, Dinamo” i analizirao prioritete hrvatske politike. Vukovar kao opće mjesto cijele Hrvatske, simbol obrane i očekivanog oslobođenja zemlje, Valentić je bio premijer i simbolizirao ozbiljnost i gospodarsku stabilnost, a “sveto ime Dinamo” kao izraz narodne volje.

– Gospodine predsjedniče, ja sam Hajdukovac…, uspio sam izgovoriti.

Drugi tekst koji je izazvao pažnju je intervju s pok. Zdravkom Tomcem. Dr. Tomac je pričao da svaki vikend  putuje u rodni Slavonski Brod u posjet ocu koji je bio u ozbiljnom zdravstvenom stanju. Na pitanje putuje li kroz koridor ( 18 km autoceste na području Okučana koje su nadzirali četnici, ali je promet bio moguć), Tomac je odgovorio da putuje Podravskom magistralom, preko Virovitice i Našica spušta se prema Brodu

– Putujem tri sata duže do Broda, ali ne zato što se bojim nego da prolaskom kroz koridor ne bih davao legitimitet četnicima koji kontroliraju tih 18 kilometara.

Nešto ranije predsjednik Tuđman je u ranim jutarnjim satima, putujući u Brod i Osijek, prošao je kroz koridor. Na upit kako komentira Tuđmanov prolazak kroz Okučane, dr. Tomac je, citiram po sjećanju, odgovorio:

– Cijenim Tuđmanovu osobnu hrabrost. Iz vrha državne vlasti takav je još ministar Šušak, takav je sin mu Miro, takav je ministar Ramljak …., nabrajao je Tomac, ali je nedopustivo da život predsjednika države bude izložen takvim opasnostima, da neki pijani četnik razvali zoljom i rafalom….

–  Tomac je jedan od naših najboljih analitičara, ali neka on stisne gu*icu i prođe kor koridor, kazao je podignutim prstom Tuđman. Predsjednikova “bukvica” trajala je nekoliko minuta, aparati su i škljocali, znojan i crven u licu kazao sam:

– Gospodine predsjedniče, ovo je Kuljiš, dajte malo galamite na njega…..

U to vrijeme, nakon teksta “Vještice iz Rija”, Glubus se razišao s dr. Slavenom Leticom, koji je ranije bio savjetnik dr. Tuđmana, pa je to bila tema razgovora njih dvojice, a izgovoreno nije za objavu.

Detalje razgovora s predsjednikom Tuđmanom  dr. Tomac je spomenuo u jednoj od svojih knjiga i pojasnio motive Tuđmanove žestine:

– Tebe je smatrao svojim i zato je galamio, a s Kuljišem razgovara kao s partnerom koji mu nije bio sklon.

Na obljetnicu smrti, umro je 10. prosinca 1999. godine, sjećam da sam često pri ruci imao Kissingerovu izjavu o Tuđmanu.  U ne tako rijetkom razgovorima o Tuđmanu, kavanskim ili ozbiljnim raspravama, sugovornike koji bi ga napadali znao bih pitati  tko je najpoznatiji diplomat 20. stoljeća. Svi bi, bez iznimke spomenuli Kissingera.

Evo što je Kissinger rekao o Tuđmanu, a njegovo mišljenje se pika:

“Gospodine predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenucima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Kao i svi veliki ljudi, ni Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek dolazeće generacije. Ali, vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.”

Što više vremena prolazi sve je više onih koji se slažu s Kissingerovom izjavom o Tuđmanu. Što više vremena prolazi njegov lik sve više jača. I što got govorili i pisali o njemu, Tuđman će u povijesti ostati upamćen kao Prvi predsjednik Republike Hrvatske, a sve ostalo, i svi ostali, vremenom će izblijediti.

M. Marković/Foto: Darije Petković

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •