Usporedba hrvatske Kiowe Warrior i srpske Gazele ili prodavanje magle?

27 siječnja, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Neki u medijskom prostoru uporno i nadasve iracionalno forsiraju vojno rivalstvo između Hrvatske i Srbije. Zašto – nije posve jasno, jer za razliku od Srbije, Hrvatska je ne samo veliki ratni pobjednik, nego i članica Europske unije i NATO saveza.



Uz sve to, ni jedan jedini naš obrambeni dokument ne navodi Srbiju kao prijetnju našoj suverenosti i sigurnosti.

Mogu li se komparirati hrvatski helikopteri OH-58D Kiowa Warrior i srbijanske Gazele, kako li to rade pojedinci? Kratko i jasno – ne može. Ta je komparacija nategnuta iz niza razloga.

Gazela je razvijana krajem 60-tih godina prošlog stoljeća, namjenski za vojnu uporabu kao „light transport & attack“.

Tijekom 2000-tih godina napadačke namjene preuzima Eurocopter Tiger. Gazela je prvi helikopter sa fenestronom umjesto repnim rotorom, opisivan kao idealan u letnom smislu te jako brz za svoje vrijeme. Od 1978. godine u bivšoj SFRJ proizvodio se po licenci, a prethodno su od francuskog proizvođača kupljeni u varijanti SA-341G.

S druge strane, OH-58D Kiowa Warrior je ipak prenamjena Bella 407 za izviđačke (scout) namjene, sa svim nedostacima koncepta, pri čemu je za samu letjelicu zahvalno to što napada male mete. Sve drugo oko Kiowe Warrior su doktrinarni i tehnički kompromisi, ali budući da mu je primarna namjena bila izviđanja za oklopne brigade kopnene vojske onda se uklapala u doktrinu obrane od tenkovskih kolona sa istoka. Geneza nastanka OH-58 leži u zahtjevu zrakoplovstva kopnene vojske SAD-a za lakim izvidničkim helikopterom koji bi djelovao zajedno s borbenim helikopterima AH-64 Apache.Povezana slika

Koristeći senzore smještene na posebnom jarbolu iznad glavnog rotora (tzv. MMS sustav), Kiowa Warrior bi otkrivao protivnička oklopna vozila, prenosio podatke Apacheu, koji bi potom lansirao projektile AGM-114 Hellfire. Ova taktika djelovanja razvijena je za eventualni hladnoratovski konvencionalni sukob u Europi. Dakle, za neutraliziranje sovjetske nadmoći u tenkovima i drugim oklopnim vozilima.

Kao što znamo, Željezne zavjese više nema pa se sada za Kiowu bez uspjeha izmišljaju nove namjene. Amerikanci u tome nisu uspjeli pa ih poklanjaju uokolo.

Ako se već namjeravalo Kiowu Warrior uspoređivati s nekom od letjelica iz vojnog zrakoplovstva susjedne nam Srbije nameće se pitanje zašto Kiowa nisu uspoređena, primjerice, s Airbusovim helikopterom EC 145M LUH?

Povezana slika

Naravno, takvu usporedbu nećemo nigdje pročitati, jer bi se u tom slučaju vidjela epohalna dimenzija promašenosti naše nabavke Kiowe Warrior s kojom ne znamo što ćemo, ne znamo za koje zadaće smo je nabavili, niti imamo vojnu doktrinu koja je podupire. Samo po sebi nakaradno je što naši vojni mudraci Kiowu uporno nazivaju borbenim helikopterom, a to ona nipošto nije.

Treba li reći da ni dan danas nismo dobili navođene protuoklopne rakete za Kiowe. OH-58D nije borbeni helikopter – nema oklop, jednomotorni je, i njegov je način djelovanja (u paru s Apacheom ili drugim OH-58D) prikriveno djelovanje, a ne izlaganje protivničkoj paljbi. Ne može poslužiti ni za transport vojnika, jer prima samo dva do tri vojnika.

Nije ni za izviđanje/nadzor pomorske i kopnene granice, jer su bespilotne letjelice koje koristimo puno jeftinije i ekonomičnije.

Srpski EC 145M je sve ono što Kiowa uglavnom nije. EC 145M je istinski višenamjenski vojni helikopter, s niskim operativnim troškovima, a koji pokriva čitavu lepezu zadaća; od izvidničkih, borbenih, do transportnih i spasilačkih.

Ne tvrdimo, ne da Bog, da je OH-58D loš helikopter.  Dapače, ali to je, kao što smo gore naveli, usko specijaliziran helikopter pogodan za samo jednu namjenu.

Gledajući naše kolibriće na steroidima, OH-58D Kiowe, a sjećajući se letećih tenkova, rasnih borbenih helikoptera Mi-24 Hind koje smo imali u Domovinskom ratu, pitamo se – jesmo li danas ipak mogli bolje? Jesmo…

M.Marković/ Foto:morh

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •