Ruski diplomati nekoć su bili ključni dio vanjskopolitičke strategije predsjednika Putina. Ali to se sve promijenilo.
U godinama koje su prethodile ruskoj invaziji na Ukrajinu, diplomati su izgubili svoj autoritet, a njihova uloga svedena na ponavljanje agresivne retorike Kremlja.
Analiziajući kako je propala ruska diplomacija BBC Russia je razgovarao sa zapadnim diplomatima i bivšim insajderima Kremlja i Bijele kuće.
U listopadu 2021. američka državna podtajnica Victoria Nuland otišla je na sastanak u rusko ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi. Čovjek s druge strane stola bio je zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov, kojeg je gospođa Nuland poznavala desetljećima i s kojim se uvijek slagala.
Rybakovljeve američke kolege vidjele su ga kao praktičnog, smirenog pregovarača – nekoga s kim mogu razgovarati čak i dok su odnosi dviju zemalja bili poremećeni. Ovaj put su stvari bile drugačije.
Gospodin Ryabkov pročitao je službeni stav Moskve s komada papira i odupro se pokušajima gospođe Nuland da započne raspravu. Gospođa Nuland bila je šokirana, prema riječima dvoje ljudi koji su s njom razgovarali o incidentu.
Ona je Ryabkova i jednog od njegovih kolega opisala kao “robote s papirima”, rekli su svjedoci I izvan sobe za pregovore, ruski diplomati sve su više koristili nediplomatski jezik.
“Pljujemo po zapadnim sankcijama”.
“Pusti me da govorim. Inače ćeš stvarno čuti za što su sve ruske rakete Grad.”
“Moroni” (prethodi psovka).
Ovo su sve citati ljudi koji su posljednjih godina bili na položajima vlasti u ruskom Ministarstvu vanjskih poslova. Kako smo došli ovdje?
Novi hladni rat
Možda je to sada teško zamisliti, ali sam Putin rekao je za BBC još 2000. da je “Rusija spremna surađivati s NATO-om… sve do pridruživanja savezu.”
“Ne mogu zamisliti svoju zemlju izoliranu od Europe”, dodao je.
U to vrijeme, na početku svog predsjedničkog mandata, Putin je bio željan izgradnje veza sa Zapadom, rekao je bivši visoki dužnosnik Kremlja za BBC.
Ruski diplomati bili su ključni dio Putinova tima, pomažući u rješavanju teritorijalnih sporova s Kinom i Norveškom, vodeći razgovore o dubljoj suradnji s europskim zemljama i osiguravajući mirnu tranziciju nakon revolucije u Gruziji.
Ali kako je Putin postajao moćniji i iskusniji, postajao je sve uvjereniji da ima sve odgovore i da su diplomati nepotrebni, kaže Alexander Gabuev, direktor Carnegie Russia Eurasia Center, koji živi u egzilu u Berlinu.
Prvi signal da počinje novi Hladni rat došao je 2007. g. Putinovim govorom na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji.
U 30-minutnoj trijadi optužio je zapadne zemlje za pokušaj izgradnje unipolarnog svijeta. Ruski diplomati slijedili su njegov primjer. Godinu dana kasnije, kada je Rusija izvršila invaziju na Gruziju, moskovski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov navodno je opsovao svog britanskog kolegu Davida Milibanda, pitajući ga: “Tko si ti da mi držiš predavanja?”
Zapadni dužnosnici i dalje su smatrali da se isplati pokušati surađivati s Rusijom. Godine 2009. g. Lavrov i tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton pritisnuli su golemi crveni “gumb za resetiranje” u odnosima i činilo se da dvije zemlje grade suradnju – posebno u sigurnosnim pitanjima.
Ali ubrzo je američkim dužnosnicima postalo očito da njihove ruske kolege jednostavno ponavljaju Putinove rastuće protuzapadne stavove, kaže Ben Rhodes, zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame.
Rhodes se prisjeća kako je predsjednik Obama doručkovao s Putinom 2009. uz pratnju narodnog orkestra. Kaže da je g. Putina više zanimalo predstavljanje njegovog pogleda na svijet nego razgovor o suradnji i da je ruski čelnik okrivio Obaminog prethodnika, Georgea W. Busha, za izdaju Rusije.
Obama i Putin 2009. Putin bio više zainteresiran za izražavanje svojih pogleda na nego za razgovor o suradnji/Foto: Getty Images
Dok su se Arapsko proljeće, američko uplitanje u Libiju i ruski ulični prosvjedi odvijali 2011. i 2012., g. Putin je odlučio da ga diplomacija neće nikamo odvesti, kaže g. Rhodes.
“U određenim pitanjima – posebice Ukrajini – nisam stekao osjećaj da [diplomati] uopće imaju velik utjecaj”, kaže gospodin Rhodes.
Na primjer, kada je g. Lavrov, ministar vanjskih poslova, imenovan prije gotovo 20 godina, imao je “međunarodnu perspektivu i vlastitu poziciju”, rekao je bivši visoki dužnosnik Kremlja za BBC.
Kremlj ga je konzultirao čak i kad je znao da bi mogao imati drugačiji stav od g. Putina, kaže g. Gabuev.
Ali kada su trupe poslane u Ukrajinu 2022., g. Lavrov je saznao tek nekoliko sati prije početka rata, prema izvješću u Financial Timesu.
Andrej Kelin, veleposlanik Moskve u Velikoj Britaniji, odbacuje ideju da su ruski diplomati izgubili svoj utjecaj. Tijekom svoje diplomatske karijere bavio se odnosima sa zapadnim zemljama.
U intervjuu za BBC odbio je priznati da Moskva ili pojedini diplomati snose bilo kakvu odgovornost za kolaps odnosa sa Zapadom.
“Nismo mi ti koji uništavaju”, rekao je. “Imamo problema s kijevskim režimom. Tu ne možemo ništa učiniti.” Kaže da je rat u Ukrajini “nastavak diplomacije drugim sredstvima”.
Diplomacija kao spektakl
Kako su vanjski politički dužnosnici postajali sve manje i manje utjecajni, svoju su pozornost ponovno usmjerili na Rusiju. Maria Zaharova, koja je 2015. postala glasnogovornica ministarstva, simbol je ovog novog poglavlja.
“Prije nje diplomati su se ponašali kao diplomati, govoreći profinjenim izrazima”, kaže bivši dužnosnik ministarstva vanjskih poslova Boris Bondarev, koji je podnio ostavku u znak protesta zbog rata.
Ali dolaskom gospođe Zakharove brifinzi ministarstva vanjskih poslova postali su spektakl. Gospođa Zakharova često je vikala na novinare koji su joj postavljali teška pitanja i uvredama odgovarala na kritike iz drugih zemalja.
Istim su putem krenuli i njezini diplomatski kolege. Bondarev, koji je nekoć radio za moskovsku misiju pri UN-u u Ženevi, prisjeća se jednog sastanka na kojem je Rusija blokirala sve predložene inicijative, što je navelo kolege iz Švicarske da se žale.
“Mi smo im rekli: ‘Pa dobro, u čemu je problem? Mi smo velika sila, a vi ste samo Švicarska!’
“To vam je ruska diplomacija”, kaže on.
Ovaj pristup je bio usmjeren na impresioniranje Rusa kod kuće, kaže. Gabuev, vanjskopolitički analitičar.
Ali još važnija ciljana publika za diplomate su njihovi vlastiti šefovi, prema gospodinu Bondarevu. Službeni telegrami poslani u Moskvu nakon inozemnih sastanaka fokusirani su na to koliko su diplomati strastveno branili interese zemlje, objašnjava.
Tipična bi poruka, po njemu, bila otprilike poput: “Stvarno smo ih namučili! Herojski smo branili ruske interese, a zapadnjaci nisu mogli ništa i ustuknuli su!”
Ako svi pišu o “postavljanju zapadnjaka na svoje mjesto”, a vi napišete da ste “postigli konsenzus”, gledat će vas s prijezirom, kaže.
G. Bondarev se prisjeća večere u Ženevi u siječnju 2022. kada se g. Ryabkov, iz ministarstva vanjskih poslova, susreo s američkim dužnosnicima. Prva zamjenica američkog državnog tajnika Wendy Sherman nadala se da će spriječiti invaziju na Ukrajinu kroz 11-satne pregovore.
“Bilo je užasno”, kaže gospodin Bondarev. “Amerikanci su rekli: ‘Idemo pregovarati’. I umjesto toga Rjabkov počinje vikati: ‘Trebamo Ukrajinu! Ne idemo nikamo bez Ukrajine! Uzmite sve svoje stvari i vratite se na NATO granice iz 1997.!’ Sherman je željezna dama, ali mislim da joj je čak i vilica pala na ovo.
“Ryabkov je uvijek bio vrlo pristojan i stvarno je bilo lijepo s njim razgovarati. A sada lupa šakom o stol i priča gluposti.”
Valja napomenuti da se posljednjih godina diplomatski ton promijenio iu drugim zemljama, iako u manjem opsegu.
Nekoliko godina ranije, japanski predstavnik za ljudska prava u UN-u, Hideaki Ueda, na jednom je sastanku zahtijevao od stranih kolega da “zašute”. Gavin Williamson koristio je iste riječi protiv Rusije dok je bio britanski ministar obrane.
A ukrajinski veleposlanik u Njemačkoj, Andriy Melnyk, prošle je godine nazvao njemačkog kancelara Olafa Scholza “uvrijeđenom jetrenom kobasicom”.
SAD ne može pucnuti prstima i okončati ovaj rat
Nakon godinu i pol rata, ima li nade da bi diplomacija mogla pomoći da se borbe privedu kraju?
Većina ljudi s kojima je BBC razgovarao misli da je to vrlo malo vjerojatno. Obično su 95% posla diplomata “neslužbeni sastanci i ispijanje kave”, objašnjava gospodin Bondarev. Takvi kontakti jako su opali, kaže – nema se više o čemu puno pričati.
Veleposlaniku Kelinu zabranjen je ulazak u britanski parlament. U jednom je trenutku, kaže, rusko veleposlanstvo u Londonu gotovo ostalo bez plina i struje, a osiguravajuća društva odbila su osigurati automobile misije.
Prije ili kasnije, dijalog će se morati dogoditi, kaže analitičar RAND-a Samuel Charap. Jedina alternativa pregovorima je “apsolutna pobjeda”, a malo je vjerojatno da bi Kijev ili Moskva to mogli postići na bojnom polju, tvrdi on.
No, ne očekuje da će do pregovora doći uskoro. “Putin se prilično dramatično promijenio tijekom svog mandata na vlasti”, kaže on. “I iskreno, ne znam hoće li biti voljan sudjelovati.”
Ukrajinske vlasti žale se da Rusija ponovno nudi ultimatume umjesto kompromisa, poput zahtjeva da Ukrajina prihvati aneksiju okupiranih područja. Kijev nema namjeru pregovarati pod takvim uvjetima, a njegovi zapadni saveznici javno podržavaju ovu odluku.
Rusija se, čini se, odlučila osloniti na svoj vojni stroj, obavještajne službe i geoekonomsku moć za utjecaj – radije nego na diplomaciju.
U ovim obeshrabrujućim okolnostima, zašto ruski diplomati jednostavno ne glasaju svojim nogama i potpuno ne daju ostavke u službi vanjskih poslova?
“To je problem za sve koji su zapeli na svojim pozicijama 10 do 20 godina”, rekao je bivši zaposlenik Kremlja za BBC. “Za tebe nema drugog života. To je zastrašujuće.”
Gospodin Bondarev, bivši diplomat, može se s time poistovjetiti. “Da nije bilo rata, vjerojatno bih ostao i trpio to”, kaže.
“Posao i nije tako loš. Sjediš, trpiš malo i navečer izađeš.”
D.M. /Foto: Getty
