Na današnji dan, 13. svibnja 1990., na maksimirskom stadionu trebala se odigrati utakmica Dinamo – Crvena zvezda, koja nikada nije započela. Neredi koji su izbili neposredno prije početka susreta, u kontekstu tadašnjih društveno‑političkih okolnosti, mnogi i danas smatraju simboličkim početkom borbe za hrvatsku samostalnost.
Povodom 36. obljetnice, delegacija Dinama predvođena predsjednikom Zvonimirom Bobanom, počasnim predsjednikom Velimirom Zajecom te bivšim igračima Silvijom Marićem i Tomom Šokotom, položila je vijenac i zapalila svijeće pod spomenikom poginulim navijačima ispod zapadne tribine stadiona.
“Svim navijačima Dinama za koje je rat počeo 13. svibnja 1990. na Maksimiru, a završio polaganjem života na oltar domovine – neka im je vječna slava i hvala”, objavili su iz Kluba.
Uz Zvonimira Bobana i delegaciju Dinama bili su i predstavnici braniteljskih udruga, no njih nema na fotografijama niti su spomenuti u objavi.
Sjećanje na dan kad je stadion postao simbol otpora
Tog dana pripadnici navijačke skupine beogradskog kluba, uz blagonaklonost tadašnje milicije, započeli su rušilački pohod na stadionu. Policija je u početku mirno promatrala divljanje, što je izazvalo reakciju domaćih navijača.
Tek tada su organi reda intervenirali silom prema Dinamovim navijačima, što je izazvalo kaos koji je ušao u povijest.
Najpoznatiji trenutak ostaje Bobanov udarac policajcu, čin koji je postao simbol otpora i obrane navijača. Utakmica nikada nije odigrana, a kasnije je registrirana pobjedom Crvene zvezde 3:0 bez borbe. Boban je zbog incidenta suspendiran i propustio Svjetsko prvenstvo u Italiji.
Iako je obilježavanje proteklo dostojanstveno, fotografije s predstavnicima HVIDR‑e Zagreb i drugih braniteljskih udruga, objavljene na službenim kanalima Dinama, izazvale su veliku pažnju. Ne zato što ih ima, nego zato što ih nema. Fotografije su objavili – pa obrisali.
U prvotnoj objavi na fotografijama sa Zvonimirom Bobanom bili su i predstavnice HVIDR-e Zagreb, na čelu Antom Tandarom, te predstavnici još osam braniteljskih udruga s područja Zagreba. No, nakon par minuta te fotografije su uklonjene.
Na fotografijama su ostali Velimir Zajec, Zvonimir Boban i Silvio Marić, ali ratnika nema. No sačuvan je preslik stranice jer smo u trenutku kad nam je dojavljena ta informacija imali otvorenu stranicu Dinama. Bilo je šest fotografija, a tri su nakon nekoliko minuta uklonjene.
Predstavnici HVIDRA-e sa Zvonimirom Bobanom pred spomenikom Boysima. Fotografija je objavljena pa obrisana
Brisanje hrvatskih ratnih vojnih invalida Domovinskog rata izazvalo je bijes. Jedan od onih čija je fotografija uklonjena i Grgo Prskalo, koji je bio na Maksimir i 13. svibnja 1990. i zamalo stradao pod kotačima vatrogasnog vozila.
Prskalo je danas predsjednik HVIDR-e Sesvete i vodi Udrugu navijača Dinama sudionika Domovinskog rata 13. svbanj 1990.
“Suludo je postave, a onda uklone fotografije pripadnika HVIDR-e. Pa kome je postavljen taj spomenik nego hrvatskim ratnicima, navijačima Dinama. Momcima i curama su s tribina Maksimira išli braniti Hrvatsku. Baš su me naljutili ti bivši aktivisti Možemo koji su se udomili u Dinamo i sad određuju tko je pravi navijač Dinama. Još malo pretvorit će se u Udrugu “Naš Hajduk” i bavit se ideologijom, a ne navijanjem”, govori Prskalo pa se pita:
“Šta je sljedeće? Da uklone spomenik BBB u Maksimiru i postave onaj Mauzolej što je bio u Borovu kraj Vukovara. Ili spomenik Titu”, sarkastičan je Prskalo.
M. Marković/Foto: GNK Dinamo
