“Budući da imate pravo na ministra obrane čija će vam stajališta biti bliža (…) mislim da je moja ostavka dobra i ispravna odluka”, napisao je u prosincu 2018. godine umirovljeni general korpusa mornaričkog pješaštva i američki ministar obrane Jim Mattis u svojoj pismenoj ostavci predsjedniku Donaldu Trumpu zbog povlačenja američke vojske iz Sirije čemu se Mattis protivio.
General je pokazao da cijeni svog zapovjednika s čijim se stavovima ne slaže i red je da svoje mjesto ustupi nekom drugom. Čuveni američki general pokazao je da drži do svog osobnog integriteta i do svoje generalske časti potvrdivši što znači reputacija jednog generala SAD-a.
Ostavku na mjesto zapovjednika američkih trupa na Srednjem i Bliskom Istoku 2008. dao je general William Fallon. Nije se slagao s namjerama političkog establišmenta u Washingtonu da se vojno udari na Teheran.
Čak je i tadašnji ministar obrane Robert Gates javno priznao da je odlazak jednog od najboljih generala veliki gubitak za američki vojsku. Američka povijest nije bez razloga dala niz istaknutih generala na koje se gledalo kao na snažne vođe koji mogu voditi i cijelu naciju.
Nakon što je 2016. godine doznao za planove politike da nadzor bugarskog neba prepuste Poljacima, zapovjednik Ratnog zrakoplovstva Bugarske general Rumen Radev podnio je ostavku.
Radev je rekao da je prepuštanje neba Bugarske stranim silama jednako ponižavajući čin kao Nejski ugovor iz 1919. godine kada Bugarska proglašena saveznikom Njemačke u I. svjetskom ratu te je zbog toga ostala bez većih dijelova svog teritorija. Radeva, ljudinu i generala od časti i poštenja, Bugari su kasnije izabrali za predsjednika države i nisu pogriješili.
Hoće li zapovjednik HRZ-a, koji se sada nalazi u identičnoj situaciji kao i Radev prije četiri godine, staviti svoju ostavku na stol?
Možemo li hrabre poteze, potvrde osobnog morala i obrane vojničke časti zamisliti u Oružanim snagama RH? Je li naš ministar vojni spreman dati ostavku ako se ne slaže s premijerom Plenkovićem da treba gasiti borbenu komponentu? Odgoda kupnje lovaca u našem slučaju nije ništa drugo doli gašenje.
Kada kao živi svjedoci gledamo gašenje Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pitamo se postoji li generalska čast u našim Oružanim snagama?
Uloga aktualnog generala i ministra vojnog je potrošena. U svom je ministarskom mandatu puno brazdi zaorao, ali je malo je toga iz brazdi niklo. Hoće li ga povijesne knjige pamtiti kao generala koji je dopustio gašenje ratnog zrakoplovstva vlastite zemlje? Pitat će se povjesničari zašto general nije bio kadar dati ostavku?
Zamukoše generali i admirali
Dok nam se vojska urušava, generali i admirali u Oružanim snagama RH odlučili su se za mehanizam šutnje. Ili su neutralni ili su zauzeli poziciju vlastodržaca.
Nekad je biti generalom bila stvar prestiža, vojnog i društvenog. Generalska čast bila je u moralnom i vojničkom smislu kategorija par excellence. U ovoj situaciji pozamašne degradacije Oružanih snaga samo je jedna poštena pozicija koja glasi – bolje da ti zamjeraju što si dao ostavku, nego što nisi dao ostavku. To naši iz generalskog ešalona ne shvaćaju. Junaci mukom zamukoše…
Kakav oni primjer pružaju drugima? Znače li im nešto kapa i uniforma koju nose? Što za njih predstavlja prisega koji su dali hrvatskoj državi? Sve je to za njih dim i magla.
Prostor slobode
Gasi se naša ratna avijacija, a nitko ne zna gdje se ovih dana skrio zapovjednik HRZ-a? Ratna mornarica je još samo glavom iznad vode. Kao i druge grane vojske i mornaricu napuštaju oni najbolji i oni kojima je pun kufer smrada truleži kadrovskih kombinatorika gdje prolaze najlošiji.
U međuvremenu, i admirali šute. Kopnenu vojsku smo pretvorili u dvorište tuđeg otpada. Naravno, gospoda generali šute. Godinama rapidno vojska gubi sposobnosti i svoje najbolje visokoškolovane ljude, ali nije jednom generalu nije palo na pamet dati ostavku zbog toga. Da su dali ostavku, svojom žrtvom i primjerom stvorili bi široki prostor slobode i časti za one koji bi došli nakon njih.
Predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac podržao je odgodu kupnje borbenih zrakoplova u vrijeme koronavirusa jer smo sad okrenuti drugim prioritetima – zdravlju ljudi. “Ako se gospodarstvo stabilizira, mislim da će se i to kasnije vrlo brzo riješiti. Hrvatska može lako nabaviti zrakoplove i kada kriza završi”, tvrdi Miljavac.
Jesu li Tuđman i Šušak (i Valentić i Gregurić) 1991./92. mogli reći “imamo 620 tisuća izbjeglica, treba ih zbrinuti, oružje ćemo kupovati kad to prođe”. Nikad ga ne bi kupili niti bi zemlju oslobodili.
Što bi mogli s većinom današnjih generala u Oružanim snagama RH da nam se kojim slučajem ponovi 1991. godina? Ne znamo, ali znamo da je zbog Staljinovog političkog kadroviranja među generalima Crvene armije njemački Wehrmacht u listopadu 1941. ušao u predgrađe Moskve…
M. Marković/Foto: Goran Mehkek/ cropix
