Đapićevo pismo veleposlaniku Izraela: “Razumijem Vaš bijes, ali ne dirajte naše svetinje”

25 studenoga, 2020 maxportal
Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Hrvatska pamti specijalnoratovski udar s nacističkom svastikom na Poljudu, pred stotinama milijuna televizijskih gledatelja diljem svijeta, a pamti i akciju neprijateljske srpske obavještajne grupe Labrador u jesen 1991. godine.



Nakon divljačkog incidenta u Varaždinu s prepoznatljivim neonacističkim predznakom, ali i nikako isključenim specijalnoratovskim činom protiv Hrvatske, izraelski veleposlanik u Hrvatskoj Ilan Mor službeno se obratio hrvatskoj javnosti u ponedjeljak, s porukom da je vrijeme da se u Hrvatskoj pokrene potpuna zabrana “ustaškog” pozdrava “Za dom spremni”.

Izraelski veleposlanik je reagirao na skrnavljenje spomenika žrtvama holokausta u Varaždinu na kojem je nacrtan kukasti križ i ustaški znak.

Želim javnosti, ali i veleposlaniku Moru reći da kukasti križ čak i kad je Hrvatska bila pod njemačkom okupacijom, nije imao ništa zajedničko s hrvatskim, tada ustaškim pozdravom – Za dom spremni.

Kukasti križ je tada bio simbol okupacije i neslobode, a Za dom spremni simbol težnje za slobodom hrvatskog naroda u tada nametnutim europskim okvirima Trećeg Reicha i pod njemačkom okupacijom.

Suvremena Hrvatska pamti niz takvih pokušaja velikosrpske i globalističke internacionalizacije izmišljene fašističke opasnosti, pokušajima identifikacije i poistovjećivanja nacističke svastike i pozdrava “Za dom spremni”, nacizma i hrvatske državnosti danas.

Od obnove hrvatske države, hrvatski narod i država bila je izložena ružnim i opasnim pokušajima kompromitacije povezivanjem s nacizmom, što iz srpskih obavještajnih krugova, što na žalost od preživjele neprijateljske falange u samoj Hrvatskoj.

Hrvatska pamti specijalnoratovski udar s nacističkom svastikom na Poljudu, pred stotinama milijuna televizijskih gledatelja diljem svijeta, a pamti i akciju neprijateljske srpske obavještajne grupe Labrador u jesen 1991. godine.

Tada je eksplozivom napadnuta Židovska općina u Zagrebu, u trenutku kad se hrvatski narod grčevito borio za opstanak pred srpskom agresijom.

Pamtimo i to da je iste večeri, u trenutku kad se ništa nije znalo o počiniteljima, u Dnevniku HTV-a Slavko Goldstein oštro osudio Hrvatsku i bešćutno prekorio hrvatski narod zato što nije nekoliko stotina tisuća ljudi izišlo na Trg Josipa bana Jelačića i solidariziralo se sa Židovima, te osudilo fašizam i ustašluk.

Bešćutno zato, što je tada, u tim trenucima hrvatski narod krvario usporedivo sa strahotama Drugog svjetskog rata, a Goldstein je upravo takav narod optuživao i tražio da umjesto svoga opstanka prednost da solidarnosti sa Židovima.

Teško se zaboravlja takva bešćutnost.
Veleposlanik Izraela s pravom izražava nezadovoljstvo i pokazuje svojom reakcijom primjerenu razinu odgovornosti i senzibiliteta prema židovskim vjerskim i nacionalnim svetinjama. Na tome mu odajem priznanje, te kao puno puta do sada, izjašnjavajući se o nužnosti zaštite i promicanja hrvatskih nacionalnih i vjerskih svetinja tijekom svoje političke karijere, upravo u ponašanju židovske države, njihovih nacionalnih lidera bez izuzetka, njihove diplomacije i sigurnosnih službi vidim usporedni uzor za ponašanje hrvatske države i diplomacije.

Granice, međutim, mora biti.

Nitko u Hrvatskoj, a to sam javno poručio i američkom veleposlaniku Kohorstu, ne bi smio dopuštati prelazak crte elementarne pristojnosti, pogotovo kad se radi o dragom gostu.

Veleposlanik Mor obvezan je svakim svojim postupkom i u svakom trenutku iskazivati poštovanje hrvatskom narodu. Ni u primisli mu ne bi smjelo biti da je bilo što židovsko, pa bio to i holokaust pred kojim zastaje dah svakom normalnom čovjeku, razlog ili izvor prava na arbitriranje hrvatskom narodu.

Kao što sam Kohorstu poručio, ponavljam i njemu – Kraljevstvo, kraljevstvu ne propisuje zakone. Nikada.

A u ovom slučaju mu želim poručiti i savjetovati maksimu koja obilježava svu hrvatsku povijest, pa i onu NDH, koju Mor nekritički po velikosrpskoj matrici svrstava uz bok Hitleru po zlu, zanemarujući državotvornu maksimu utemeljitelja današnje Hrvatske Tuđmana, da je NDH bila i izraz težnji hrvatskog naroda, da ne čini drugome, ono što ne želi da drugi čine njemu.

Za dom spremni jest bio ustaški pozdrav, a i pozdrav, i ustaški pokret nastali su kao slobodarska reakcija na krvavi srpski teror. Nema ni jedne ozbiljne društvene skupine u Hrvatskoj, koja će negirati zločine i progon Židova u NDH, ali nema ni jednoga pristojnog Hrvata i civiliziranog čovjeka, koji će s mirom u duši prihvatiti usporedbu tada globalnog zločina holokausta pod upravom ili okupacijom Trećeg Reicha, s tadašnjim sukobima hrvatskih snaga i srpskih pobunjenika protiv tada uspostavljene NDH.

Nije tadašnji srpski ustanak bio ustanak protiv fašističke Italije, s kojom su surađivali, još manje je bio ustanak protiv Hitlera kome su upravo Srbi bili najlojalniji u Europi u programu holokausta. Bio je to ustanak protiv hrvatske države, a Za dom spremni je bio simbol borbe protiv srpskog imperijalizma. Kao i 1991. godine. Veleposlanik Mor to mora znati..

Nitko ozbiljan i nitko dobronamjeran, pri čemu ovdje upravo ukazujem na izostanak dobre namjere, i znanstveno i odgovorno politički, i prijateljski prema hrvatskom narodu, uopće smije spomenuti sudbinu Srba u NDH u ravni s holokaustom, kao ni svastiku sa Za dom spremni. Iz te usporedbe, veleposlaniče Mor, sravnjen je Vukovar, ubijeno je 403 hrvatske djece i poginulo preko 15 tisuća Hrvata u srpskoj agresiji na Hrvatsku, poniženo, silovano, prognano, opljačkano tisuće naših sestara i braće. Na toj usporedbi i danas živi srpski zločinački mit.

A protiv toga zla borilo se i pod sloganom – Za dom spremni.

Zato, veleposlaniče, razumljiva osjetljivost za Vaše svetinje, ne smije iskazivati prijezir i neosjetljivost prema našim hrvatskim svetinjama.

Malo koja dva naroda imaju tako sličnu, tešku, ali i časnu povijesnu sličnost kao židovski i hrvatski narod. Čak i pod Hitlerovom okupacijom ni jedan narod, pa ako hoćete baš ni režim, nije pokazivao toliko opasne tada sućuti i spremnosti na pomoć progonjenim Židovima kao hrvatski. Pročitajte, veleposlaniče, što o tome govori Ester Gitman, židovska djevojčica iz toga vremena, a ostavite se srpsko-jugoslavenske historiografije i krivotvorina.

Zato je izraz krajnjeg nepoštovanja i skandal prvog reda Vaša poruka o tome što bi hrvatski zakonodavac morao činiti. Zbog ove besramne poruke i izravnog izraza nepoštivanja prema mladićima na čijim neotkrivenim kostima, negdje u srpskim stratištima i danas stoji znak – Za dom spremni, zaslužili ste, u najmanju ruku, diplomatski ukor.

Hrvati su se, veleposlaniče Mor, od srpskog istrijebljenja i pred Vašim očima borili i umirali pod tim znakom. Mi smo kao narod tisuću puta okajali grijehe koje je bilo tko učinio u naše ime kroz povijest, nosimo se sa svim dobrim i lošim, znamo se odnositi prema svemu. Danas, mi pobjednička i državotvorna generacija hrvatskog naroda, generacija koja je obnovila svoju državu nemamo ni jedan razlog sramiti se svoga identiteta. Za dom spremni je dio toga identiteta, baš kao što je dio naše kulture i visoka sućut zbog stradanja Židova.

Nisu nam potrebni tutori, niti ih podnosimo. Molim Vas imajte to na umu.

Anto Đapić/Foto: Maxportal

 


Širi dalje
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •