Usvojen Marakeški sporazum, Zekanović prosvjedovao pred ulazom

prosinac 10, 2018 maxportal
Share Button

Globalni kompakt za sigurnu, uređenu i regularnu migraciju usvojen je  danas na konferenciji u marokanskom gradu Marakešuzbog čega je i dobio kolokvijalni naziv Marakeški sporazum. Usvojile su ga 164 države, piše  Hina



Više je država posljednjih tjedana odustalo od potpisivanja rečenog sporazuma, a nakon što je svoj odlazak u Maroko otkazala predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, Hrvatska je tamo poslala ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića.

U Maroko je došao i saborski zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović koji je – jedini – prosvjedovao pred ulazom u dvoranu gdje se skup održava.

Riječ je o dokumentu od 34 stranice koji donosi 23 cilja kojima se želi osigurati “sigurnu, urednu i regularnu” migraciju, uključujući zaštitu migranata od iskorištavanja i kršenja ljudskih prava.

 

Popis uključuje ciljeve koji se odnose na prikupljanje podataka, pružanje informacija migrantima, borbu protiv krijumčarenja i trgovine ljudima, ulaganje u razvoj vještina, osiguranje pristupa osnovnim uslugama i promicanje socijalne uključenosti i kohezije.

Stavlja se naglasak i na važnost smanjenja negativnih čimbenika zbog kojih su ljudi prisiljeni napuštati svoje zemlje te na upravljanje nacionalnim granicama na “integriran, siguran i koordiniran način”.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres otvorio je konferenciju koja je, uz predstavnike šefova i vlada te ostale dužnosnike na visokoj razini, okupila preko 700 sudionika iz civilnog, privatnog i javnog sektora, ali i migrante koji će se, prema najavama, uključiti u rasprave o novim mogućnostima partnerstva i suradnje među državama po pitanju migracija.

U uvodnom govoru Guterres je ukazao na neke česte predrasude o migranatima i zahvalio svima koji su na konferenciju došli kako bi dogovorili zajednički pristup međunarodnim migracijama u svim njenim dimenzijama. Sudionicima je poručio da njihovo sudjelovanje na konferenciji pokazuje važnost koju međunarodna zajednica pridaje potrazi za boljim upravljanjem migracijama kroz pristup temeljen na načelima državne suverenosti, dijeljenja odgovornosti, nediskriminacije i ljudskih prava.

Guterres je pozvao svjetske čelnike da udahnu život dogovorenim ciljevima i pokažu važnost Globalnog kompakta dok uspostavljaju i provode migracijske politike u vlastitim zemljama, kao i zajednicama iz kojih migranti potječu, kroz njih prolaze ili u njih žele doći.

Uoči otvorenja konferencije posebna predstavnica Ujedinjenih naroda za međunarodnu migraciju i glavna tajnica Međuvladine konferencije Louise Arbor istaknula je da je “usvajanje Migracijskog sporazuma ponovno potvrđivanje vrijednosti i načela utjelovljenih u Povelji Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava”. Dodala je i da će provedba Globalnog kompakta “zauvijek promijeniti način na koji međunarodna zajednica upravlja ljudskom mobilnošću”, ali i da će ostati “referenca za sve buduće inicijative koje se bave prekograničnim kretanjem ljudi”.

O dokumentu se pregovaralo otprilike 18 mjeseci, a konačni nacrt dogovorile su u srpnju 2018. sve članice UN-a osim SAD-a. Nakon usvajanja u Marakešu, dokument će morati prihvatiti Opća skupština UN-a.

Iz sporazuma se povuklo 13 država, jedna se vlada raspala, a dvije predsjednice posvađale s vladom

Iako ciljevi sporazuma sami po sebi ne zvuče posebno sporno – borba protiv krijumčarenja ljudi i ublažavanje uzroka migracije čine se kao nešto oko čega bi se svi mogli složiti – ovaj međunarodni sporazum postao je u posljednje vrijeme izuzetno kontroverzan zbog niza optužbi od strane konzervativaca, u Hrvatskoj i u svijetu. Kod nas je sve kulminiralo odlukom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da neće ići u Marakeš i tamo podržati sporazum – ne i potpisati ga, jer se ovaj dokument ne ratificira u nacionalnom parlamentu i nije pravno obvezujuć.

Hrvatska predsjednica nije jedina od državnih lidera koji imaju problem s Marakeškim sporazumom. UN-ov dokument su odbile usvojiti i Italija, Slovačka, Poljska, Austrija, Češka, Mađarska, Bugarska, Estonija, Australija, Izrael i Sjedinjene Američke Države. Australija je odluku objasnila argumentom da će kompakt poticati ilegalne ulaske u zemlju, a Izrael da mora zaštititi svoje granice.

U međuvremenu su im se pridružile i Švicarska, čija je vlada priopćila da “želi odgoditi konačnu odluku kako bi pričekala zaključke parlamentarnih rasprava” te Latvija, čiji je parlament glasao protiv ovog pakta.

Ugovor je “jako loše pripremljen za jedan takav dokument koji može imati velike posljedice za čitav svijet”, ocijenila je zastupnica Dagmara Beitnere. Čile se također povukao iz sporazuma, tvrdeći da se ne slaže s tim da je migracija ljudsko pravo.

U drugim zemljama, koje će sporazum ipak usvojiti, zbog njega je došlo do žestokih razmirica. Belgijska je vlada tako postala manjinska nakon što je iz nje izišla najveća stranka koalicije, flamanski N-VA, zbog protivljenja sporazumu. Slovački ministar vanjskih poslova Miroslav Lajčak podnio je krajem prošlog mjeseca ostavku u znak prosvjeda zbog odluke parlamenta da odbije sporazum UN-a o migrantima. Estonska predsjednica Kerstl Kaljulaid obrušila se na svoju vladu jer je odbacila ovaj sporazum, prozivajući ih za “predizbornu kampanju koja je nešto između lažnih vijesti i govora mržnje”.

SAD je, štoviše, odbacio ovaj sporazum čim je sastavljen prošle godine, tvrdeći da on zadire u američki suverenitet. Washington je prošli tjedan ponovio svoje oštro protivljenje, tvrdeći u priopćenju da su ciljevi sporazuma “nepomirljivi s američkim zakonom, politikom i interesima američkog naroda” te da ne mogu “podržati pakt ili proces koji nameće ili može odrediti međunarodne uredbe, norme, očekivanja ili obveze koje bi bile u suprotnosti s našim odlukama u najboljem interesu naše zemlje i naših građana” po pitanju migracija.

Administracija predsjednika Donalda Trumpa strahuje za američki suverenitet i interese iz istog razloga koji navode konzervativni i i antiimigrantski kritičari sporazuma: da će on, iako je pravno neobvezujuć, u konačnici postati “običajni međunarodni zakon” području migracijske politike.

Ukratko, kritičari Marakeškog sporazuma tvrde da taj dokument proglašava ekonomsku migraciju ljudskim pravom, da se njime predaje suverenitet države te da nije u potpunosti pravno nevažan jer bi njegovi politički ciljevi s vremenom mogli biti interpretirani kao pravne obaveze. Zagovornici s druge strane tvrde da će on popraviti međunarodno upravljanje migrantskim valovima i ojačati zaštitu ljudskih prava.

 

Komentari
Share Button