Predsjednik Milanović je dobro počeo današnju presicu, argumentacijom kako ništa bitno neće reći, jer je to pitanje nacionalne sigurnosti, a i predmet vojno-policijske istrage. A onda je, prilično opako i opasno, sam sebi skočio u usta, neizravnim upiranjem prsta na jednu zaraćenu stranu…
Autor: Željko Marušić
Tu 141 “Striž“ (1979. – 1989.), sovjetska hardverska kopija njemačke leteće bombe, prvog krstarećeg projektila u povijesti, njemačkog Flak-Ziel-Gerät FZG 76 “V-1” (1944. – 1945.) nedvosmisleno je naciljana na Zagreb, što smo objavili odmah nakon tog užasnog događaja. To jasno pokazuju vojno-tehničke i dinamičke karakteristike leta.
“Teorije” kako je bespilotna letjelica Tu-141 Striž zalutala te umjesto na neku ukrajinsku, rumunjsku, mađarsku (…) pustopoljinu, pala na Zagrebu, priče su za malu djecu, u funkciji relativiziranja ovog teškog incidenta i prikrivanja stvarnih namjera.
Tko je to napravio zasad se ne zna i vjerojatno to nikada nećemo saznati, jer priča je previše ozbiljna da ne bi bila zataškana. To su mogli napraviti i Rusi i Ukrajinci, svatko iz svog strateškog (geopolitičkog) razloga. Ali, ne samo oni, postoji još “zainteresiranih” strana. CIA, primjerice, da ne elaboriramo razloge, jer su prilično jasni.
Predsjednik Milanović je dobro počeo današnju presicu, argumentacijom kako ništa bitno neće reći, jer je to pitanje nacionalne sigurnosti, a i predmet vojno-policijske istrage, uz ograničavajuće obavještavanje javnosti. A onda je, prilično opako i opasno, sam sebi skočio u usta, krajnje nekorektnim, neizravnim upiranjem prsta na jednu zaraćenu stranu: “Ukrajina nikada neće priznati da je lansirala…”
Zašto u istom kontekstu nije spomenuo Ruse, treće moguće aktere?!
Neovisno je li riječ o njegovoj neskrivenoj sklonosti ruskoj strani ili, jednostavno, nekontroliranoj izjavi to je tendenciozno i opasno. Ako ima informacije (čija vjerodostojnost zasigurno ne može biti potpuna), koje ukazuju da je krstareći projektil uputila jedna strana, to je trebao reći načinom koji je naveo u uvodu presice, dakle reći ništa ili uopćeno.
Na kraju bilo bi najbolje da se predsjednik dosljedno držao onoga što je rekao na početku, da nije govorio ništa, odnosno da uopće nije održao presicu.
Foto: pxll
