Anatomija slučaja Đikić – medijski juriš znanstvenog križara

7 prosinca, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Kad je Prof. dr.Matko Marušić,  poznati fiziolog, imunolog i bivši dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, 3.lipnja 2006.g http://scienceimr.simplesite.com javno prozvao dr. Ivana Đikića da ga je prevario, pljuvao po Hrvatskoj i izvrtao istinu, malobrojni su tada znali da će to postati standardi obrazac rada znanstvenika koji svoje aktivnosti već dva desetljeća temelji na sukobima.



PRIREDIO: Istraživački tim Maxportala

Prije svega nekoliko dana jedan od vodećih hrvatskih ekonomista Velimir Šonje je u svom tekstu https://teleskop.hr/velimir-sonje-otkriva-urotu-dikic-stagljar-rudan-i-lenhard-orkestrirano-napadaju-gordana-lauca utvrdio da je kod Đikića izgovaranje neistine postao obrazac ponašanja. 

Šonje kaže „Promatrajući sve to sa strane i pažljivo prateći i pamteći mnogo toga što su znanstvenici govorili proteklih mjeseci, u ovoj sam halabuci opazio nekoliko zanimljivih stvari koje smatram vrijednim laičkog komentara.

Naime Šonje je primijetio da npr. kad Đikić spominje da je Primorac rekao da je virus oslabio, da zapravo izmišljeno pripisuje stavove i izjave.

Da je tome tako svjedoči i tekst izjave 26. lipnja 2020. godine gdje je Primorac na tiskovnoj konferenciji https://dnevnik.hr/vijesti/koronavirus/izjave-nakon-znanstvenog-vijeca—610726.html  izjavio „Kako je važno razlikovati dva pojma, a to su SARS-CoV-2 2 te COVID-19. Prvi je virus, a potonji bolest.

Kazao je kako se virus SARS-CoV-2 sastoji od stabilne molekule te nije jednostavno promjenjiv, a to govori o stabilnosti virusa. “COVID-19 bolest pokazuje drugačiju pojavnost i nije ono što je bila u 2. mjesecu”, pojašnjava Primorac te dodaje kako su neki od uvjeta te promjene i vrijeme, te količina vitamina D. “Činjenica je da se nešto promijenilo. Klinička slika je drugačija. Struktura virusa se nije promijenila”, rekao je Primorac. Dakle Primorac eksplicitno navodi da je virus SARS-CoV-2 stabilan i da se struktura virusa nije promijenila.

Međutim Đikić je naučio jednu lekciju iz prošlosti, nekoliko puta ponovljena neistina možda negdje dođe na plodno tlo.

Onda je Đikić u otvorenom pismu prozvao  prof.dr. Dragana Primorca da objasni je li u sukobu interesa kad su u pitanju brza antigenska testiranja odnosno testiranje nogometaša na Covid-19 u Hrvatskoj? Primorac mu je brzo odgovorio „Niti ja, niti moji djelatnici ne poslujemo s državom, nitko od nas nije Vladinoj plaći, ne sudjelujemo u državnim natječajima, sve radimo na tržištu i Bogu hvala o nikome ne ovisimo“.  Đikić se nakon toga nije udostojao niti ispričati.

Istodobno Đikić nastavlja s pitanjem vezano uz testiranje nogometaša Prve hrvatske nogometne lige, uvjeren da se i tu krije neka zavjera te da je projekt financiran „državnim“ novcem.

U Hrvatskom nogometnom savezu dobili smo jednostavan odgovor od predsjednika Davora Šukera „Hrvatski nogometni Savez i njegova Zdravstvena komisija, koju vodi prof. dr. Dragan Primorac, još u ožujku su među prvima shvatili potrebu za poduzimanjem pravovremenih mjera u borbi protiv COVID-19 s ciljem da se sportu omogući normalno funkcioniranje, a nama u nogometu povratak na nogometne terene.

No, unatoč činjenici da se HNS uglavnom financira iz vlastitih sredstava tadašnje cijene RT-qPCR pretraga su bile iznimno visoke, točnije više nego dva puta u odnosu na sadašnje cijene.  Cilj projekta je bio u prvom aktu napraviti analizu 350 nogometaša i članova stručnih stožera s razmakom od 5 dana (period potreban da se virus razmnoži u nosnoj sluznici), te RT-qPCR testiranje ponoviti i pred početak natjecanja, uz naravno dodatne serološke analize kako bi utvrdili tko je bio u kontaktu s koronavirusom točnije tko je prebolio bolest.

Nakon odluke Izvršnog odbora HNS-a da se krene u projekt, prof. Primorac je okupio medicinske stručnjake koji su se složili da će izvan radnog vremena volontirati (kako ne bi ugrozili redovne laboratorijske aktivnosti) i pomoći nam da se projekt privede kraju. Upravo tako je i napravljeno. HNS je kupio potrebne kemikalije i kitove za molekularna i serološka testiranja i projekt je započeo.

Nemoguće je dovoljno se zahvaliti desecima vrijednih djelatnika Nastavnog Zavoda „dr. Andrija Štampar“, bolnice Sv. Katarina i laboratorija Genos koji su izvan radnog vremena volontirali i dali ogroman doprinos kako bi projekt bio realiziran. Kao znak male pažnje za njihove goleme napore donirao sam uređaj za automatsku izolaciju nukleinskih kiselina nakon čega su se udvostručili kapaciteti testiranja na Zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar za sve građane Hrvatske. S projektom sam na početku upoznao vodstvo UEFA-e i FIFE koji su nam s oduševljenjem dali punu potporu.

Kad je Journal of Global Health https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7211417  objavio znanstveni članak vezano uz hrvatski model pripreme nogometaša u doba Covid-19, mnogi su bili iznenađeni, jer je to bio prvi put da je sličan model objavljen. Da smo u nekom slučaju dobili dodatnu financijsku pomoć, s projektom bi nastavili i dalje tijekom ulaska u jesen i zimu i siguran sam da bi širenje Covid-19 bilo u cijelosti zaustavljeno u hrvatskom nogometu.“ Sada s nestrpljenjem očekujemo rezultate recenzije članka koji je trenutno na stranicama medRxiv https://www.medrxiv.org/content/10.1101/

Đikićeve izjave vezano uz Covid-19

Optužujući druge Đikić pokušava prekriti izjave koje ga diskreditiraju kao znanstvenika, jer su potpuno oprečne onome što se kasnije događalo vezano uz Covid-19. 

U veljači tvrdi da je virus sličan virusu gripe i da se ne smije toliko paničariti, u ožujku umiruje paniku oko zaraze koronavirusom, u svibnju ističe da drugi val koronavirusa neće biti tako opasan, a onda kad je shvatio da ga ne žele u Vladinom Savjetu za borbu protiv korona virusa, okreće teoriju i izjavljuje „Situacija je alarmantna“.

Idemo redom: „Ovaj virus je sličan influenca virusu s kakvim se čovječanstvo susreće svake godine. Kod gripe je smrtnost jedan posto i samo je lani uzela 65.000 života. Kod korone se pokazalo za sada da je smrtnost dva posto te posljedicama bolesti uglavnom podliježu stariji i ljudi slabijeg imunološkog sustava. Ne smije se toliko paničariti. Dodaje, „SARS i MERS su bili puno opasniji i nije se toliko paničarilo.“ To je Đikić izjavio za 24. sata 25.veljače 2020. https://www.24sata.hr/news/studija-o-koroni-smrtnost-je-za-starije-od-80-skoro-15-posto-677789 

Znanstvenik Ivan Đikić 14. ožujka 2020., odlučno umiruje paniku oko zaraze koronavirusom i kaže „Korona je zapravo blaga pandemija s obzirom na globalnu opasnost.“ https://www.zagorje.com/clanak/vijesti/znanstvenik-ivan-dikic-umiruje-paniku-oko-zaraze-koronavirusom

Za Indeks 26. veljače 2020. izjavljuje „Virus će nestati sam od sebe, ne treba paničariti“ https://www.index.hr/vijesti/clanak/djikic-koronavirus-ce-nestati-sam-od-sebe-ne-treba-panicariti/2159965.aspx 

Za tportal 25.veljače izjavljuje „Ne smije se toliko paničariti oko koronavirusa“ . U istom tekstu se navodi da je Đikić mišljenja da „pretjeruje kad se spominje mjera zatvaranja državnih granica jer to dodatno sije strah.“ https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ivica-dikic-ne-smije-se-toliko-panicariti-oko-koronavirusa

„Javnost mora shvatiti da nema potrebe za paniku, među nama nije ubojica koja će ubiti 10-15% Hrvatske. Žalosti me da kolektivna memorija u svijetu traje kratko i da će se za par mjeseci ljudi šaliti s ovim virusom, a oni koji odlučuju kao naša Vlada, neće shvatiti da danas trebamo ulagati u prevenciju u budućnosti“ izjavio je 12. ožujka 2020. za 24 sata. https://www.24sata.hr/video/dikic-medu-nama-nije-ubojica-koji-ce-ubiti-15-posto-hrvata

Za Slobodnu Dalmaciju 28.svibnja 2020. godine izjavljuje „Šansa pojave drugog vala je realna, ali i ne toliko opasna kao na početku pandemije, jer smo danas bolje pripremljeni.“ 

Onda je izjavio „Drugi val korone neće biti tako opasan“ https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/ivan-dikic-upozorava-treba-se-pripremiti-za-drugi-val-gledao-sam-filmove-o-teorijama-zavjere-to-su-notorne-gluposti

O apsurdnosti njegovih izjava, najbolje govori posljednja u kojoj iako se događa potpuni raspad zdravstvenog sustava Hrvatske te se broj zdravstvenog osoblja ne stiže baviti svim oboljelim on predlaže da se pacijenti iz inozemstva s Covid-19 transportiraju u Hrvatsku kako bi se kod nas liječili. Doslovno kaže  ‘Zdravstveni turizam ogromna je šansa za Hrvatsku jer može preuzeti Covid-pacijente’ https://www.nacional.hr/dikic-zdravstveni-turizam-ogromna-je-sansa-za-hrvatsku-jer-moze-preuzeti-covid-pacijente/ 

Sukobi s brojnim znanstvenicima u prošlosti

U prošlosti Ivan Đikić sukobio s nizom znanstvenika uključujući i prof.dr. Miroslava Radmana koji ističe da su Đikića „potjerali“ iz MedILS-a jer je „Sijao nezadovoljstvo“  https://www.poslovni.hr/vijesti/radman-ikic-je-sijao-nezadovoljstvo-147213

Onda je optužio prof.dr. Igora Štagljara da senzacionalistički prezentira svoja otkrića vezano uz rak pluća https://www.vecernji.hr/techsci/ivan-djikic-igor-stagljar-lijek-karcinom-pluca-1218046 

Kad se Đikić pokušao prikazati kao žrtva te da zbog toga napušta Hrvatsku odgovorio mu je Prof.dr. Štagljar „Đikić je iz Hrvatske otišao 1991., a ne jučer https://republika.eu/novost/62037/stagljar-dikic-je-iz-hrvatske-otisao-91.-a-ne-jucer 

U travnju, prof.dr. Igor Rudan ga je podsjetio da nije epidemiolog već molekularni biolog, pa da dobro ne procjenjuje važnost pojedinih javno-zdravstvenih mjera https://www.vecernji.hr/vijesti/tko-tocnije-interpretira-rezultate-hrvatske-akademik-dikic-ili-gospodin-frka-petesic-1393208 

Akademik Slobodan Vukičević proziva Đikića riječima „Uostalom, doista je neobično da dr. Đikić plagirajući (već odbijene) prijave za plagijat kani, iz daljine Palo Alta, promijeniti razinu profesionalne etike u hrvatskoj znanosti. Ovakve rasprave odvlače fokus s ključnih problema u hrvatskoj znanosti i izlaze iz akademske u političku sferu djelovanja sto nije način rješavanja takovih problema.“ https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/vukicevic-dikic-plagira-vec-odbijene-prijave-za-plagijat-radman-to-je-samoinicijativno-intelektualno-moraliziranje-5518067 

Putem priopćenja za javnost 28.2.2006. godine Ivan Đikić javno optužuje tadašnjeg državnog tajnika za znanost prof.dr. Dragana Schwarza da je slao anonimno pismo čelnicima Goethe Sveučilišta u Njemačkoj gdje se navodi da je Đikić štetan za njihov institut i državu. Odmah po tome pokreće sudski postupak protiv prof.dr. Dragana Schwarza, no sutkinja Željka Skomeršić, 7.svibnja 2007. godine, nakon što Đikić povlači tužbu, jer nije imao nikakve dokaze obustavlja sudski postupak. 

Jedan drugi sudski proces je bio posebno neugodno za Đikića. To se događalo u lipnju 2010. godine kad je njegov najbliži suradnik Marko Ljubić na Općinskom sudu u Zagrebu odlučio progovoriti o Đikiću i opisao ga je kao „kao incidentnu osobu, koja teško podnosi kritiku i svaki drugačiji stav drži neprijateljskim! 

https://www.vecernji.hr/vijesti/djikiceva-tuzba-protiv-andjelinovica-je-izdaja-nacela-peticije-160687 

Tada je Marko Ljubić rekao „Ovo je cvijeće i ljepota što je prof.dr. Šimun Anđelinović napisao u tekstu “Sjeme mržnje u hrvatskoj znanosti” u odnosu na ono što je Ivan Đikić pisao na portalu Connect o Primorcu i drugim znanstvenicima. Đikićeva tužba je izdaja načela peticije koju je 2007. potpisalo oko 350 znanstvenika iz zemlje i svijeta, a kojom se branila i sloboda Đikića kao nezavisnog i slobodnog intelektualca, jer je cilj peticije bio poslati poruku društvu i institucijama da se maksimalno tolerira sloboda izražavanja i pravo na kritiku“.

https://www.vecernji.hr/vijesti/djikiceva-tuzba-protiv-andjelinovica-je-izdaja-nacela-peticije-160687 

Tužbu protiv prof.dr. Anđelinovića (koju je izgubio) Đikić je pokrenuo kad se u članku u Vjesniku Anđelinović zapitao „Zašto Đikić sije mržnju među znanstvenicima i trudi se u svijetu prikazati hrvatsku znanost korumpiranom.“  Anđelinović se posebno osvrće na Apel kojeg je Đikić inicirao da hrvatsku znanost prikaže netransparentnom i ističe da kako potpisivanje tog apela ne napreduje željenom brzinom u potpisnike uključuje znanstvenike iz inozemstva, koji bi po njemu trebali skrbiti o hrvatskoj znanosti. Anđelinović ironično primjećuje „Možda bi bilo dobro dr. Đikiću predložiti da, primjerice, hrvatski znanstvenici počnu pisati apel američkim ili francuskim nadležnim institucijama kako su zabrinuti glede „netransparentnosti“ znanstvenih projekata u njihovim zemljama.“

Ivana Đikića posebno teško je pogodilo pismo koje je tadašnjem Đikićevom nadređenom Prof.dr. Werner Mueller-Esterl uputio gospodin Mario Bulat, ekonomist iz Njemačke. U pismu g. Bulat proziva Đikića golemi dio svog vremena provodi napadajući kolege po Hrvatskoj te da veliki dio svog radnog vremena provodi za tu svrhu, ne zarađuje za plaću te da time narušava reputaciju i ugled Goethe sveučilišta.

Nije gospodin Mario Bulat jedini koji je pisao čelnicima Sveučilištu u Frankfurtu o političkom djelovanju Ivana Đikića u Hrvatskoj. Učinio je to i dr. Josip Stjepandić, znanstvenik i pisac, 2.veljače 2017. u kojem ističe da političko djelovanje Ivana Đikića trajno šteti ne samo njemu već i Goethe Sveučilištu. https://narod.hr/hrvatska/dr-josip-stjepandic-prijava-ivana-dikica-zbog-politickog-djelovanja-hrvatskoj-koje-skodi-njemu-sveucilistu-frankfurtu 

I niz drugih uglednih znanstvenika, u prošlosti je prozivalo  Ivana Đikića zbog štete koju čini hrvatskoj znanosti. Jedan od njih je i njegov mentor prof.dr. Krešimir Pavelić, a o Ivanu Đikiću je rekao slijedeće „To na čemu je Đikić insistirao na Apelu nije dobro i počinio je veliku štetu Hrvatskoj“ (Vjesnik 28. sječnja 2006.). 

U emisiji Otvoreno od 19. sječnja 2006., hrvatska znanstvenica, povratnica iz SAD-a, dr.sc. Danica Ramljak javno je govorila od šteti koju je dr. Đikić nanio RH svojim Apelom i drugim aktivnostima. Spominje da je čula da je Đikić želio optužiti Hrvatsku i putem Washington Posta u SAD-u. 

U istoj emisiji Otvoreno HTV-a, od 19. siječnja 2006. godine Prof.dr. Igor Čatić je govorio o planiranom napadu od strane Ivana Đikića na ministra Dragana Primorca, samo zbog njegovog uspjeha u radu i genetičkim rezultatima kojim analizira hrvatsku populaciju. 

S druge strane Akademik Josip Pečarić 2006. godine izjavljuje “Želio sam da javnost dozna tko je zapravo Ivan Đikić i zbog toga sam objavio knjigu “Kako su rušili HAZU. 

Prije svega nekoliko sati Đikić je prozvao i prof.dr. Alemku Markotić https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/dikic-odgovorio-na-kritike-koliko-neiskrenosti-kod-alemke-markotic-sve-je-znala-o-nasem-pismu/ 

Zanimljivo je da iako Ivan Đikić ističe da je „apolitičan“, ali u cijelosti ga je razotkrio tadašnji ministar Željko Jovanović koji 21.4.2012. godine u Slobodnoj Dalmaciji za Đikića kaže “On je naš neformalni savjetnik. Uz nas je i pruža nam podršku, ali i savjetuje koje promjene su nužne”, kaže ministar navodeći da Đikić neće imati nikakvu funkciju u ministarstvu, ali će, napominje, biti konzultiran oko važnijih poteza.  https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/spektar/zeljko-jovanovic-podmecu-mi-ulizice-iz-sdp-a-164414

Priredio: Istraživački tim Maxportala

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •