Istini valja konačno pogledati u oči. Tehnički i kadrovski vrijeme je pregazilo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. One koji tvrde suprotno samo ćemo podsjetiti da u vrhu HRZ-a već 15 godina nisu sposobni donijeti odluku kakav nam točno lovac treba. Toliko o sposobnostima.
PIŠE: Marko Marković
Naravno, nisu krivi vrijedni piloti i mehaničari, nego garniture loših zapovjednika HRZ-a i još gorih ministara obrane koji nisu imali petlje za donošenje ključnih odluka.
U tijeku je proces izbora novog višenamjenskog borbenog zrakoplova. Medijsko bombardiranje ministra koji konačno nešto želi napraviti je već započelo. Sam start baražne vatre kazuje da će i nastavak biti jednako vatren. Kako ne bilo kad je u igri posao od preko 400 milijuna eura.
Međutim, uporno se izbjegava odgovor na pitanje: kako će naši piloti koji već gotov 30 godina lete na MiGu-21, zrakoplovu 2. generacije, brzo i bez muke prijeći na Gripen ili F-16 koji su zrakoplovi 4. generacije? Teško i nikako. Bit će to noćna mora jer u Istočnoj Europi nema primjera zemlje koja je obnavljala zrakoplovstvo a da su piloti uradili takav veliki generacijski skok.
Negdje u ladicama MORH-a stoji nedavna ponuda iz Mađarske koji bi se mogla pokazati kadrovski i financijski bezbolna za naše ambicije revitalizacije i obnove zrakoplovstva. Riječ je o 12 polovnih MiG-ova 29 SD koji su, uz remont, ponuđeni Hrvatskoj za 90 milijuna eura uz trogodišnji otplatu ili godišnje po 30 milijuna eura.
To su višestruko manje cifre od onih koje za svoje avione traže Izraelci, Šveđani i Amerikanci.
Mađarski MiGovi-29 proizvedeni su 1993. godine s resursima od minimalno 15 godina i moderniziranom opremom prema NATO zahtjevima. Danas su potpuno konzervirani i čuvani u hangaru jedne mađarske vojne baze. Od proizvođača ruske tvrtke „RSK MiG“ MORH je prije par godina dobio i svu tehničku dokumentaciju o stanju aviona.
Više je zemalja pokazalo interesa za te lovce.
No, nema sumnje da bi mađarski premijer Viktor Orban i zbog političkih razloga bio skloniji tu eskadrilu prodati svojim prvim susjedima Hrvatima. Evidentno je da je financijski ova ponuda neupitno olakšanje za ionako skromne hrvatske financijske prilike. Bila bi ugroza nacionalne sigurnosti kada bi kupnja novog borbenog lovca paralizirala razvoj i financiranje ostalih grana OS RH-a.
Sa stajališta pilota prijelaz s MiG-21 na MiG-29 predstavlja najprirodniji i najlakši prijelaz, te u hrvatskom slučaju nema zahtjeva ni za prilagodbom infrastrukture. MiG-29 koristi postojeće oružje s MiGa-21 tako da nema nikakvih dodatnih zahtjeva u opsluživanju naoružanjem. Zbog sličnosti u eksploataciji i održavanju s MiG-21, HRZ-u nije potrebno dodatno osoblje za održavanje.
Dakle, radi se o zrakoplovu koji bi bio privremeno međugeneracijsko rješenje koje bi omogućilo revitalizaciju HRZ-a,nova iskustva, te konačno pilote i tehničare pripremilo za dolazak zrakoplova 4.generacije.
Hrvatska bi mogla biti za NATO jedinstveno mjesto za naprednu letačku obuku iznad kopna i mora. Ovim projektom bi se stimulirale NATO članice da prepoznaju kapacitete obuke svojih pilota upravo u Hrvatskoj.
Hrvatski NATO-kompatibilan MiG-u 29 se može koristiti DACT zadaćama,“Dissimilar Air Combat Training“ ili vježbama zračne borbe u kojima do izražaja dolaze različite letne i senzorske karakteristike pojedinih tipova aviona.
Upravo kroz tu ideju Hrvatska bi mogla biti domaćin s “agresorskom” ulogom. Tako bi HRZ osim “airpolicinga” i redovnih drugih zadaća, imao aktivnu i jedinstvenu ulogu na razini cijeloga NATO-a u usvajanju naprednih letačkih sposobnosti u simulacijama zračne borbe.
Ne treba ni navoditi što bi to značilo u pogledu kontinuiranog korištenja NATO-ovih sredstava i naknada za izgradnju kompletno nove infrastrukture, stjecanje jedinstvenih letačkih sposobnosti, ostvarivanje naleta i etabliranja Hrvatske kao značajne NATO zrakoplovne članice.
Da netko konačno nazove Orbana?
Foto:press
