Posljedice oružane pobune Wagnerove grupe protiv vlade Vladimira Putina mogle bi na kraju svrgnuti ruskog vođu, smatra američki profesor i bivši američki veleposlanik u Rusiji Michael McFaul.
Profesor Michael McFaul, autor knjige “From Cold War to Hot Peace“, ( Od Hladnog rata do vrućeg mira), danas je direktor političkih znanosti na Sveučilištu Stanford i veliki je poznavatelj Rusije. Za Radio Free Europe kaže da kratkotrajna pobuna Jevgenija Prigožina nepovratno oštetila ugled ruskog predsjednika, unatoč ‘pažljivom postupanju’ s čelnikom Wagner grupe nakon pobune.
“Kratkoročno, Putin će prevladati. Ali dugoročno ne izgleda dobro za Putina. Njegov imidž nepobjedivog vođe teško je pogođen. Neće se oporaviti”, rekao je profesor McFaul.
Bivši veleposlanik također je dodao da je Prigožinova sigurnost donekle zajamčena, barem za sada, jer “Putin ne može Prigožina pretvoriti u mučenika dok su njegovi Wagnerovci još uvijek naoružani i neovisni”.
“Kad god postoji pobuna protiv vas ili kad god postoji avet građanskog rata – to je bila njegova fraza, ne moja – to sugerira da nemate potpunu kontrolu nad onim što se događa unutar vaše zemlje.
Što se tiče oružane snage Wagnera to su nasilnici i plaćenici koji se povlače s bojnog polja i to je dobra stvar za Ukrajinu, a loša stvar za ruske ratne napore.
Naravno, još uvijek ne znamo sve činjenice, ali svi žele znati što se dogodilo generalu Sergeju Surovikinu. Bilo je mnogo izvješća u tisku da je uhićen i da je tako već neko vrijeme. Ne znam je li to točno ili ne, ali nagađanja o tome sugeriraju da postoje podjele unutar ruskih oružanih snaga, o Putinovom vodstvu, o ruskom načelniku Glavnog stožera generalu Gerasimovu, ministru obrane Sergeja Šojgua. A to nije dobro ako ste Vladimir Putin.
Bio sam jako iznenađen kad je Dmitrij Peskov, njegov glasnogovornik za tisak, rekao da će Putin održati veliki govor. I što je bilo? Bio je to govor održan samo Wagnerovim borcima, samo Wagnerovim plaćenicima. To je tako čudno ako bolje razmislite, drži govor naciji, a jedina publika s kojom razgovara su ti plaćenici?
A njegova glavna poruka bila je: ‘Vaši su vas lideri izdali, prevarili su vas. Podijelite se s njima i pođite sa mnom.’
To mi sugerira da to još nisu učinili. I koliko čujemo, nije bilo mnogo Wagnerovih boraca koji su prihvatili ponudu da se pridruže ruskim konvencionalnim snagama”, kaže Michael McFaul.
O podršci Putinu u Rusiji kaže:
“Godinama sam istraživao javno mnijenje u Rusiji i poznajem sve te firme, poznajem sve stručnjake. Mislim da u Rusiji postoje tri kategorije. Prvi su okorjeli pristaše koji podržavaju Putina. Njih je 25 do 35 posto. Oni gledaju ruske nacionalne televizijske postaje koje kontrolira Putin. Oni su “molodyets!” (Molodyes – “fini mladići”, ruski izraz koji se odnosi na poslušne mase.)
Znate li tko su oni? Znamo tko su oni. Obično su to stariji ljudi, ruralniji ljudi, manje obrazovani i manje bogati ljudi. To su ključni ljudi koji će ga podržati bez obzira na sve.
Postoji još jedna skupina Rusa, manjih, ali ne beznačajnih 20 posto. Oni uopće ne podržavaju ovaj rat, ne podržavaju Putina, a rusku televiziju ili televiziju uopće ne gledaju. Vijesti primaju s interneta, Telegram kanala, YouTube programa… Njihov medijski svijet je potpuno drugačiji. A znamo tko su. Oni su mlađi, urbani, obrazovani, bogatiji. Drugim riječima, budućnost Rusije. Oni nisu uz Putinov projekt.
A onda, u sredini, postoji ono što Rusi zovu “boloto“, močvarno područje. Tamo je većina Rusa. I oni podržavaju Putina jer je on “vlast” jer je on moć, on je predsjednik. Oni već četvrt stoljeća nisu poznavali nikoga drugog.
No, podržavaju li oni njega i rat s entuzijazmom? Malo je dokaza za to. Zapravo, bilo je nekih anketa koje sugeriraju da bi se dvije trećine Rusa okupilo na Putinovoj strani kad bi on sutra okončao rat. Stoga mislim da je vrlo komplicirano znati tko je što.”
O predviđanjima u konačan ishod:
“Nadam se da će Ukrajina završiti s jedinstvenim granicama, granicama iz 1991. i to bi trebao biti krajnji cilj. Ali ako, ne daj Bože, to ne bude, ukrajinski predsjednik Zelenski i narod Ukrajine su ti koji trebaju donijeti odluku. Ne ja, ne predsjednik Biden koji sjedi u Washingtonu ili bilo tko treći. Nevjerojatno je arogantno da se pretvaramo da je to naša odluka, to je odluka naroda Ukrajine.
No, ako se dogodi zamrznuti sukob to ne smjelo biti korišteno kao izgovor da se kaže: “Ne može Ukrajina biti član NATO-a.”
Dobra je analogija na Zapadnu Njemačku koja se 1955. godine pridružila NATO savezu iako granice nisu bile riješene. Smatrali smo da je u našem interesu pomoći da se Zapadna Njemačka uključi u Savez kako bi se tamo stabiliziralo okruženje i zatim, dugoročno, stvorili uvjeti za ujedinjenje.
Jednog će dana njihov uspjeh biti ono što će natjerati ljude s druge strane granice da se ponovno pridruže i ujedine, baš kao što smo vidjeli u Njemačkoj 1989. I to treba biti cilj, a članstvo u NATO-u dio je postizanja tog cilja.
M.M. /Foto: NBC News
