Sektakularno posljednje predavanje priredili su studenti Filozofskog fakulteta profesoru kroatistike Stjepanu Damjanoviću, zahvalivši za svako pruženo, duhovno i intelektualno, dobro.
Sadašnji i bivši studenti kroatistike ispunili su dvoranu “Sedam” na Filozofskom fakultetu te su ga dugim pljeskom dočekali na zadnje predavanje.
“Proglašavamo Vas Učiteljem” “Skidamo Vam titule akademika i profesora i proglašavamo Vas Učiteljem jer je tako nježnije, toplije i iskrenije. Rekli ste da je ovo zadnje predavanje, ali kako to mislite otići? Zar je moguće da čovjek ode s mjesta u koje je, kao stablo, tako duboko ukorijenjen? Kako to mislite da se više ne možemo penjati po Vašim granama, visoko u krošnju odakle puca pogled na slavensku prošlost?
Kako to mislite da smo stasali, da smo i sami visoki, kada još toliko imamo naučiti od Vas? Teško nam je pojmiti Vaš odlazak, teško nam je prihvatiti da sada mi možemo i moramo biti drugima ono što ste Vi bili nama”, kazali su u oproštaju od profesora Damjanovića. Vjerovao je da ne znaju kako mu je to zadnje predavanje
– Mislio sam da ne treba raditi razliku u posljednjem predavanju. Dapače, vjerovao sam da jako malo ljudi ili gotovo nitko ne zna da je zadnje – kazao će Damjanović nekoliko sati nakon što se od njega u toj velikoj “sedmici” oprostilo nekoliko generacija studenata.
Predavaonica je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, sjedilo je u klupama nekoliko generacija studenata – bivših i sadašnjih, a bilo je među njima i suradnika s fakulteta. Dočekali su ga u tišini, a kada je profesor Damjanović, inače najomiljeniji među studentima, ušao u predavaonu, studenti su ustali njemu u čast i zapljeskali. Tako punih dvadesetak minuta.
– Nisam znao da mi se išta priprema. Kada sam otvorio vrata, i vidio punu dvoranu, na tren sam pomislio kako je u tijeku zbor radnika ili neko drugo događanje. Oni su pljeskali, ali tek kada sam na zidu uočio svoju sliku shvatio sam o čemu se radi – prepričava Damjanović.
Bilo je tu i pjesme, naravno birane za stručnjaka za staroslavenski jezik i glagoljaštvo, kakav je profesor Damjanović.
– Dvoje studenata otpjevalo mi je Ujevićevu pjesmu, a pjevale su se i slavonske budući sam Slavonac – kaže. Iako je dugi niz godina član HAZU-a i predsjednik Matice Hrvatske, nikada u svom 45 – godišnjem profesorskom stažu nije propustio predavanja i zanemario svoje fakultetske obveze.
– Uvijek sam bio u dobrim odnosima sa studentima, a oni su znali da vodim računa o njima. To nije značilo da će student koji ne zadovoljava dobiti dvojku, to je značilo da ćemo zajedno naći načina da nauči potrebno. Bio sam uz njih i oni su to prepoznali – kaže taj cijenjeni profesor.
Stjepan Damjanović je cijelo svoj radni vijek proveo na Filozofskom fakultetu: 1971. izabran je za asistenta profesoru Eduardu Hercigonji na Katedri za staroslavenski jezik (danas Katedra za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo), od 1982. je docent, a od 1986. redoviti profesor na toj katedri.
Njezinim je predstojnikom od 1992. do 2008. Na tom je fakultetu obranio svoj magistarski (1977) i doktorski (1982) rad s temama iz jezika srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova.
Godine 1998. postao je članom suradnikom, a 2004. pravim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Od 1996. do 2000. član Upravnoga vijeća Sveučilišta u Zagrebu, a od 1999. do 002. glavni tajnik a dana je predsjednik Matice hrvatske. Utemeljio i uređivao Matičinu biblioteku Inozemni kroatisti.
Kako je izgledao oproštaj pogledajte u snimci koju je na Facebook stranicu stavio Klub studenata kroatistike SKUP.
Foto:Klub studenata kroatistike SKUP
