DA je Milanović povukao žicu, ne bi bilo ovih cirkuskih blokada i svađe s inače vrlo svadljivim susjedom.
Dobro je u cijeloj priči što je Zoki na svojoj koži osjetio draži bizantske politike. Tko zna možda u konačnici progleda, ali ne treba se time previše zanositi. Jugoslavenstvo je tvrdi obiteljski kôd većine viđenijih SDP-ovaca.
Tužno je što svi ti ‘moderni’ hrvatski političari, sve te lažne i prenapuhane veličine, dok ne dobiju šakom u glavu, uvijek umisle da je pred njima misija ukidanja nacija i mirenja starih neprijatelja. I možeš takvima do vječnosti iznositi argumente o tome kako su slijepi, naivni i destruktivni. Međutim, ništa dok na svojoj koži ne osjete. Dok ne dobiju po piksi. Pametan uči na tuđima, a glup na svojim greškama.
U Hrvatskoj se očito politikom bave isključivo ovi drugi. Ta je glupost toliko rasprostranjena da svaki naraštaj treba proći po jedan rat sa Srbijom kako bi znao prepoznati i štititi interese Hrvatske.
Ipak, vratimo se u realnost. Što će Milanović učiniti ako Mađarska zatvori granicu? Mala je vjerojatnost da Mađari postavljaju žicu na granicu s Hrvatskom onako iz hobija. Daleko veća jest da se pripremaju za tu opciju, zatvaranje granice za izbjeglice.
Prebacivati izbjeglice do Slovenije će biti vrlo skupo, a i poznajući narav naših sjevernih susjeda mala je, vjerojatnost da će htjeti primati izbjeglice u tom broju kao Mađari. Pogotovo kad Austrijanci kažu Slovencima dosta, vjerojatnost da ih naši sjeverni susjedi ne poslušaju ravna je nuli.
I onda će Milanović ostati s izbjeglicama u Hrvatskoj koji će se odbijati od granice do granice poput kugle od mantinela na biljarskom stolu. I što će onda biti? Hoće li razvlačiti žicu dok će mu izbjeglice pretrčavati granicu ili će ipak poslati vojsku, tenkove, a možda i najnovije haubice? Upravo one o kojima je spjev spjevao srpski tjednik Novosti. Hoće li i pucati na izbjeglice? Jer dok Milanović ne razvuče žicu, arapski će očajnici koristiti sve preostale granične prijelaze. I to onako žustro – u sprintu.
Džabe mu žica ako će izbjeglice biti s naše strane.
I onda će ispasti da je Zoran Milanović napravio puni krug. U ovu je krizu ušao kao veliki filantrop, humanist, šef vlade dobrosusjedskih vizija, sav politički korektan i galantan, neskrivenih filosrpskih i filojugoslavenskih stremljenja.
Nakon što ga srbijanski kolega Aleksandar Vučić propisno išamara premetnut će se u ksenofobnog militaristu koji će s čežnjom snivati guste redove bodljikave žice na hrvatskim istočnim granicama koje nije razvukao pa sad vojska čeka zapovijed za paljbu.
Tko zna, možda ga u konačnici još nadahne lik Jure Francetića, koji je prije sedamdeset i nešto godina tu i još neke granice učvrstio. Biti će to zaista puni krug. Je li moguć? Nikad se ne zna. Kad je Zoran Milanović u pitanju sve je moguće. A situacija baš ne miriše na rasplet i spuštanje tenzija.
Ilustracija:M. Jurič