Zbog pjesme policajki, bećar mora opet na suđenje: “Mala moja, ti u plavoj bluzi…”

studeni 24, 2018 maxportal
Share Button

Nešto više od tri godine nakon što je saslušao oslobađajuću presudu sutkinje Prekršajnog suda Osijeka, Stalne službe u Valpovu, Dunje Bertok, kojom ga je oslobodila krivnje zbog pjevanja bećarca policijskoj službenici Mariji Iličić, najpoznatiji domaći bećar Branimir Čolaković iz Šaga, dobio je poziv  ponovno suđenje



Odlučio je tako sredinom listopada ove godine Visoki prekršajni sud RH prihvativši žalbu Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Belišće, na oslobađajuću presudu, zbog “pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja”, piše Glas Slavonije.

Idućeg će tjedna tako i okrivljenik Čolaković i PP Belišće kao tužitelj, zajedno sa svjedocima pred sutkinjom ponovno pokušati rasvijetliti okolnosti događaja od 28. lipnja 2015., na Ljetu valpovačkom, kada se dogodio istinski presedan i u povijesti domaće etnomuzikologije i pravosuđa, odnosno netko je na sudu završio zbog – pjevanja bećarca.

Mala moja, ti u plavoj bluzi, priđi bliže pa mi se naguzi. Što j‘ u pjesmi to se pjevat‘ smije, lud bi bio ‘ko bi zamjerio!”

Čolakovića se tereti da se činom pjevanja bećarca policijskoj službenici ogriješio o Zakon o ravnopravnosti spolova, a kasnije mu je optužnica nadopunjena i novom optužbom da je tim činom uvrijedio i omalovažio policijsku službenicu prilikom vršenja službe, za što je predviđena i zatvorska kazna u trajanju do 30 dana.

Valja podsjetiti da je te posljednje nedjelje u lipnju 2015. godine, kada se tradicionalno održava najveća kulturna manifestacija amaterskog stvaralaštva Valpovštine – Ljeto valpovačko, Branimir Čolaković kao član domaćeg HKUD-a Valpovo, sudjelovao u mimohodu folklornih skupina ulicama Valpova. Kada je prolazio u blizini policijske službenice koja je osiguravala skup, pjevajući različite bećarce Čolaković je zapjevao i bećarac:

Mala moja, ti u plavoj bluzi, priđi bliže pa mi se naguzi. Što j‘ u pjesmi to se pjevat‘ smije, lud bi bio ‘ko bi zamjerio!”

Nedugo nakon toga, Čolaković je pozvan na razgovor u Policijsku postaju Belišće, gdje je shvatio da je sve to duboko povrijedilo policijsku službenicu i da će cijela ova priča s pjevanjem njemu omiljenog folklornog repertoara dobiti sudski epilog.

Čolaković i danas tvrdi da mu pjevanje bećaraca tada, kao i u bilo kojoj drugoj prigodi, nije imalo za cilj vrijeđanje bilo koga, jer poznato je da bećarac forma čiji smisao i jest da bude lascivan, dvosmislen, vrckav, i rijetko kad je upućen samo jednoj osobi te služi za uveseljavanje većeg broja ljudi. Oduvijek je znano da od bećarca nitko nije pošteđen, jer on je svojevrsna tribina na kojoj se mogu pronaći apsolutno svi, i nema razloga da se itko ljuti.

“Poput mnogih mojih prijatelja iz folklornog svijeta, a kojih je zaista mnogo, obožavam pjevati bećarac u svim prigodama gdje se za to pruži prilika. Bez obzira na negativna iskustva koja sam imao na Ljetu valpovačkom te 2015. godine i sudski spor, bećarce nisam prestao pjevati, a i na ovoj glavnoj raspravi ostat ću čvrsto pri svome stajalištu koje sam zastupao i prije tri godine na sudu: bećarce pjevam na način i u prigodama kako se to na ovim prostorima u ‘šokačkom svijetu‘ radi već gotovo 200 godina, s ciljem da ljude oko sebe prije svega uveseljavam, a ne vrijeđam”, naglašava Čolaković.

Iza Čolakovića su u vrijeme izbijanja afere stali mnogi etnomuzikolozi, folkloristi, estradni umjetnici te poznavatelji materije bećarca koji upravo zbog takvog svog neobičnog i jedinstvenog štiha ima svojstvo hrvatskog kulturnog dobra prema odluci Ministarstva kulture od 2007. godine, a od 2011. godine uvršten je i na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine.

Na ovaj način priču, pak, nisu vidjeli u Policijskoj postaji Belišće, gdje su nakon pritužbe svoje službenice Marije Iličić odlučili promptno reagirati, i prvi put u povijesti podignuti optužnicu koja je u pitanje dovela budućnost opstanka ovog segmenta slavonske glazbene tradicije. U vrijeme izbijanja ove afere, postupak belišćanske policije glasnogovornik Policijske uprave osječko-baranjske Darijo Premec opravdao je, između ostaloga, u službenom priopćenju sljedećim riječima:

“Kad pojedinac iskoristi takvu manifestaciju da se na omalovažavajući i ponižavajući način obrati policijskom službeniku riječima javne poruge, policija je dužna reagirati i na temelju toga išlo se na optužni prijedlog”. Najnoviji razvoj događaja i ponovno suđenje Premec je i ovih dana prokomentirao rekavši samo kako policija ne može komentirati sudske odluke te kako policija nema ništa s tim, jer je sud taj koji odlučuje.

S takvom tezom ne slaže se Čolakovićev odvjetnik Goran Mrkić, koji od pokretanja postupka uporno tvrdi kako u svojoj karijeri nije imao neobičniju i apsurdniju optužnicu za koju je ispočetka mislio da je neslana šala. S obzirom na to da je za kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova predviđena kazna do 5000 kuna, već sada je jasno da će sudski troškovi premašiti i taj iznos, ako se Branimira okrivi.

Osim toga, s obzirom na to da su u policiji do sada imali priliku, a nisu odustali od žalbe i ponovnog suđenja, ako policija izgubi i ovaj spor, jasno je da će sudske troškove u konačnici platiti porezni obveznici, poručuje odvjetnik Mrkić, naglašavajući da je cijeli proces izuzetno opasan, jer se njime dovodi u pitanje budućnost bećarca kao nacionalnog kulturnog dobra.

“Dodatno me je zabrinulo obrazloženje Visokog prekršajnog suda u kojem se navodi da ‘tužitelj ispravno ističe i da opisano ponašanje okrivljenika ukazuje na to da je isti prešao granicu smisla pjevanja bećarca, odnosno uveseljavanja i zabavljanja okupljenih te ničim izazvan uvrijedio osobu, policijsku službenicu, koja je bila u pratnji povorke.

Naime, iako je nedvojbeno da je bećarac na popisu UNESCO-ve svjetske nematerijalne kulturne baštine te da mu je smisao na raznim priredbama duhovitim, britkim i vrckavim humorom uveseljavati i zabavljati okupljene, njegova važna karakteristika je i natjecanje u međusobnom natpjevavanju, dakle podbadanje i ponižavanje ‘jednakim oružjem‘, ovisno o temi bećarca, što je u ovom slučaju izostalo.

Stoga je u konkretnom predmetu trebalo postupanje okrivljenika promatrati i kontekstu ograničavanja slobode izražavanja, između ostaloga i radi zaštite ugleda drugih‘.

A ja vas pitam: Gdje se nalazi i tko je propisao tu granicu kada je bećarac u pitanju? Ako na Visokom prekršajnom sudu RH doista misle da je oslobađajuća presuda bila pogrešna, zašto oni sami nisu donijeli drugačiju odluku, nego se sve vraća na ponovno suđenje?”, pita odvjetnik Mrkić, smatrajući da je riječ o vrlo opasnom zaključku Visokog prekršajnog suda koji navođenjem “mogućnosti zloupotrebljavanja bećarca dokazuju da ne poznaju materiju i mentalitet ovog kraja”.

Jednako je ogorčen i što se u rješenju istog suda nigdje ne spominje i drugi stih bećarca koji glasi: “Što j‘ u pjesmi to se pjevat‘ smije, lud bi bio ‘ko bi zamjerio!”, što baca drugačije svjetlo na cijelu priču, piše Glas Slavonije.

Komentari
Share Button