Da SAM dugo razmišljao ne bih smislio bolji izraz od ‘jugoslavenskog rasizma’. Mislim da je bolest jugoslavenstva usko vezana uz bolest komunizma i to je maligna bolest koja je Hrvatsku koštala jako puno u prošlosti, a nažalost i danas, izjavio je Andrija Hebrang u emisiji Markov trg na Z1 televiziji. Pogledajmo savjetnike predsjednika Josipovića poput Budimira Lončara ministra vanjskih poslova Jugoslavije u vrijeme dok je ta država napala Hrvatsku, čovjeka koji je zaslužan za embargo na uvoz oružja, zbog čega je u Hrvatskoj stradalo sasvim sigurno više ljudi.
Upravo jugoslavenski rasizam je ta kvaliteta koju posjeduje taj čovjek i koja ga već petnaest godina drži u Uredu predsjednika RH. Možda je Budimir Lončar simbol svega što se događa danas u Hrvatskoj. On je jedan od visokih dužnosnika OZNE, organizacije koja je osnovana pod kraj Drugog sv. rata s ciljem ubijanja političkih neistomišljenika, a kasnije je pretvorena u famoznu UDBU. Taj oznaš čvrsto sjedi početkom devedesetih u jugoslavenskom sedlu, on nije poput Račana koji se uplašio kada je vidio smaknuće Ceausescua pa se brzo pretvorio u demokratu. Budimir Lončar je poput osuđenog pedofila koji je dobio posao odgajatelja u dječjem vrtiću ili preciznije, Budimir Lončar je ‘pedofil u uredu pedofilije’. On je u miljeu koji je sam gradio, Josipovićev je ured Budimir Lončar gradio.
Kad je Račan razoružao Hrvatsku, na scenu stupa Budimir Lončar i kaže ‘a nećete se vi naoružavati i rušiti mi Jugoslaviju’. On je kriv za pedeset posto žrtava u odnosu na Račana koji je kriv za drugih pedeset posto jer da smo imali oružje ne bi Srbi zauzeli trideset posto područja i očistili ga od Hrvata.
Slična je situacija i s Dejanom Jovićem, donedavnim glavnim analitičarom u Uredu predsjednika, čovjek koji otvoreno afirmira četništvo i Jugoslaviju, ili Tamara Obradović Mazal savjetnica bivšeg srpskog premijer Dačića, njezina je vrijednost što je imala dobre direktive iz Beograda. Jer ako hoćete sačuvati veze s regijom onda morate imati direktne veze s regijom. Treba razjasniti što Pantovčak znači za udbaško-komunističku oligarhiju. Oni tako imaju svoj stožer za obranu komunističkih zločina, a vrh te piramide je Pantovčak i zato se oni grčevito bore za mjesto predsjednika RH.
Saša Perković ulazi u taj sklop zaštite istine o udbaškim zločinima. Nije Saša Perković kriv za ono što je radio njegov otac, on je kriv za ono što je on radio, sjetimo se razgovora s generalom Zagorcem u Austriji. Iz Ureda Pantovčaka je došao nalog da vlada Milanovića ukine ured za istraživanje zločina komunizma, iz tog je ureda došla zabrana rada udruge koja je htjela istražiti istinu o Jasenovcu o zločinima koji su tamo počinjeni nakon Drugog sv. rata.
Na pitanje voditelja Marka Juriča o uhićenjima mladih Splićana koji su lijepili plakate o predsjedniku Josipoviću, Hebrang smatra da je to nastavak verbalnog delikta koji očito u Hrvatskoj nije ukinut. Spominju se afere ZAMP, Posmrtna pripomoć Kreditno-štedna zadruga, je li to istina, ne zna se, ali dovoljno je pogledati imovinsku karticu predsjednika Josipovića.
U emisiji je prikazan prilog o intendantu HNK u rijeci Oliveru Frljiću. Tu se radi o jednoj socijalnoj patologiji smatra Hebrang, koja se temelji na jugoslavenstvu koje ne može iz njega izaći, ali ja ga zato molim da on izađe iz Hrvatske.
Razlog zašto Hrvatskom vladaju političke društvene ili nacionalne manjine je taj što su oni za vrijeme Domovinskog rata zauzeli sve strateške pozicije, prvenstveno u medijima. Zato demokracija u Hrvatskoj još nije počela živjeti. A drugi je što su se među istaknutim pojedincima desnice uvijek našli neki koje su protivnici Hrvatske uspjeli potkupiti.
Djeca partizana koja danas upravljaju Hrvatskom odrastala su u obiteljima traumatiziranim od PTSP-a, ali oni su taj PTSP-i izliječili zločinima koje su počinili nakon rata, ali i visokim luksuzom koji su si priuštili, dok smo mi ostali morali raditi teške poslove da bi preživjeli.
Vojislav Šešelj je otvorio temu četničkog porijekla Vesne Pusić. Njen djed je bio četnik Danko Anđelinović, a svi se mi oblikujemo u našim obiteljima. I kad gledate njenu vanjsku politiku koju vodi onda tu možete pronaći puno poveznica. Prije svega to je jedan prelabavi stav prema dojučerašnjim agresorima Srbiji. Ona nije pokrenula pitanje ratne odštete ili odgovornosti za stradavanje osam tisuća hrvatskih civila u ratu. Nije napravila ni jedan korak da se ta prošlost riješi. I ona je to sigurno dobila u svojem obiteljskom domu, sjetite se samo što je rekla o silovanim ženama u Vukovaru da neka idu u kolonu gay parade.
Mislim da Josipović ne voli četnike, ali imaju istu ideologiju. Sjetite se kada je predsjednik SDP-a tadašnje oporbene stranke tražio referendum za pristup Hrvatske u NATO savez. Drugi je primjer sa inauguracije predsjednika Josipovića. Izgovarajući prisegu Josipović je na riječi ‘prisežem da ću kao predsjednik Republike Hrvatske…’, on ponovio riječi ‘prisežem da ću kao predsjednik Republike’. Dakle on ni na inauguraciji nije mogao izgovoriti riječ Hrvatska.
Hrvatska je mentalno i ideološki okupirana zemlja. Ništa osim ljevičarske ideologije ne može na površinu javnog života u Hrvatskoj. Pročitajte udžbenike u kojima se ne uči da je Domovinski rat bio rat za teritorij Hrvatske. Govori se da je to bio sukob zaraćenih strana, čak neki pišu da je to sukob koji je izbio jer su neki pripadnici HDZ-a preagresivno zastupali neke stavove pa su se zato Srbi pobunili. Zato se mi danas više svadimo o ustašama i partizanima, a ne, primjerice, o razvoju malog ili srednjeg poduzetništva.
