Osijek, Tenja! Danas sam na mjesnom katoličkom groblju u prigradskom naselju Tenja nazočio vjerojatno najvažnijem događaju u Hrvatskoj u posljednje vrijeme.
U sjeni velikih svjetskih događaja i kriza u Osijeku, u Tenji danas smo se opraštali od posmrtnih ostataka jedanaestero hrvatskih civilnih žrtava koji su okrutno umoreni još u srpnju 1991. godine. Ima dana koji se duboko umemoriraju u život svakog pojedinca i dana koji obilježe nečiji život za sva vremena. Današnji dan jedan je od takovih dana.
Današnja emocija i sve što se događalo na skromnom tenjskom groblju svima nama nazočnima duboko će se ugraditi u našu memoriju, ne samo kao trajni spomen i iskazivanje poštovanja prema žrtvi okrutno umorenih hrvatskih ljudi, nego nas ovaj događaj i ovaj trenutak i dalje trajno obvezuje u potrazi za svim preostalim našim sestrama i braćom koji se još uvijek vode pod “nestalim“.
Osječko-baranjski župan gosp. Anušić u svom obraćanju nazočnima snažno je naglasio kako je važno hrvatskoj javnosti ponoviti gdje smo pronašli posmrtne ostatke hrvatskih žrtava. Našli smo ih zakopane u masovnoj grobnici ispod smetlišta i strviništa u selu Bobota kraj Osijeka, zločinci su mislili kako će njihovo zlo biti zauvijek skriveno, ali su se prevarili.
Posmrtni ostaci hrvatskih žrtava danas su se smirili na svom katoličkom groblju, a oni koji su krili njihova tijela i na njih navalili tone smeća i strvina ostat će na smetlištu svoje sramote i pustoši svoga srca. Današnji oproštaj od velikog broja naših sugrađana, naglašavam Hrvatica i Hrvata, jer su upravo ubijeni jer su to što jesu, jasno nam pokazuje da su još duboko otvorene rane u hrvatskom narodu, rane koje bole i ravnodušnošću i nepravdom.
Kao što je rekao župan Anušić, ne može biti pravde i mira dok se svi nestali ne pronađu i zločini ne kazne. Odnos prema svojim žrtvama odnos je i prema nama samima, prema svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Danas je bio veliki dan pobjede hrvatskih žrtava i njihovih obitelji, ali na tome ne može stati, postoji cijeli niz indicija i mogućnosti identificiranja, procesuiranja i kažnjavanja zločinaca koji su ovaj konkretan zločin počinili.
A za kraj stanovnicima Bobote koji su znali da na deponiji i mrcilištu leže pokopani, nevini hrvatski ljudi samo jedno pitanje: Bojite li se Boga?
A DORH-u pitanje: Što se čeka? Je li vas ovo uopće interesira ili su vaši interesi usmjereni u sasvim drugom pravcu?
Anto Đapić/Foto: FaH
