Moj djed je vjerovao da je četvrtak najbolji dan za vađenje papira. Dugo nisam shvaćao zašto, a ne znam ni danas, ali on je ozbiljno vjerovao da je četvrtkom najbolje ići produžiti vozačku, izvaditi rodni list ili platiti tv pretplatu.
Ne znam kada, ali znam kako je moj djed zaradio nadimak Švabo. Svi ga znaju po uzrečici “nema kod Švabe labavo” koju je izgovorio stotine puta i u brojnim prigodama.
Nakon 32 godine rada u Njemačkoj otišao je u mirovinu. Kad mu je stigao prvi odrezak iz “biroa koji ima 28 slova”, kako je on zvao Pensionsversicherungsanstalt, jer mu je ime njemačkog mirovinskog bilo teško izgovoriti, hvalio se da mu je penzija triput veća od plaće predsjednika općine.
“Ja svaki dan tuknem sto maraka, a on mjesečno 300 – 400. Ako ima i toliko.”
Djed je bio veliki navijač Dinama pa sam i ja dobio ime Slaven u čast Slavena Zambate. U generaciji 80-ih volio je Cicu Kranjčara i jednog manje poznatog nogometaša, Dragu Dumbovića. Stotinu puta je ispričao kako je “24. svibnja 1980. na Marakani u Beogradu, u 70 minuti, zabio gol Petru Ljukovčanu”. Gol kojim je Dinamo osvojio kup.
U politici je obožavao Ronalda Reagana. Mislio je da zna sve o američko- sovjetskim odnosima i ponavljao rečenicu “doći će im Roni glave”. Početkom 90-ih Tuđmana nije gotivio, češće je citirao uzrečicu “Savka majka, a Tripalo ćaća”, ali se brzo prešaltao. Tuđmana je zvao Tuki i, uz poneku psovku, ponavljao nešto slično kao za Reagana.
Švabe su za njega bile mjera svih stvari. Kako u politici, sportu, tehničkim uređajima tako i svakodnevnom životu. Bili su najjači u svemu. Doma su svi uređaji bili njemačke proizvodnje. Od auta je priznavao samo dvije marke – njemačka i ona ostala.
Devedesetih, kad sam imao desetak godina, pokušavamo sam otkriti nekoga tko bi bio jači i moćniji od mitskog Švabe.
– Švabo, sine, tko će sa Švabom.
– Kad bi se potukli Srbin i Švabo?
– Kakvo je to pitanje. I Slovenci su jači od Srba, di neće Švabe.
– A kad bi se potukli Rus i Švabo?
– Opet Švabo. Iza onog rata su se digli preko noći i napravili najjaču državu na svijetu.
– A tko bi pobijedio kad bi se potukli Amerikanac i Švabo?
– Bila bi to velika atleta, ali opet Švabo. Od Švaba nitko nije jači.
– A kad bi se potukli Bog i Švabo, tko bi bio jači? – pitao sam nadajući se da sam otkrio nekoga tko je moćniji od Švabe.
Djed je na trenutak šutio, pogledao u nebo, malo zavrtio glavom i odgovorio:
– Zajeban je Švabo…
Mog djeda najviše je ljutila administracija. Kad bi morao do općine ili bolnice po neku potvrdu od nervoze bi dobio temperaturu.
U općinu je išao uvijek četvrtkom. Zbog nekog razloga vjerovao je da je četvrtak najbolji dan za vađenje papira. Dugo nisam shvaćao zašto, a ne znam ni danas, ali moj djed je ozbiljno vjerovao da je četvrtkom najbolje ići produžiti vozačku, izvaditi rodni list ili platiti tv pretplatu.
Na čuđenje svih susjeda tv pretplatu je redovito plaćao. Sam je prijavio je televizor i bio ponosan na tu odluku. Danas mislim da je to učinio da bi se osjećao kao Nijemac.
“U Njemačkoj se na televizor plaća 25 maraka, za radio 15, a sad su uveli i za mobitel pet maraka”, ponosno je prenosio važne informacije.
Početkom ljeta ove godine djedu sam pobjedonosno pojasnio da nema više četvrtka. Kako nema?, pitao je.
Nakon što je MUP RH prošle godine uveo elektroničke osobne iskaznice ( eOsobna) na ljeto ove godine učinili su još jednu novost koja pomaže da u par klikova riješimo brojne birokratske obaveze preko interneta.
Omogućena je prijava novorođenčadi, predavanje zahtjeva za osobne dokumente, prijava boravišta ili pokretanja obrta i firme.
Djedu, koji inače voli tehniku i poštuje preciznost, objasnio sam da je prvi korak aktivaciju e-Osobne. Malo je potrajalo, a učinili smo to u desetak klikova na kompjutoru.
Krajem rujna ove godine Ministarstvo unutarnjih poslova i Agencija za komercijalnu djelatnost (AKD) pozvali su građane da aktiviraju Certiliu – mobilni digitalni identitet hrvatskih građana za pristupanje javnim uslugama putem portala e-građani. Učinili smo kako je navedeno u uputama i brzo riješili i taj dio.
Kad samo napravili sve potrebno, djed je s nevjericom pitao.
“Sine, kažeš da sad nam je dostupno više od sto usluga preko kompjutora i mobitela. Mogu preuzeti nalaz od doktorice, mogu predati zahtjev za putovnicu ili vozačku i zatražiti da mi to dostave kući…”
“Da, sve preko kompjutora ili mobitela. Bolje nego kod Švaba”, bocnuo sam djeda. “I još nešto. Kompletan projekt razvili su naši momci i cure, a plaćen je novcima iz EU”, dodao sam.
Bio je zadovoljan, ali od njega je teško čuti priznanje da je netko ravan Švabama ili bolji od njih.
– Dobro je to, dobro je, a sad mi nađi ono kako je Dumbović zabio gol na Marakani.
M. Marković / U spomen Robertu Rokliceru, zvanom Švabo, iz Vukovara / Foto: press
