Životna priča žene kojoj se nakon potresa divi Hrvatska, a političari preziru

4 siječnja, 2021 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Branku Bakšić Mitić političari ignoriraju. Ide im baš na živce. Kriterije dobrog političara podiže na razinu koju nisu skloni pratiti. Ignoriraju Branku čak toliko da zamjenici gradonačelnika Gline, šefovi nisu dali nikakve zadatke ni ovlasti.



Kad joj poslodavci posla ne daju, nađe ga sama. A ovih je dana posla i previše. Nema zaselka oko Gline u koji dogradonačelnica nije otišla provjeriti kako su ljudi poslije potresa, što im treba, kako im pomoći.

– Užasno je što se dogodilo. Svaki dan otplačem jednu turu s ljudima kad nekamo dođem. Emocije su jake – plakala je Branka i pred kamerama, a i sad je na rubu.

Nije ona krhka, nego je situacija strašna. A ona sudjeluje u svakoj minuti. Priču o njoj u Jutarnjem listu objavila je vrsna novinarka Višnja Gotal.

Od utorka u kobnih 12.19 do subote u otprilike isto vrijeme, spavala je ukupno oko pet sati. Razoran potres njezin je tjedan pretvorio u jedan beskrajan dan. Kad legne i probudi se za pola sata, sat, dan joj počinje jednako kao i jučer. I prekjučer. Obilazi teren, razgovara s ljudima, popisuje kome što treba. Spisak je svakim danom sve dulji.

Dugo Branka radi s političarima i navikla je od njih na svašta. Ipak, svađa oko državnog novca za pomoć Baniji joj je ‘degutantna’. Pokrenuo ju je gradonačelnik Petrinje, Darinko Dumbović kad je rekao da će vratiti državi 30 milijuna kuna uplaćenih za prvu ruku.

Smeta ga što više nego upola manja Glina dobiva samo pet milijuna kuna manje od Petrinje. Kaže da se novac dijeli po političkom ključu.

U petak je rekao da novac ne želi, u subotu se ipak predomislio.

Dumbović je iz Reformista, gradonačelnik Gline Stjepan Kostanjević iz HDZ-a. Branka Bakšić Mitić izbore je dobila kao nezavisna.

– Imam ja i previše posla na terenu da bih se dala uvući u svađe tko je dobio više novaca i zašto – kaže.

Ljudi za ljude

Svaku lipu za one kojima pomaže priskrbi sama, s grupom sebi sličnih entuzijasta kroz inicijativu ‘Ljudi za ljude’.

Posvećena je tome da stanovnicima Banije osigura dostojan život. Za početak, struju i vodu, koju neka sela oko Gline nemaju već 25 godina. Njezin je radni tjedan znatno dulji od 40 radnih sati.

– Bila sam šokirana kad sam postala zamjenica pa otišla na teren i vidjela koliko ljudi nema struju ni vodu. U 21. stoljeću, 25 godina nemaju osnovno. Do danas se nije to promijenilo – rezignirana je. I zahvalna dobrim ljudima koji doniraju postavljanje solarnih panela. Prvi je dobila baka Ljuba od iseljenika u Panamu.

Ne sjeća se Branka kad se zadnji put našminkala ili stala pred ogledalo. Ma, ne zna ni kad je oprala kosu.

– Fala Bogu na šamponu za suho pranje i spreju za izrast – smije se

Nema za sebe vremena. Ni prije crnog, blagdanskog tjedna, ritam nije bio puno sporiji. Ali nije tada bilo petero mrtvih na njezinom području, u Majskim Poljanama, ni staraca i djece s krevetom u kamp kućici.

S političarima se ne slaže.

– Mogla sam, kao i drugi, mlatiti praznu slamu i dobivati dobru plaću, bez da se brinem kako drugi žive. Ali ja nisam takav čovjek – odgovara na pitanje zašto radi to što radi, kad je nitko od kolega ne podupire.

Terenac na kredit

Čak toliko, da joj nisu dali službeni automobil u kojemu bi odlazila na teren po humanitarnim zadacima.

– Morala sam dva dana unaprijed predati pismeni zahtjev za korištenje službenog automobila. I onda mi to trebaju tek odobriti. Rekli su mi da ne mogu dobivati službeni auto za dostavu pomoći i neka tu pomoć predam Crvenom križu. Rekla sam ‘da su ti ljudi htjeli dati Crvenom križu, dali bi njima, a ne Inicijativi’ – bila je ljuta.

Impulzivna i tvrdoglava kakva jest kad si nešto zacrta, digla je 4.700 eura kredita i kupila si terenac s pogonom na sva četiri kotača, kako bi mogla voziti i po mnogim neasfaltiranim cestama Banije i Korduna. Auto na plin platila je 4.800 eura. Rata joj je 1.900 kuna, još ima šest mjeseci za otplatiti.

– Plin me košta 2.000 kuna svaki mjesec, a koliko me izađu popravci ne smijem reći jer ću se posvaditi s mužem – smije se.

Ponos Hrvatske i Strašna žena

Negdje je putem proglašena ‘Ponosom Hrvatske’ i ‘Strašnom ženom’.

Razgovaramo u zgradi Autoškole, danas priručnog sabirnog centra u Glini. Ekipa je, vidim, zdvojna jer predugo zadržavam Branku. Nitko bez nje neće ništa odlučiti, brzo će mrak. Otišli su Zadrani, Koprani pitaju mogu li dovezenu pomoć samo istovariti i otići. Najavili su se Rotarijanci. Atmosfera je kaotična, ali Branka ima sve pod kontrolom.

Suprug se na njezine izostanke iz kuće više ne obazire. Profesor glazbenog odgoja s krajem školske godine odlazi u mirovinu.

– Čak 41 godinu radnog staža odradio je bez dana bolovanja. Imamo kćer Maju i unuku Andreju, staru 11 godina – brzo govori Branka, jer sad je već vuku za rukav.

I njezina obiteljska kuća stradala je u potresu.

– Bezazleno u odnosu na mnoge druge. Napukli su zidovi i dimnjak, popadao crijep. Sanirali još nismo ništa jer sam ja cijelo vrijeme na terenu – priča bivša šefica komercijale u nekoliko velikih poduzeća.

Dala otkaz u Zagrebu

Zadnji posao prije funkcije, radila je u komercijalnom sektoru Grada Čakovca.

– Imala sam odličan posao u Zagrebu. Radila sam u komercijali talijanskog poduzeća kad me suprugov brat, tada gradonačelnik Gline, Milan Bakšić, pitao da se javim na natječaj. Suprug se već vratio u Glinu. Javila sam se, prošla i došla raditi za dvostruko manju plaću, ali da budem uz obitelj. Cijelo vrijeme sam se bavila humanitarnim radom. Prijatelji u Zagrebu bi mi dali peć, sudoper… ja sam to u gepeku svog Fiat Una dovozila u sela pa kome je trebalo.

Vidjela bih što ljudima najviše nedostaje pa smo u tri sela u vrijeme njegovog mandata uveli javnu rasvjetu. Ni njemu se nisam dala natjerati na stranačko članstvo. Kad je Milan poginuo u prometnoj nesreći 2015. godine, u Glini je sve stalo. I u Gradu, a i suprug mi se razbolio. Od stresa je dobio šećer, više ni ne izlazi iz kuće.

I dalje smatramo da Milan Bakšić ne bi umro da su mu pružili adekvatnu pomoć. S krvarenjem iz uha ostavili su ga satima u sjedećem položaju, zadnji je došao na red u bolnici. Kad je napokon ušao na obradu, preminuo je – tužna je kad se sjeti.

Četiri dana prije predaje potpisa na lokalnim izborima 2017., prijatelji su je nagovorili da se kandidira.

– Bila sam skroz sumnjičava, trebalo je skupiti 450 potpisa. Oni su uzeli obrasce i sakupili su potpise. Pobijedila sam kao nezavisna, uz četvero stranačkih protukandidata – drago joj je.

Razoran je potres razotkrio i hrvatsku sramotu. Da građani žive bez vode i struje. Vraćeni u 19. stoljeće. A do devedesetih su sve to imali. I struju i lokalne vodovode.

Nakon što je Jutarnji prije dvije godine o tome pisao, HEP je na političku inicijativu potegao struju. Toliko nevoljko i očigledno je, šlampavo, da svako malo ‘puca’.

Zona sumraka

Sela puna napuštenih kuća i visokih šikara, nemaju javne rasvjete.

– Kao u zoni sumraka, a djeca tu žive – jadna je Branka.

Glina je jedna od rijetkih, ako ne i jedinih jedinica lokalne samouprave koja u prošlogodišnjem proračunu nije izdvojila ni lipu za civilna društva. Tako nema besplatne pravne pomoći pa nema ni tko pisati im molbe, žalbe na ovrhe… Sve im to već godinu dana radi Branka.

Iako Srpkinja, Branka Bakšić Mitić, Srbe u Saboru ne podržava.

– Ako predstavnici Srba u Saboru znaju da ovdje ljudi iznova moraju plaćati više od 7.000 kuna priključak za struju, a već su ga jednom platili, nisu li mogli dati prijedlog zakona da tko je jednom platio, ne mora ponovno plaćati priključak struje? Meni bi to bilo logično. Svi su političari jednako inertni, ovi ili oni.

Eto, hrvatski branitelj je kupio kuću u Klasniću prije 16 godina. Pisao je ministrima, predsjednici Kolindi, svima i svakome. Struju je dobio lani na Silvestrovo, nakon 15 godina borbe – razočarana je.

Da je Glina skroz otišla k vragu govori i podatak da je u zadnjem egzodusu otud iselilo više od 800 ljudi. Nekad je, ne tako davno, u Glini bilo šest trgovina obućom, danas nema ni jedne.

– Danas po šlape moram u Sisak ili u Zagreb – razočarana je Branka.

Nepovjerenje u sustav

Mnogi dobri ljudi skeptični su dati novac u državnu kasu pa da ona njime raspolaže za obnovu. Ne vjeruju da će kriteriji biti pravični. Zbog takvog nepovjerenja, Branka ima još i više posla. Obilazi s njima sela i oni sami direktno dogovaraju kome će sagraditi kuću, napraviti štalu, kupiti agregat.

– Jedino će to biti pravično i čisto – ne želi riskirati da politika bude jači adut od srušenoga doma.

Što će prvo napraviti za sebe kad sve ovo prođe?

– Odmoriti se.

Dogradonačelnica Gline u petak je na terenu bila do 1.30 ujutro. Otišla je u krevet, ustala u 4 i primila se posla.


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •