Da je portal Priznajem.hr dno dna u hrvatskom novinarstvu odavno je poznato. Zbog laži i podvala nalaze se kao vodeći na svim ljestvicama fakenews portala, ali ovo što su pokušali napraviti Davoru Filipoviću, kandidatu HDZ-a za gradonačelnika Zagreba, previše je i za taj portal.
Portal Priznajem.hr nastao je iz iz Facebook stranice Priznajem Hrvat sam, koju je Facebook ugasio jer su kontinuirano objavljivali neistine.
Taj portal jučer je objavio tekst da se Ivica Filipović, otac Davora Filipovića izjašnjavao kao Srbin, a sina Davora, rođenog 1984. krstio tek 1996. godine, kad je imao 12 godina. No, loše im ide s matematikom pa su u naslovu teksta pogriješili. Pišu ovako: Filipovićev otac se izjašnjavao kao Srbin, a Davorina krstio sa 14 godina?
Tu laž prvi je spomenuo neslužbeni glasnogovornik i ideolog Škorine stranke Velimir Bujanec u svojoj emisiji na Z1 televiziji, a preuzeli smutljivci s Priznajem.hr, nečega što se bezobrazno zove portal.
Za tu tvrdnji nisu ponudili nikakav dokaz osim nevjerojatne špekulacije povezana s popisom stanovništva.
“Prof. dr. sc. Ivica Filipović, rođen je 1960. godine u Saicama, BiH (…) Kad se pogledaju prijeratni popisi stanovništva tog mjesta, vidljivo je da je 1961. u njemu bilo 187 mještana, 1971. 137, a 1981. 95. mještana – i svi su se nacionalno izjašnjavali kao Srbi, s izuzetkom 1981. kad se dvoje mještana izjasnilo kao Jugoslaveni.
Dakle, popis stanovništva proveden niti godinu dana nakon njegovog rođenja pokazao je da u tom mjestu nema onih koji se ne izjašnjavaju kao Srbi”, iz čega su ono nešto što se zove “novinari” zaključili da se dr. Ivica Filipović izjašnjavao kao Srbin. I to kad je imao manje od godinu dana.
Filipović s roditeljima, majkom Katom i ocem Ivicom, na promocije u doktora znanosti 2011. godine.
Točno je da je Ivica Filipović, otac Davora Filipovića, rođen u Saicama 1960. godine, ali se nikada nije izjašnjavao kao Srbin, o čemu svjedoče dokumenti koja donosimo. Da su “novinari” malo bolje pogledali popis stanovništa za Mjesni ured Podgrab podno Jahorine, u čijem sastavu se nalazi Saice, vidjeli da je u tom naselju 1971. živjelo 10 Hrvata, a na popisu 1981. bilo ih je devet.
No, popis stanovništva u konkretnom slučaju ne mora biti nikakav dokaz pa ga ni mi ne koristimo kao presudan argument. Presudni su dokumenti koje ljudi osobno potpisuju. Ili ih je, kao u ovom slučaju, potpisao glasoviti svećenik fra Jozo Zovko. Makar će se javiti i oni koji će sumnjati i u njegov potpis.
Navedeni portal je svjesno i zlonamjerno plasirao lažnu informaciju jer priča o obitelji Filipović nije bila nepoznata. Davor Filipović je u ožujku ove godine o tome opširno govorio u intervjuu za Tomislavnews.com, kazavši da su se njegovi roditelji crkveno vjenčali u Livnu 1983. godine. Bile su to olovne godine, malo nakon Titove smrti, kad se crkveni brak za zaposlenike u državnim tvrtkama nerijetko smatrao činom osobne hrabrosti.
Manji problem u ovoj priči je sam portal Priznajem.hr. Njima ionako malo tko vjeruje. Veći problem je što se taj sadržaj, u vrijeme predizborne kampanje, dijelio društvenim mrežama i drugim alatima za komunikaciju. Osobno sam ga primio s desetak adresa preko WhatsAppa. A priču da se u Škorinom PR taboru kuha takav tekst čuo sam prije desetak dana.
Krsno ime Davora Filipovića je Josip. Krstio ga je glasoviti svećenik fra Jozo Zovko u Župi sv. Frane u Bukovici kraj Tomislavgrada 22. rujna 1984. godine. Kršten je kao beba od tri mjeseca
Priča o obitelji Filipović potpuno je drugačija nego što piše navedeni portal i slična je brojnim hrvatskim i katoličkim obiteljima iz Bosne i Hercegovine.
Obitelj Davora Filipovića korjene vuče iz Kraljeve Sutjeske, poznate po glasovitom franjevačkom samostanu koji je duhovno i kulturno središte cijeloga kraja. Kraljeva Sutjeska, s tvrđavom Bobovac, bila je sjedište dvaju bosanskih kraljeva dinastije Kotromanića Tomaša i Tvrtka. Prije nego je Austro-Ugarska dala mjestu naziv Kraljeva Sutjeska u starijim dokumentima, u XIV. stoljeću susreće se naziv “Curia bani”, što u prijevodu znači Banski dvor.
O svoj obitelji Davor Filipović je ispričao:
“Moja mama Kata rođena je u Bukovici kraj Tomislavgrada. Njezino je djevojačko prezime Anić. Moja pokojna baka Anica i pokojni djed Jozica živjeli su cijelo vrijeme u Bukovici. Tata je rođen u Saicama, malom mjestu podno planine Jahorine. Moj djed Jozo, po tatinoj liniji, rođen je u Ljubini, malom mjestu između Semizovca i Srednjeg, a baka Mara u malom mjestu Grad u općini Ilijaš. Inače, moj pradjed Karlo Filipović je iz Kraljeve Sutjeske koji se – nakon ženidbe – preselio u Ljubinu.
Izvod iz matične knjige rođenih Ivice Filipovića, oca Davora Filipovića
Ivica Filipović, otac Davora Filipovića, rođen je 1960. godine u Saicama, BiH. U Sarajevu je završio Gimnaziju, a na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 1982. godine. Deset godina kasnije, ratne 1992., obranio je magisterij. Na Ekonomskom fakultetu u Splitu, gdje je i zaposlen u odjelu za financijsku forenziku, doktorirao je 2007. godine.
Majka Kata Filipović ( djevojački Anić) rođena je u Bukovici kraj Tomislavgrada, u Livnu je završila Gimnaziju, a u Sarajevu Ekonomski fakultet.
“Oboje su bili među najboljim studentima svoje generacije. Imali su prosjek ocjena iznad 9. Mama je imala veći prosjek (9,71). Zanimljivo je kako bi ona, čim bi položila sve ispite u lipnju odmah isti dan putovala za Műnchen gdje bi sve do početka nastave na sljedećoj godini studija radila u restoranu koji su vodili Mirjana i Ljubo Brekalo iz Aržana. Tako je osiguravala džeparac za sljedeću akademsku godinu. Odmah po završetku studija roditelji su sklopili brak. Crkveno vjenčanje obavili su 1983. u Livnu. Ja sam sam kršten i krizman u Bukovici“, ispričao je Filipović.
Evo izvornih dokumenata koji svjedoče o biografiji Davora Filipovića. Hrvati su porijeklom iz Kraljeve Sutjeske. I djed i otac, i po očevoj i po majčinoj liniji, izjašnjavali su se kao Hrvati. Otac se još u Sarajevu učlanio u HDZ i bio pripadnik HVO-a.
U službenoj biografiji dr. Davora Filipovića stoji:
“Kao izbjeglice iz Sarajeva, živjeli su u Promajni kraj Makarske gdje je završio treći i četvrti razred. Peti i šesti u Makarskoj, a sedmi i osmi u Splitu gdje je igrao košarku za KK Split i prošao sve selekcije od pretkadeta do juniora.
S hrvatskom juniorskom reprezentacijom, koju je vodio Joško Pulja, osvojio je zlatnu medalju na juniorskom prvenstvu Europe u Stuttgartu 2002. godine. S istom selekcijom i pod vodstvom istoga trenera na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Solunu 2003. osvojio je četvrto mjesto.
Nakon završene srednje Ekonomsko-birotehničke škole dobio je sportsku stipendiju i otišao igrati košarku i studirati na Fairleigh Dickinson University u New Jerseyju. Igrajući u najjačem rangu američke sveučilišne košarke (NCAA division 1) od 2002. do 2004. uspješno je studirao Business Management.
S 26 godina doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i bio je jedan od najmlađih doktora. Njegova disertacija je u konkurenciji 67 sveučilišta iz 25 zemalja uvrštena u 10 disertacija na natjecanju koje je organiziralo Europsko udruženje doktorskih studija (EDAMBA) u 2012. godini.
Kao autor ili koautor objavio više od 70 znanstvenih i stručnih radova i jednu znanstvenu knjigu „Izazovi integracijskih procesa: rast poduzeća putem spajanja, preuzimanja i strateških saveza”. Za tu je knjigu dobio Državnu nagradu za znanstvene novake u području društvenih znanosti za iznimno vrijedan doprinos ekonomskoj znanosti.
Sa suprugom i sinom živi u Zagrebu. Njegovi roditelji su ekonomisti i vode uspješnu obiteljsku tvrtku u Splitu”, navedeno je u biografiji.
Zanimljivo je da je portal Priznajem blizak Miroslavu Škoru, da izmišlja ankete u kojima Škoro ulazi u drugi krug zagrebačkih izbora i pobjeđuje Tomaševića.
Škoro je prošle godine kukao da mu mediji izvlače ženu Srpkinju, a sad napadi na Filipovića dolaze iz Škorinog tabora po istom obrascu, s tim da su ovi napadi lažni. Škorina žena je Srpkinja, a Filipovići su generacijama Hrvati. Toliko o vjerodostojnosti i načelima.
I još jedna stvar je zanimljiva: Tom portalu, bez redakcije, bez novinara i bez vlastitog sadržaja, poznatom isključivo po fakenewsu, ministrica kulture Nina Obuljen je dodijelila 1,3 milijuna kuna u okviru projekta Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija.
M. Marković/Foto: press
