Predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru povezuje s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem, spominje se Radeljić i Bujanec, ali i udruga utjecajnih poduzetnika iz Bosanske Posavine “Presten”, M SAN grupa, najveći distributer elektroničke opreme u Hrvatskoj, bivši poslodavac ministra obrane Damira Krstičevića, piše novinar Ivica Đikić na portalu Novosti.
U početku ističe da je i Josipović kao dio svojeg programa istaknuo referendumsku inicijativu za izmjenu Ustava “ako glavne partije odbiju složiti dvotrećinsku većinu u Saboru i provesti njegove reformatorske zamisli”. Bivši predsjednik je svoju inicijativu profesorski nazvao “Druga Republika”
Navodi da i Škoro i Josipović vide referendum “kao vid podilaženja biračima i kao oblik prijetnje stranačkim vodstvima, i to u okolnostima zakonski poprilično neuređene i rupičaste referendumske tematike.”
Druga poveznica im je i “vatreno zalaganje… za nemilosrdnu naplatu muzičkih autorskih prava: Josipović je jedan od kreatora pravnog okvira ZAMP-a, a Škoro je jedan od onih koji su među prvima ozbiljno shvatili financijske potencijale detaljne zakonske zaštite autorskih prava u slučaju glazbenih ostvarenja.”
I u konačnici, autor ih povezuje preko M SAN grupe. Radi se o kompaniji koja se bavi “širokim spektrom poslovnih operacija, ali naglasak je na distribuiranju računalnog hardvera te na proizvodnji i prodaji softverskih rješenja”. Škoro je vlasnik ‘vrijednog petpostotnog udjela u zagrebačkoj firmi Omega software’, “firmi koja je tijesno povezana sa Stipom Matićem i M Sanom”.
Prema navodima autora bivši predsjednik je “povremeno u kontaktu s nekima koji pripadaju ovoj interesnoj skupini” dok su veze Škore i Matića “dublje i čvršće”.
“M SAN grupa je distributer ICT opreme i potrošačke elektronike te kao tvrtka takvog profila uopće ne posluje s tijelima državne uprave ili drugim javnim institucijama. Dovoljno je spomenuti da se ukupni promet tvrtke, koji se kreće između 1,5 i 2 milijarde kuna godišnje, ostvaruje poslovnim aranžmanima s privatnim poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj, zemljama regije, zemljama članicama EU-a i nekim državama izvan EU-a. Tvrtka KING ICT, u kojoj sam obnašao dužnost člana nadzornog odbora, posluje s tijelima državne uprave, javnim i privatnim sektorom”, reakcija je ministra Krstičevića na prozivke iz 2016. godine.
Međutim, 2011. general Krstičević se našao usred USKOK-ove istrage o ugovorima koje je 2004 s vladom supotpisao kao član uprave M SAN grupe vrijednim 450 milijuna kuna. Iste godine tvrtka je Ivi Sanaderu platila 300 000 eura kuna za konzultantske usluge.
Autor nadalje navodi sve osobe koje vidi na ovaj ili onaj način povezanim sa Škorinom kandidaturom.
“Stipo Matić, usto, jedan je od glavnih ljudi zavičajno-lobističke udruge ‘Prsten’ koja okuplja istaknutije i poduzetnije doseljenike iz Bosanske Posavine. Osječki poljoprivredni tajkun Marko Pipunić, rođen u Modriči, također je član ‘Prstena’ i jedan od ključnih ljudi u Škorinom pokušaju da se domogne Pantovčaka.”
“Matiću i Pipuniću valja pridružiti Ivana Tolja, visokorangiranog zaposlenika medijske kuće Styria u Hrvatskoj, te Josipa Jurčevića, čovjeka koji je u samo nekoliko godina prešao put od šefa Personalne službe u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji do jednog od financijski najmoćnijih hrvatskih građana. Jurčević je kumski povezan s Milijanom Brkićem, marginaliziranim zamjenikom predsjednika HDZ-a, iako u posljednje vrijeme kruže oprečne informacije o kvaliteti njihovih današnjih odnosa.”
Đikić napad Ljube Ćesića Rojsa na Škoru vidi upravo u kontekstu “animoziteta spram Krstičevića i poduzetničke grupacije čiji je eksponent sadašnji ministar obrane.”
Ivica Đikić utjecaj ove grupacije ističe nasuprot možda dominantnom shvaćanju da se Škoro prvenstveno kandidirao na nagovor bivšeg predsjedničinog savjetnika Mate Radeljića i novinara Velimira Bujanca. U tom smislu citira neimenovanog sugovornika koji je “dobro upućen u gibanja na desničarskoj političko-poslovnoj sceni”.
“Miroslav Škoro nikad se ne bi upustio u predsjedničku utrku da se radilo samo o nagovorima i idejama Radeljića i Bujanca. Radeljić i Bujanec, naravno, nisu nevažni. Oni su odigrali nezanemarivu ulogu u pripremi terena za Škorinu kandidaturu i igrat će određenu ulogu i dalje, ali Škoro je previše oprezan i previše važan sam sebi da bi se toliko izlagao samo zato da bi udovoljio osvetničkim namjerama dvojice ljudi koji osjećaju da ih je Kolinda Grabar–Kitarović izigrala”, govori autorov sugovornik.
“Iza te kandidature stoje ljudi s vrlo konkretnim materijalnim interesima, s razgranatom mrežom utjecaja u svim sferama društva i s vrlo respektabilnim financijskim potencijalom. Što kampanja bude odmicala dalje, to će opadati utjecaj potjeranog predsjedničinog savjetnika za unutarnju politiku i njegovog prijatelja koji vodi televizijsku emisiju ‘Bujica’, a to bi onda moglo dovesti do problema u Škorinom taboru. Ako, pak, utjecaj te dvojice bude rastao, to će značiti siguran Škorin poraz u prvom krugu” zaključuje “sugovornik dobro upućen u desnicu”.
G. Matković/Foto:facebook
