Mario Stanić ispričao je svoju životnu priču u posljednjoj emisiji serijala (Ne)uspjeh prvaka. Stanić je tu emisiju vodio ugostivši brojne sportske legende, a u zadnjoj emisiji on je bio gost novom voditelju Goranu Vlaoviću.
“Dinamovac ili hajdukovac? Ja sam željovac! U Dinamu sam bio 11 mjeseci i bilo mi je predivno, ali naginjem onom dijelu sebe, odnosno svoje obitelji, koji su više hajdukovci. Recimo da sam 60:40 posto za Hajduk”, odgovorio je Stanić na pitanje za koga navija.
Ispričao je da je nakon početka rata u BiH i odlaska iz Željezničara mogao završiti i u Hajduku.
“Vujadin Boškov htio me dovesti u Romu, Dušan Bajević u AEK, znali su za mene, ali ja nisam imao papire. Zbog rata nismo mogli doći ni do kakvih dokumenata i onda je UEFA dala proglas da nogometaši iz ratnih područja mogu igrati s izbjegličkim statusom. Tada sam se vratio u Hrvatsku i stigao u Dinamo. Htio me i Hajduk, ali dosta stidljivo.”
Iz Dinama je otišao nakon samo jedne sezone.
“Htio sam igrati u Europi, ali jedan je razlog moga odlaska bila i ona ružna scena kad su Zdravko Mamić i Ćiro Blažević došli u klub pa je predsjednik Šoić bježao preko ograde. Tada sam osjetio da nisam na pravom mjestu, zapitao se gdje sam došao.
U Želji smo svi razmišljali kako je Dinamo gospodski klub i uređen, a onda vidiš drugu realnost i rekao sam menadžeru Naletu da idem bilo gdje.”
Iz Dinama je otišao u Sporting iz Gijona, a kasnije je igrao još za Benficu, Club Brugge, Parmu i Chelsea. Karijeru je završio 2004. godine u 33. godini. Za Hrvatsku, s kojom je 1998. godine bio treći na svijetu, odigrao je 49 utakmica i zabio sedam golova.
Njegov gol West Hamu iz 2000. godine ( Chelsea – West Ham 4:2) jedan je od ljepših u nogometu uopće i često se vrti na društvenim mrežama i sportskom pregledima.
D.M. /Foto:
