DAN KAD JE VRIJEME STALO: Sedam najdramatičnijih minuta u povijesti hrvatskog sporta

srpanj 9, 2019 maxportal
Share Button

Na današnji dan prije 18 godina suze su potekle mnogima. I to u slapovima. Goran Ivanišević osvojio je Wimbledon.



Tri puta je gubio finala u All England Clubu da bi ga na kraju osvojio kao 125. igrač svijeta, pobjedom u pet setova nad Patrickom Rafterom. S te pozicije ne bi ni upao među natjcatelje, ali su mu organizatori uručili wild card. Ostalo je povijest.

Legendarni hrvatski tenisač Goran Ivanišević, deveti srpnja 2001. neće nikada zaboraviti, kao uostalom ni mnogi od nas. Već tada je rekao da ne mora više nijedan meč pobijediti, jer nakon osvajanja najvećeg turnira svijeta, u gore spomenutim okolnostima, došao je do kraja puta!

Trodnevna drama protiv Henmana

Prvi puta je Goran došao u finale Wimbledona 1992., s nepunih 21 godinu. Tada je bio bolji Andre Agassi, no svi su znali i očekivali da je to tek početak za Ivaniševića.

Dvije godine poslije, ponovno se Goran u All England Clubu probio do finala. No, ipak i tada mu je pripala ‘omražena tacna’, a ne pobjednički pehar, kojeg je podigao legendarni Amerikanac grčkih korijena Pete Sampras.

Isti tenisač se Ivaniševiću u finalu ispriječio i 1998. godine te se već tada lagano gasila nada da će najbolji hrvatski tenisač, stići do ovog ovog naslova, koji je oduvijek sanjao.

Ipak, Goran je bio često nepredvidljiv pa tako i u slučaju svojih namjera i mogućnosti glede Wimbledona. Tako je uoči ovog turnira 2001., zauzimao 125. mjesto na svjetskoj ljestvici te je mogao nastupiti isključivo uz pozivnicu, koju su mu organizatori i poslali.

I tako bez pritiska, koji je Ivaniševića pratio prethodnih godina kada je u All England Club dolazio kao favorit, rješavao je protivnika po protivnika.

U polufinalu ga je čekala domaća uzdanica Tim Henman. Meč se zbog kiše otegnuo na tri dana, a na kraju je u pet setova, hrvatski tenisač izborio još jednu ulaznicu za finale, koje se netipično za Wimbledon odigravalo u ponedjeljak.

Sedam minuta vječnosti

Nešto kao kod sjajne hrvatske rukometne generacije, predvođene neponovljivim Ivanom Balićem, ni kod Gorana ništa nije moglo proći bez velike drame. Tako dakako ni finale 2001. protiv Australca Patricka Raftera.

U prvom setu Ivanišević je napravio break odmah na prvom servisu Raftera i mirno ga u svoju korist priveo kraju. U drugom je bio sličan scenarij, samo što je otišao na Rafterovu stranu. Na tribinama je jako blizu uz Goranova oca Srđana sjedio Nikola Pilić – da ga uslijed ovog dramatičnog meča srce ne izda.

Treći set Ivanišević je iskontrolirao, osvojivši Raferov servis sjajnim backhand returnom za 2:1.

Međutim suci su morali dodatno zakomplicirati stvari u četvrtom setu, sudeći na već postignut as Ivaniševiću prijestup, što se inače  vrlo rijetko sudi u tenisu. U drugom servisu Goran je već slavio as, kada je viknut aut. Snažni prosvjedi nisu pomogli, a Ivanišević isprovociran tim poenom gubi četvrti set s 6:2.

Peti set nakon tri sata igre, donio je padove i uspone za oba igrača, no do 7:7, Rafter i Ivanišević držali su svoj početni udarac. Tada u 15. gemu, Ivanišević pravi break i dolazi do servisa za meč.

U posljednjoj igri pucali su živci, Goran se molio na koljenima.

U nešto više od sedam minuta, Ivanišević uspijeva napraviti dvije dvostruke pogreške, propustiti tri meč lopte, ali ipak na kraju trijumfalno okončava meč i upisuje se u povijest kao prvi i zasada jedini igrač koji je osvojio Grand Slam turnir s pozivnicom organizatora!

Goran je svoj trofej posvetio još jednom hrvatskom velikanu

Prije nego pogledate dramatični posljednji gem, pročitajte što je Goran izjavio nekoliko dana nakon osvajanja Wimbledona.

– Ne znam je li ovo san i hoće li mi sutra netko uzeti Wimbledon. Želio bih se zahvaliti All England Clubu na pozivnici jer inače to ne bih osvojio. Ovu pobjedu posvećujem jednom dragom prijatelju koji je sada na nebu – Dražene, ovo je za tebe, kazao je Ivanišević, koji se zahvalio svojem ocu i svima onima koji su vjerovali u njega.

Nije mi više važno i ako izgubim svaki meč do kraja života. Ovo je to, ovo je kraj puta. Prošlu noć sam spavao samo dva sata i cijelo vrijeme mislio – uvijek si bio drugi.

Nastavit ću s tenisom, ali, shvatite me, Wimbledon je ono što sam čekao cijeli život. Ljudi su me cijenili kao trostrukog finalista Wimbledona, a sada štogod činio odsada, uvijek ću biti pobjednik Wimbledona, rekao je Ivanišević.

Megy M. /Foto:screenshot

 

Komentari
Share Button