U veljači 2021. izvršen je javni linč na Alemku Markotić ravnateljicu klinike za infektive bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, jer je u klinici cjepila 85-godišnju majku, kroničnu bolesnicu. Prozivali su je zbog klijentelizma i zloporabe i trazili hitnu ostavku.
Pale su najteže riječi na zamjenicu stožera Civilne zaštite RH, ujedno i najpopularniju osobu u lancu borbe protiv pandemije.
U rujnu 2021. Hrvatska je postigla brojku od tek 50 posto cijepljenih odraslih osoba. U studenom 2021. još uvijek nije cjepljeno 45 posto osoba u najrizičnijoj skupini, starijih od 80 godina. Preporuka Europske komisije bila je da njihova procjepljenost bude najmanje 80 postotna.
Kad pokušam objasniti reakcije na postupak Alemke Markotić, uvijek dođem na isto. Odnos prema cijepljenju ili nošenju maski u Hrvatskoj postao je pitanje “prava” i “jednakosti”. Socijalne jednakosti, koja je društveno uvjetovana našom poviješću, dominantnim idejama koje su sve formirane u revolucijama. Ili svi ili nitko! I na ljevici i na desnici naša politička tradicija zastupa upravo takve ideje, socijalne uravnilovke.
Nažalost stvari u realnosti tako ne funkcioniraju nigdje. Revolucionarni ideali su kompromitirani samom činjenicom da nigdje nisu realizirani, a ovdje ih uvijek zastupaju uglavnom pobornici zabrana i podjela.
Dr. Markotić imala je pravo cijepiti svoju majku po svim zakonskim i etičkim standardima. Ne samo da je u pitanju žena iz visokorizične skupine, nego i majka kćeri koja dane provodi u okruženju Covid pacijenata. A onda i samo majka.
Činjenica da u stožeru prominentnu ulogu ima jedna stručna, stabilna, moralna i civilizirana osoba, obiteljskih obzira, donekle me tješi u ludnici u koju se pretvara javni prostor. Onima koji su tražili njenu ostavku i koji stalno pozivaju na ostavke rek’o bi “neka ti se mama zadnja cijepi”.
Gordan Malić/Foto:pxll
