Točno je godina mandata iza Zorana Milanovića. Obećao je biti ‘predsjednik s karakterom’, ulazio u žestoke verbalne i sukobe na Facebooku, ne mareći komu će se svidjeti i kako će to utjecati na moguću utrku za drugih pet predsjedničkih godina.
Je li do sada bio konstruktivni, a ne korektivni faktor, kako je najavio? Je li se dovoljno miješao u ključne probleme države ili je bio potpora vladi Andreja Plenkovića?
Komunikologinja Smiljana Leinert-Novosel s Fakulteta političkih znanosti kaže da predsjednik Milanović spada u komunikatore koji njeguju spontani odnosno nekontrolirani stil.
– I tu je sve moguće – od čudnih usporedbi, čudnih slika, riječi koje ne biste mogli zamisliti u tom trenutku – to je sve na njegovom meniju. Što on pri tome radi? Kao izrazito obrazovan čovjek on vješto žonglira s tim riječima. Da li on time pogađa cilj? Jednim dijelom da jer se uvijek nađu ljudi koje on time oduševi. S druge strane ima sve više neprijatelja koji procjenjuju da to nije na nivou predsjednika države. Vi kad ste na takvoj poziciji morate voditi računa kakve će reakcije vaše riječi izazvati, ustvrdila je Leinert-Novosel.
– Pitanje je zašto se o tome nisu dogovorili ranije ako se zna kada ističe mandat predsjednika Vrhovnoga suda. Postoji rupa u Zakonu, propisano je da predsjednik države predlaže kandidata, ali nema niti riječi o tome da li osoba koju on predloži mora proći natječajnu proceduru, rekao je Maldini istaknuvši da je u pitanju područje koje bi ustavno-pravni stručnjaci trebali interpretirati.
Predjednik Milanović je rekao kako smatra bespredmetnim zakon kojim je DSV ubačen u postupak biranja predjsenika Vrhovnoga suda. Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan ističe kako je predsjednik očito nezadovoljan činjenicom da se premalo sudaca sankcionira.
– DSV je izgubio na kredibilitetu i to je predsjednik sa svojom izjavom pojačao i otvorio pitanje koga mi to biramo, kako se suci postavljaju i je li itko ikada bio sankcioniran za svoje pogreške, kaže Macan.
– Nitko ne može reći da ne poznaje njegovu retoriku i sada se čuditi tom njegovom izričaju. Ja bih rekla da je njegova retorika ambivalentna, da ide u krajnosti. On s jedne strane zna dobro otvoriti temu ali vrlo često ne zna ili ne želi staviti točku nakon što neku temu otvori pa onda ode u tu pomalo svađalačku retoriku, etiketira, rekla je Borčić dodavši da rijetko tko u potpunosti može razumjeti predsjednikov slijed misli koji stoji iza tih usporedbi posebno ako uzmemo u obzir da kod nas ljudi vrlo površno slušaju političare.
– Predsjednik često izborom riječi odvlači pažnju od teme i ostavlja krivi dojam da nije konstruktivan faktor, dodala je.
Leinert-Novosel kaže kako se može govoriti o dvije Milanovićeve strane – suradničkoj i solističkoj.
– U suradničkoj je fazi pokazao dobre strane i poslao dobru poruku i dobio simpatije onih koje možda prije nije imao. To je radio kod važnih državničkih tema kada je pokušavao djelovati sukladno s vladom. U drugoj fazi kada je solirao pokušavao je ukazati na ono što ne valja, gdje treba intervenirati. No zajednički nazivnik svemu tome je njegova komunikacija koja je imala faze ispada, nemira, koja se upućivala na pojedince, organizacije, situacije. No što se desilo? I u tim neugodnim situacijama jedan dio ljudi mu je počeo davati podršku ističući da je on iskren i govori ono što mu je na umu, rekla je.
Maldini ističe kako je teško uspoređivati mandat predsjednika Milanovića s mandatima njegovih prethodnika jer je Milanovićev mandat obilježen gotovo od samoga početka pandemijom Covida-19, a zatim i potresima koji su nas pogodili.
– Predsjednik je prvih nekoliko mjeseci svoga mandata bio prilično povučen i suradljiv i pasivno konstruktivan sve do trenutka kada se otvorila afera Janaf na koju je on i još uvijek nepoznatih razloga vrlo burno reagirao, ustvrdio je dodavši da je problem što je Milanović stavio sebe ispred funkcije predsjednika što nije prihvatljivo.
Kaže da smo sličnih problema imali i s predsjednicom Grabar-Kitarović, a Milanović je to već u prvoj godini mandata doveo na jednu razinu više kada doista trebamo promišljati je li predsjednik Republike kojeg biraju građani izravno pa stoga ima najveći legitimitet, a s druge strane je ustavno-pravno vrlo ograničen u svojim ovlastima, uopće više potrebno birati na ovakav način.
– Sada je možda, više nego ikada prije, sazrelo vrijeme da se izmjeni dio izboranog zakona koji se tiče izbora predsjednika, poručio je.
Nikolina Borčić kaže kako predsjednik Milanović ne želi biti predsjednik koji će se približiti malome čovjeku.
– On ne odabirete teme koje uistinu tište nas “male ljude”, već bira teme po svom vlastitom odabiru. Nema neke velike logiku u tome zašto je neku temu izabrao. Rekla bih da on želi i komentator, ali kada on to odabere i tamo gdje on to odabere, ali i kreator – u nekim temama gdje on ističe svoj stav, kao npr. oko korištenja pozdrava “Za dom spremni”, ustvrdila je.
Macan kaže da su preporuke vijeća oko toga pozdrava vrlo jasne.
– No nije postojala kritična masa potrebna da se to unese u Zakon i da se jasno definiraju koji su pozdravi zabranjeni i koji su kompromisi dozvoljeni. Predsjednik je tu dosljedan, ali možda nespretnim izjavama pokvari svoju dobru namjeru, smatra Macan.
Macan ističe da u ovom mandatu imamo i aktivnu prvu damu, Sanju Musić Milanović, koja se uključila u borbu za zaustavljanje epidemije Covida-19.
Leinert Novosel kaže kako predsjednik iskustva u politici svakako ima, pitanje je samo da li ga pravilno koristi na svakoj poziciji u kojoj se našao.
– On je sada došao na najistaknutiju poziciju u društvu, to je izrazito simbolički značajna pozicija koja daje karakter cijelom društvu. Zato se sve što on govori toliko prati i analizira. Predsjednik može umirivati, on može uznemiravati, on može pojačavati podjele, on može svašta s te pozicije ako je dovoljno vješto i mudro koristi, ustvrdila je.
M.M. /Foto: hrt
