Utemeljitelji HDZ-a reagirali su na medijske objave povezane s memoarima bivšeg predsjednika Stjepana Mesića.
”Proteklih dana dio medija nas podsjeća na jednog već prilično zaboravljenog političara – na kojeg nam tek tu i tamo skrene pozornost neka vijest, poput one iz Europskog suda za ljudska prava, koja nas je podsjetila da su u sudskom procesu u Finskoj osuđeni ljudi za koje se vjeruje da su mu davali mito.
Ljudi naše generacije dobro se sjećaju „građanina-predsjednika“ Stjepana Mesića. Onoga koji je bio tajni i lažni svjedok u procesima protiv Hrvatske pred Haškim sudom a koji je potom, kao krivokletnik te stjecajem raznih poratno – tranzicijskih društvenih i političkih okolnosti, postao predsjednikom.
Na tom je mjestu ostao dva mandata nanoseći golemu štetu, prije svega samoj ulozi i instituciji predsjednika Republike, a potom Republici i naciji u cjelini.
Mesić je kao eksponent svih koji su mrzili Tuđmana svaku ozbiljnu političku raspravo sveo na dosjetku i vic, a poslije njega zapravo je svatko mogao postati predsjednik države.
U Zoranu Milanoviću ima svog dostojnog nasljednika. Zahvaljujući Mesiću, do pojave Andreja Plenkovića svi su kriteriji racionalnog političkog razmišljanja bili poremećeni, sve su vrijednosti bile obezvrijeđene.
Iza Mesića nisu ostale važne političke odluke, ali je ostala ogromna politička šteta. Inaugurirao je politiku čiji su glavni alat neutemeljene optužbe i objede, floskule iz kojih izbijaju naslage patološke mržnje i šovinizma, uvrede na račun onih bez kojih ga u politici ne bi bilo, te beskrajno i bezobzirno laganje.
Mogli bi pronaći i gomilu dokaza o dokumentima, posebice onima što su bili označeni kao državna tajna, a koje je Mesić dijelio novinarima, Haškom i drugim tužiteljstvima i gotovo svima koji su iskazali interes da ih upotrijebe protiv prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i branitelja. Hrvatska javnost još uvijek nije svjesna opsega štete koju je taj bezočnik, izdajica i krivokletnik napravio Hrvatskoj.
Oni koji ga nisu zaboravili sjećaju se da je „pio kavu s građanima“, umirovio ratne zapovjednike, provodio detuđmanizaciju“, odnosno dehrvatizaciju Hrvatske.
Hrvatsku je, jer im se sam vratio, želio vratiti na jugoslavensko-komunističke postavke zajedno sa svojim prijateljem Gadafijem, likovima poput Budimira Lončara i ostalom bratijom.
O njegovom boljševičkom „antifašizmu“ i prijeziru prema žrtvama Bleburšketragedije ne treba ni govoriti.
U tom je boljševizmu najduže ustrajao, kao i u borbi protiv Hrvata u Bosni i Hercegovini koje je pokušavao i još uvijek staračkom rukom pokušava politički, identitetski, a to znači i biološki uništiti.
Takva politika uvijek dobiva nešto zauzvrat. Ova i danas zauzvrat dobiva „gostoprimstvu“ bošnjačke političke i vjerske elite.
Dobiva titule počasnog građana Sarajeva jednoglasnom odlukom SDA u vrijeme najvećeg obespravljivana Hrvata u BiH, dobiva (u galeriji Husrev-begove medrese u Sarajevu) organiziranu izložbu slika mlađahne 63 godišnje amaterske slikarice Saše Mesić.
I sada taj Stjepan Mesić izdaje svoje „memoare“? I to na tisuće stranica! Teško je povjerovati da mu se probudila savjest i da će se pred kraj života pokajati i javno ispovjediti. Prije će biti da će i posljednjom snagom u javni prostor uštrcati preostale zalihe otrova, mržnje i zlobe.
Tim će otrovom pokušati ponovno omamiti javnost pričom o svojoj „ispravnoj“ politici, na tragu koje je nedavno međunarodnoj zajednici ponudio „rješenja stanja u BiH“ koja su potpuno u skladu s interesima najradikalnijih bošnjačkih fundamentalista”, navodi se u priopćenju utemeljitelja HDZ-a Osječko-baranjske županije, koje potpisuje Hrvoje Kurtović.
M. M./foto: p
