Na današnji dan prije 30 godina, Hrvatska je na Maksimiru ugostila SAD u svojoj prvoj službenoj nogometnoj utakmici u modernoj povijesti. Završilo je 2:1 za Hrvatsku, pa je ovo ujedno i prva pobjeda.
Na današnji dan se obilježava jedan od najvažnijih događaja u povijesti hrvatskog sporta. 17. listopada 1990. godine na Maksimiru je hrvatska nogometna reprezentacija upisala svoj prvi samostalni službeni nastup u modernoj povijesti.
Hrvatska je u svom prvom nastupu na Maksimiru dočekala SAD netom nakon što je sabor raskinuo sve veze s bivšom Jugoslavijom. Protiv Amerikanaca je momčad s klupe u prvu pobjedu poveo izbornik Dražan Jerković kao prvi hrvatski izbornik.
“Nije to bila ničija pojedinačna utakmica, to je bila utakmica Hrvatske. I meni je sve na toj utakmici bilo najdraže. Bilo što, bilo koga izdvajati, one koji su pribavili novce, one koji su napravili dresove, onoga koji je ugovarao susret, bilo koga od toliko ljudi zaduženih da do te utakmice dođe, tih trideset tisuća ljudi na Maksimiru, a ne samo igrače i nas na klupi – ne bi bilo pošteno. Sve skupa kad se zbroji – to je bila Hrvatska”, kazao je Jerković za HNS.
Za Hrvatsku su tog dana u početnom sastavu nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović i Marko Mlinarić.
S klupe su ušli Tonči Gabrić, Gregor Židan i Mladen Mladenović. Stručni stožer su uz izbornika činili i Zdenko Kobešćak, Ivica Grnja i Vladimir Lukarić, liječnik dr. Tugomir Krmpotić, fizioterapeuti Josip Čačković i Ante Donadić, odnosno ekonom Nikola Marković.
Povijesni prvi pogodak za Hrvatsku je postigao Aljoša Asanović, koji će kasnije s reprezentacijom ispisati i jedan od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta kao dio legendarne generacije Vatrenih 1998. No, i gol za 1:0 na Maksimiru je trenutak u kojem se pisala povijest.
“A što reći… Pun stadion, emocije, ponos, nacionalni naboj, sreća… Iskreno, tada nisam bio svjestan važnosti tog gola, tek kako su godine prolazile shvatio sam koliko je bio važan, jer je označio početak nečega iznimno velikog, jer… Ta je utakmica bila više od utakmice, više od sportskog, nogometnog događaja. Tada je počela borba za našu državu, zastavu, himnu, obilježja…
S druge strane, naravno da su postojale nedoumice, nismo znali kako će se sve to rasplesti, situacija je bila dramatična. Međutim, tada nisam puno razmišljao, odazvao sam se pozivu, jednostavno sam smatrao da moram biti na maksimirskom stadionu”, kazao je Asanović.
On se prisjetio i trenutka kad je u njegov klub Metz stigao prvi poziv u reprezentaciju.
“Tada još nije bilo mailova, u klub je poziv došao faxom. Naravno da u Francuskoj uopće nisu razumjeli situaciju, oni su znali za Jugoslaviju i sad odjednom dolazi poziv za hrvatsku reprezentaciju. Branko Tucak mi je donio papir, poslije čega sam se kratko konzultirao s ljudima koji su organizirali utakmicu. I ništa, sjeo sam s predsjednikom Carlom Molinarijem, pitao me da li želim ići, rekao sam mu da želim i to je bilo to.
Postojao je, doduše, jedan mali problem. Imali smo važnu prvenstvenu utakmicu i morao sam se u klub vratiti istog dana. Tako je i bilo, predsjednik mi je ustupio svoj privatni avion s kojim sam odletio u Zagreb i koji me čekao poslije utakmice. Na terenu sam bio samo do 58. minute i brzo na avion pa natrag u Francusku”, prepričava Asanović.
No, reprezentacija nije bila kompletna jer neke klubovi nisu pustili, neki su bili ozlijeđeni, a neki mlađi su bili u sastavu mlade reprezentacije Jugoslavije u utakmici protiv SSSR-a na Europskom prvenstvu. Ima tu mnogo impozantnih imena kao što su Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović, Boro Cvetković, Robert Jarni, Miroslav Žitnjak, Andrej Panadić, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Alen Bokšić, Zlatko Vujović, Tomislav Ivković, Srećko Bogdan, Haris Škoro ili Davor Jozić koji su htjeli igrati, ali nisu mogli.
“Naravno da su svi htjeli doći, ali spletom okolnosti nisu svi mogli doći na utakmicu. I ne bih želio da ispadne kako smo samo nas četrnaestorica koji smo igrali bili heroji, to bi bilo neumjesno reći. Takva su bila vremena, nije svakome bilo jednostavno doći. I još nešto, veliku su ulogu odigrali Amerikanci, jedini koji su se u takvoj situaciji usudili doći u Hrvatsku i odigrati s nama prijateljsku utakmicu bez posljedica. Amerikanci su ispali veliki frajeri”, kazao je Asanović.
🗓️ #OnThisDay, exactly 3⃣0⃣ years ago, #Croatia national team took on @USMNT (2:1) in its first appearance of the modern era!
🇭🇷 This day was a milestone in Croatian football, and one of the notable events of the crucial period in nation’s history.#BeProud #OTD #Vatreni🔥 pic.twitter.com/dN0XYvXh4n
— HNS (@HNS_CFF) October 17, 2020
Hrvatska je pobijedila s 2:1, a pogotke su postigli Asanović u 29. minuti i Ivan Cvjetković samo četiri minute kasnije, dok je za Amerikance na 2:1 smanjio Dayak u 80. minuti za tek častan poraz.
Utakmicu je sudila sudačka trojka iz Italije. Glavni sudac bio Sergio Coppetelli, a pomoćnici Dario Boemo i Giancarlo Dal Forno.
