MARKOV TRG Marko Franović, hrvatski biznismen u Australiji: Istina o Hrvatskoj

lipanj 22, 2016 maxportal
Share Button

U EMISIJI Markov trg gostovali su Marko Marković, urednik Maxportala, i Zvonimir Šeparović predsjednik Hrvatskog Nacionalnog Etičkog Sudišta.



Tema je bila razlika Hrvata iz Hrvatske i Hrvata iz emigracije koji zahvaljujući životu izvan Hrvatske nisu kontaminirani komunističkim jugoslavenstvom.

U emisiji je prikazan intervju s Markom Franovićem uspješnim hrvatskim poduzetnikom iz Sydneya koji je dao svoje viđenje, a zapravo svojevrsnu dubinsku analizu političkih i vrijednosnih devijacija hrvatskoga društva, ali i običnog čovjeka.

Franović zahvaljujući svojem bogatom i dinamičnom iskustvu 75-godišnjaka jednostavnim riječima čovjeka iza kojega stoji uspjeh na površinu donosi temeljne probleme hrvatske države, politike, ali i društva. Intervju s Markom Franovićem napravio je Dinko Dedić hrvatski emigrant koji je do devedesetih bio na samom vrhu udbaške liste za odstrel. Dedić je bio urednik Hrvatskog tjednika, lista koji je u emigraciji počeo izlaziti nakon zabrane Hrvtskog tjednika u Zagrebu i čije je izlaženje obustavljeno početkom rata u Hrvatskoj. Hrvatski tjednik je stajao na liniji Brune Bušića, a uspostavom Hrvatskog državotvornog pokreta postao je njegovim glasilom.

Marko Franović u Australiji izdaje tjednik ‘Za dom spremni’ u kojem je ovih dana objavio slijedeći tekst koji vrlo zorno opisuje dvojbe i razmišljanja hrvatske emigracije, za Jugoslavije zvane ‘neprijateljskom’:

Po dolasku Ive Josipovića na vlast –( a zapravo drugoga Mesića) nisam više mogao odnositi tu sramotu da ja budem državljanin države kojoj je na čelu Mesić a onda nakon njega Josipović pa sam otišao u generalni konzulat u Sydneyu gdje je bila tada konzulica Mirjana Piskulić i Ljubica Berić te sam tražio da se ispišem iz hrvatskog državljanstva.

Nisu imali taj formular, pa to tada i nisam uspio napraviti, a Ljubica mi je rekla da to ne radim jer bi se pokojni Tuđman tada u grobu okretao da čuje da se Hrvati u današnjoj Hrvatskoj odriču državljanstva a gospođa Piskulić mi je rekla da ako to napravim da više nikada ne mogu biti hrvatski državljanin pa sam odustao, no to sam htio napraviti jer nisam mogao više podnositi nepravdu i sramotu što ne samo ja nego i većina Hrvata i rodoljuba mora trpiti gledajući komuniste i udbaše kako gospodare Hrvatskom.

Sada se više neću ispisivati iz hrvatskog državljanstva, jer bi i onda bio Hrvat samo ne bi mogao glasati, ali sada ću se ispisati iz HDZ-a u koji me je učlanio dr. Ivo Sanader 1992. u Splitu, a ponovo sam se učlanio ovdje u Sydneyu prije četiri godine. Ovu sramotu koju je napravio HDZ i cijeli hrvatski sabor, te Jude, idioti i antihrvati to normalan čovjek ne može shvatiti. Čini mi se ponekad da za Hrvatsku nema nikakve nade jer valjda nijedna stranka nije napravila ovo što je HDZ napravio rušeći Vladu u kojoj je obnašao vlast .

Od sada objavljujem rat ovakvoj hrvatskoj politici, -tim hrvatskim Judama, idiotima i janjičarima koji će sve napraviti da sačuvaju svoje fotelje. Kako izgleda za sada samo političari “Mosta” izgledaju čisti a dokada će oni izdržati vidjeti ćemo. Ne želim više biti član HDZ-a stranke kojoj nisu dobri Hrvati već ide u koaliciju s Pupovcem i neprijateljima Hrvatske.

Dok se ta sramota događa, jastrebovi SDP-a i izvan Sabora angažiraju zaostale (a gotovo svi su zaostali) kadrove u službama koje je „Most“ velikodušno zadržao, špijunirajući Crkvu i njen vjernički narod kao u doba hladnoga rata, angažirajući svoje „istraživačke novinare“, da izmišljaju spletke i uspješno i bez otpora blate hrvatsku vlast i Hrvatsku Državu u inozemstvu, pa kao snajperisti ciljaju jednog po jednog domoljubnog ministra. U tom otporu je izostala i pomoć domoljubne dijaspore, koja je zamorena beskrajnom taštinom lidera Domoljubne koalicije. Prva meta Crvenoj oporbi je bila kultura, a kako i ne bi kada je sva hrvatska kultura premrežena crvenim hijenama, pa ako ih tko dirne odmah dižu „klasnu“ revoluciju.

Paradoksalno ili ne, tek je ova situacija pokazala koliko je kultura važna, koliko sve zlo (i nešto dobra) dolazi upravo iz toga područja. To nam je već davno govorio zadarski profesor naše nacionalne povijesti dr.sc. Damir Agičić – da se ideološka tranzicija hrvatskog naroda nije izvršila 1991, niti se mogla završiti do 1995, jer je nasilna komunistička indoktrinacija u medijima i školama stvarala u hrvatskim glavama svoje otrovne narkotike punih 50 godina i da će za njenu detoksikaciju trebati najmanje 20 godina. To je uzrok ludih izbornih rezultata u korist donedavne tiranije, čim domoljubi zabrljaju, koliko iz neznanja, toliko još više iz puste osobne taštine. a oni to uporno suicidalno čine.

Crveni anacionalni apatridi su to shvatili i obilno zlorabili, dok domoljubne stranke u većini još nisu shvatili, osim doktora Zlatka Hasanbegovića i još ponekih, koje su SDPove hijene zbog istine o Bleiburgu proglasili novim Hitlerom i vođom izmišljene fašizacije moderne Hrvatske Države, iako taj isti Hasanbegović uživa veliki znanstveni ugled u svijetu i sve veći ugled u narodu. Tipično za Udbu, zar ne?

 

Ekstremne skojevce je uhvatila panika zbog tog straha od istine o partizanskim zločinima njihovih otaca i od Hasanbegovićeve upornosti da se napokon javno utvrdi objavi prava povijesna dijagnoza o uzrocima i krivici njihovih zločinačkih nedjela u prošlosti, zbog čega siju paniku u redovima onih jugofašističkih falangi koji su uvijek bili i ostali za Srpsku Hrvatsku a protiv Hrvatske i traže rušenje cijele tek izabrane Oreškovićeve vlade.

Zato je samo na prvi pogled začudno da titoisti sad usmjeravaju svoj glavni udar na ovo donedavno marginalno ministarsko mjesto, a ne na pasivnog Karamarka, jer taj zlatousti ministar Zlatko svojim usporenim ali zdravorazumskim prosudbama preko noći dobiva najviše glasova i u stranci, i u vladi, i u narodu!

Slično je i jednako lucidnim doktorom povijesti Antom Nazorom, do skora od SDP-ovih ideologa često ponižavanim ravnateljem MDC Domovinskog rata, kome su u upravni odbor kukurikavci imenovali četničke šoviniste iz SNV, a sada su mu bez otpora lidera SDP, dali nagradu Grada Zagreba, uz po dužini najveći frenetični aplauz, iako je baš on dao pregršt primjedaba na jugofilnu interpretaciju Domovinskoga rata u uputniku (kurikulu) lažnog eksperta Bore Jokića, kao i na široko obrađenu jugoslavensku despociju u hrvatskoj povijesti, valjda kao sretnu epizodu hrvatskoga naroda, kako su dirigirali titoisti Budak i Jokić.

M. Jurič/foto:Screenshot

Komentari
Share Button