Tko je Hercegovac koji “prolazi kroz zidove” i koji je spasio Matu Rimca

15 lipnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Mate Rimac i Rimac Automobili ovih dana uživaju svjetsku slavu nakon lansiranja senzacionalnog hiperautomobila Nevera. No, iako je njegova uspješna priča globalni “buzzword”, Rimac je podsjetio da nije sve bilo bajno u nastanku njegove tvrtke.



Na zagrebačkoj konferenciji .debug, najvećoj developersoja konferencija u Hrvatskoj i regiji, održanoj 10. i 11. lipnja 2021. u Visokom učilištu Algebra, odlučio je iskreno podijeliti neke detalje iz najtežih trenutaka u karijeri, za koje kaže da tada nije znao hoće li kompanija opstati.

Tijekom izlaganja o temi “12 najtežih mjeseci u stvaranju Rimac Automobila”, spomenuo je kako mu je tijekom najtežeg perioda za firmu 2017. godine pomogao jedan IT stručnjak iz Mostara i faktički spasio sve.

Rimac ga je opisao kao “čovjeka koji prolazi kroz zidove” i koji mu je posudio 300.000 dolara iako su se poznavali samo dva dana.

Portal Klix.ba  piše da je riječ  o Igoru Kreziću iz Mostara, osnivaču i vlasniku kompanije NSoft. On je i utemeljitelj firmi SPARK, SYNC, Stark Solutions i Rolla.

“Čovjek je genijalac i ponosan sam što sam imao priliku pomoći”, rekao je kratko Krezić za portal Klix.ba dodavši da nije želio nikada praviti marketing od toga.

>>>  VIDEO: Usred sastanka direktor iz BiH skočio kroz prozor – radnici šokirani

Sve je počelo kada se pojavio tajanstveni investitor koji je na kraju prevario Rimca i doveo kompaniju na ivicu propasti.

“Pojavio se taj jedan gospodin, nazovimo ga John, da ne kažemo pravo ime, porijeklom je Šveđanin, ali je Amerikanac. Došao je u Hrvatsku drugim poslom. Uložio je rano u Twitter, Spotify, pokazivao nam je snimke kako se zabavlja u Dubaiju, fotografirao se na skupim jahtama, dolazio privatnim avionima.

Zaljubio se u našu firmu, svi su nam govorili da preselimo tvrtku izvan Hrvatske, a on nam je govorio: ‘Ma neee.’  Ono, sve nam je zvučalo super. Doduše, malo je bilo čudno kad je počeo nabacivati poznata imena poput jednog bogatog Poljaka pa Sergeya Brina (suosnivača Googlea, op. a.).

Rekli smo mu OK, možemo s tobom, ako budeš stvarno brz, imamo i druge zainteresirane investitore,  jedan od investitora iz Kine nam je u proljeće 2016. ponudio da bude glavni investitor s 30 milijuna dolara. I on kaže: ‘Može!’.

Već tu je dao neku svoju ponudu da će uložiti 27 milijuna dolara za Rimac, a tri milijuna za Greyp. I mi javljamo Kinezima da imamo boljeg investitora, John je glavni, vi možete biti drugi. I čak oni pristanu, dakle sve super. To je bio lipanj 2016. godine”, ispričao je Rimac.

To je i vrijeme kada su se počeli pojavljivati problemi.

“John se tada javio s idejama da ipak treba mijenjati neke ugovore, iako ih je već bio vidio. Tu smo se natezali, ali smo rekli, ‘ajde možemo još nekoliko mjeseci preživjeti. Iako nam je lagano već škripilo, jer firma ostaje bez novca. A ne želimo reći investitoru da nemamo novca za sljedeće plaće. Odgađali smo to koliko god smo mogli. Tada smo imali više od 150 zaposlenika.

To se sve odužilo zbog izmjene dokumenata pa smo tražili Johnu dva-tri milijuna za premošćivanje. Da možemo preživjeti i još peglati po ugovorima. Pristao je. To je bilo oko Božića 2016. Ali, ništa se nije događalo, a tjedni prolaze.

Već smo u panici, zovemo banku svaki dan, a iz banke nam govore da ih pustimo na miru, da će nam javiti kad stigne novac.  Banka nas je upozorila da budemo oprezni, da misle da je to prevara. Mi imamo krizne sastanke u firmi, što ćemo sada. Nije tako jednostavno prekinuti s jednim investitorom i krenuti s drugim, a već smo bez novca.”

Priznao je da se tada i prvi put dogodilo da su kasnile plaće u Rimac Automobilima iako su na tome uvijek radili da se nikad ne dogodi. Rimac je odlučio poslati e-mail svim zaposlenicima i upoznati ih sa svime što se događa. Bojao se u tim trenucima što će se dogoditi s kompanijom koju je stvarao godinama s toliko strasti i napora.

Nakon što su se uvjerili da od famoznog Johna i njegovih obećanih milijuna neće biti ništa, Rimac se vratio Kinezima.

“Izgubili smo godinu dana zbog tog idiota. Mislili smo da će nas Kinezi onda otkantati, ali bili su posve korektni i rekli da nastavljamo na istoj osnovi kao prije. I tada kreće due diligence, a to traje mjesecima.

“Kad smo vidjeli e-mail da je 30 milijuna dolara u banci, to je bilo pravo olakšanje. Nakon godinu i pol što smo se ubili da bi firma preživjela. Nije problem puno raditi, i na Uskrse i Božiće. Ali, ubijati se godinu i pol i ne znati hoće li firma opstati… Nadam se da ljudi mogu nešto naučiti iz toga. Ne trebaš se sramiti pitati investitora da ti napraviš svoj due diligence, daj mi ti pokaži da ti to stvarno imaš. Radi se o tvojoj firmi, tvojim zaposlenicima, duguješ im to”, ispričao je Rimac, a zatim otkrio priču o Hercegovcu koji je, u najgorem trenutku za tvrtku Rimac Automobili,  posudbom 300.000 dolara “spasio stvar”.

“Mislio sam da će ljudi početi odlaziti, da će se raspasti. Ali, nevjerojatno, u tom trenutku otišao je samo jedan čovjek. Raspitivao sam se za pomoć, pisao sam Nenadu Bakiću da pita Emila Tedeschija može li on pomoći, jer nisam Emila osobno poznavao. Nisu mi ni Nenad ni Emil u tom trenutku mogli pomoći. Ali, pomogao mi je jedan od kupaca, poslao nam je 200.000 dolara.

I jedan čovjek s naše IT scene, iz BiH. Čovjek koji prolazi kroz zidove. U tom trenutku sam ga poznavao dva dana, a odmah je pristao pomoći, posudio mi je 300.000 dolara”, otkrio je Rimac kazavši da je u firmi sad drugačija situacija jer su privukli više od 200 milijuna eura ozbiljnog kapitala.

Mostarska tvrtka NSoft osnovana je 2008. godine, u garaži, a danas ima više od 200 zaposlenih i jedan od najpoželjnijih poslodavaca u BiH. Bave se izradom softvera za kladionice, igrama na sreću i  sustavom za upravljanje video zapisima.

NSoft servisira klijente u 35 država svijeta, a 2017. je proglašen najbrže rastućom IT tvrtkom u jugoistočnoj Europi prema istraživanju revizorske i konzultantske kuće Deloitte.

M. Marković/Foto: facebook

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •