Kad se pojavio novi vizualni projekt stadiona Maksimir, reakcije su bile brze, glasne i brutalno iskrene. No tek kad se usporedi s jednim kultnim stadionom iz prošlosti — Råsundom, prikazanom u legendarnom uvodu FIFA: Road to World Cup 98 — postaje jasno zašto je javnost ostala zbunjena.
Oba stadiona, i onaj iz igre i novi Maksimir, dijele istu neobičnu arhitektonsku logiku: izgledaju kao četiri otvorena laptopa postavljena oko terena.
Råsunda Stadion u Solni, nekadašnji dom švedske reprezentacije i mjesto finala Svjetskog prvenstva 1958., ušao je u povijest i kroz videoigre. Stadion je srušen je 2013. godine kako bi ga zamijenila moderna Friends Arena.
U FIFA 98 EA Sports ga je prikazao u tada revolucionarnom 3D uvodu: autentične tribine, prepoznatljivi krovovi, otvoreni kutovi i atmosfera koja je za to vrijeme bila vrhunac tehnologije.
I ono što je ključno — Råsunda je u stvarnosti imala četiri odvojene tribine, svaku sa svojim krovom, svojom geometrijom i svojim nagibom. FIFA 98 to nije izmislila. Samo je prenijela stvarni stadion.
Novi Maksimir: ambicija koja izgleda kao déjà vu
Projekt novog Maksimira trebao je biti “ikoničan”, “prepoznatljiv” i “moderan”. Umjesto toga, vizualno djeluje kao da je svaka tribina projektirana u drugom uredu. Krovne plohe su razlomljene, nagibi različiti, volumeni odvojeni — rezultat je kompozicija koja izgleda kao četiri laptopa otvorena pod različitim kutovima.
I tu nastaje problem: nacionalni stadion koji košta stotine milijuna eura ne bi smio izgledati kao modernizirana verzija stadiona iz 1950-ih, prikazana u igri iz 1998. Pogotovo kad se već godinama govori da stari Maksimir spada među najružnije stadione na svijetu — a novi mu vizualno odaje počast.
Plagijat? U pravnom smislu – ne. U javnom – itekako
U pravnom i službenom smislu ne može se govoriti o plagijatu. Pobjednički projekt studija VG13 Architects donosi specifičnu autorsku razradu prilagođenu zagrebačkom kontekstu. No u javnom i stručnom prostoru otvorena je oštra rasprava o prepisivanju, zastarjelom dizajnu i nedostatku originalnosti.
U arhitekturi se plagijatom smatra izravno kopiranje nacrta, dok se sličnost u formi naziva korištenjem iste tipologije. Koncept stadiona s četiri odvojene, pravokutne tribine — engleski ili tradicionalni stil — povijesni je model koji postoji desetljećima. Srušena Råsunda i novi Maksimir dijele upravo tu tipologiju.
Talijanski arhitekti nisu “ukrali” Råsundu. Oni su primijenili retro-brutalističku formu koja je u modernoj arhitekturi stadiona gotovo potpuno napuštena. I to je srž problema: Zagreb za investiciju od 205 milijuna eura dobiva rješenje koje vizualno izgleda kao povratak u 1950-e, a ne ulazak u 21. stoljeće.
Inspiracija poviješću Zagreba i Vladimirom Turinom
Ocjenjivački sud, predvođen arhitektom Tomom Plejićem te članovima Zvonimirom Bobanom i Tomislavom Tomaševićem, izričito brani projekt. Objašnjavaju da su milanski arhitekti inspiraciju crpili iz zagrebačkog poslijeratnog modernizma i originalnog projekta Vladimira Turine, autora starog Maksimira.
Žiri naglašava da se namjerno bježalo od generičkih “svemirskih brodova” — modernih arena s neprekinutim prstenom — kako bi se zadržao prepoznatljiv identitet grada. Drugim riječima: nije cilj bio napraviti Allianz Arenu, nego reinterpretirati Turinu.
Vizualna podudarnost koja se ne može ignorirati
Kad se stave jedna uz drugu — Råsunda iz FIFA 98 i novi Maksimir — sličnosti su previše očite da bi bile slučajne: četiri odvojene tribine, četiri zasebne krovne plohe, otvoreni kutovi, nedostatak jedinstvene “zdjele”, dojam da objekt nije jedna cjelina, nego četiri odvojena volumena.
Razlika je samo u tome što je Råsunda bila rezultat arhitekture svog vremena, dok je Maksimir rezultat ambicije da se napravi nešto “posebno”. I da pritom sliči na stari stadion koji je godinama bio predmet sprdnje.
Slučajnost ili promašaj?
Iako u pravnom smislu ne možemo reći da je riječ o plagijatu, sigurno je postoji nešto drugo — vizualni déjà vu koji ruši narativ o originalnosti.
Ako novi Maksimir izgleda kao stadion koji je srušen 2013., a istovremeno podsjeća na uvod iz kompjutorske igrice FIFA 98, onda je pitanje jednostavno: je li ovo slučajnost ili arhitektonski promašaj?
Jer stadion koji bi trebao biti simbol modernog nogometa ne bi smio izgledati kao četiri otvorena laptopa — pogotovo kad je taj koncept već viđen prije gotovo tri desetljeća. I to u videoigri.
M. Marković/Foto: Grad Zagreb
