Vučić je zapovjedio: “Hrvatima ni bod na Eurosongu!”

Srpski žiri na Euroviziji Hrvatskoj nije dao ni jedan jedini bod, iako je hrvatski žiri Srbiji dao maksimalnih 12. Aleksandra Kovač, predsjednica srpskog žirija, odmah je izašla s pričom o “profesionalnosti”, “neovisnosti” i “stručnim kriterijima”. No kuloarska informacija koja dolazi iz samog RTS‑a govori nešto sasvim drugo.

Prema riječima dugogodišnjeg zaposlenika javnog servisa, na hodnicima RTS‑a nakon finala se otvoreno govorilo da je “s najvišeg mjesta zapovjeđeno – Hrvatima ni bod”. Kad se u Srbiji kaže “s najvišeg mjesta”, zna se na koga se misli

To nije nikakva novost. RTS već godinama živi u tom obrascu, a najbolji primjer je Svjetsko prvenstvo 2018. godine. Hrvatska je tada izbacila Rusiju, a prijenos je vodio najpoznatiji komentator RTS‑a, Aleksandar Aca Stojanović. Bio je profesionalan, emotivan, normalan. To je bilo dovoljno da ga provladini tabloid Informer optuži za “navijanje za Hrvatsku”.

Dan kasnije reagirao je i sam Aleksandar Vučić. Pred kamerama je izjavio da je tijekom prijenosa “isključio ton” jer mu je prijenos bio “previše navijački”. Dodao je da je navijao za Rusiju i da bi to učinio opet.

Nije smijenio Stankovića, a nje morao. Dovoljno je bilo da ga javno prozove, da tabloidi odrade svoje i da urednici ( i novinari) shvate poruku. Stojanović je nastavio raditi, ali atmosfera je postala ledena. Prenosio je polufinalnu utakmicu Hrvatske – Engleska, a prijenos je bio kao da se javlja s pogreba. Nakon nekog vremena sam je otišao na drugu televiziju.

To je način na koji se u takvim sustavima “ne smjenjuje”, ali se vrlo jasno daje do znanja tko je prekoračio nevidljivu granicu koju postavlja “jedan čovek”.

I zato je priča o Euroviziji potpuno logična. U zemlji u kojoj se sportski komentatori discipliniraju zbog tona glasa kad Hrvatska zabije gol, teško je povjerovati da se žiri Eurovizije vodio isključivo “glazbenim kriterijima”.

Nije bilo papira, nije bilo potpisa, nije bilo službene direktive. Ali svi su znali što se očekuje. Tako funkcionira sustav u kojem se vlada strahom. U kojem se ljudi boje mogućnosti da razljute vrh. U kojem se ne traži poslušnost, nego ugađanje željama vođe vođe.

U zemlji u kojoj predsjednik ne mora ništa potpisati jer svi unaprijed znaju što bi ga razljutilo,  a 12 bodova Hrvatskoj bi ga razbjesnilo, nije potrebno izdati naredbu. U takvom sustavu rečenica “Hrvatima ni bod” ne zvuči kao teorija. Zvuči kao nastavak prakse.

M. Marković/Foto: Pink tv