Mostovac Miro Bulj: ”Umra sam od srama kad sam vidio da moj profesor kopa po kontejneru”

travanj 12, 2016 maxportal
Share Button

MOST-ov saborski zastupnik Miro Bulj osvrnuo se putem svojeg Facebook profila na otvaranje pučke kuhinje u Sinju.



Da mi je neko prije deset godina reka da će u mom Sinju bit otvorena pučka kuhinja… Nekidan sam umra od srama kad sam vidio čovika od priko 60 godina u kontejneru, usto mi je bio i profesor.

Al’ to me još više motivira da ne odstajem i da se još više borim. Smrša sam jedno deset kila otkako sam u Saboru, po cile dane trčem, ali ne dam se…

Bulj taj post stavio uz intervju s njim objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u kojem objašnjava svoje političke i svjetonazorske stavove.

Miro Bulj bio alkarski momak dok mu Viteško alkarsko  (VAD) društvo nije zabranilo sudjelovanje u alkarskoj povorci zbog pobune. Pobunio se protiv igrokaza priređenog u čast bivšeg premijera Ive Sanadera.

O pobuni protiv Alkarskog društva  

“Još 1999. general Ante Gotovina je kao izaslanik predsjednika Franje Tuđmana postavio ploču za gradnju Alkarskih dvora. Ali, prije dolaska Sanadera u Sinj 2007. ta je ploča skinuta i sakrivena, da bi Sanader mogao postaviti novu. Kao alkarski momak, pobunio sam se i tražio sam da se o tome raspravi, a VAD me uvjeravao da te ploče i nema! Kasnije sam doznao da je skinuta da bi se dodvorili Sanaderu, i da se ne bi doznalo da dvaput otkrivaju istu stvar. Nisam se nakon toga moga obuć u odoru. To je za mene bilo neviteški…

Bio sam frustriran, reka sam im da su izdajnici i farizeji. I, naravno, zabranjeno mi je sudjelovanje u povorci. Pogodio me takav odnos prema Gotovini koji je u to vrime bio proganjan. Ta ista gospoda, tada i sada su zbog stranačke iskaznice pretplaćeni na domoljublje, bez obzira što su se dodvoravali onima koji su pljačkali Hrvatsku”, sjeća se Bulj svojih “alkarskih epizoda”.

Motiv za politiku

Bulj je jedan od poznatijih saborskih zastupnika s liste Mosta. U politiku je ušao kao građanin-aktivist. Bio je uz radnice “Dalmatinke”, protivio se postavljanju baznih stanica teleoperatera u naseljena mjesta i odlaganju industrijskog otpada iz Dugog Rata uz Cetinu:

“Zbog toga sam bio i privođen i suđen, al’ ne žalim, obranili smo Cetinu od mafije koja nam je tila uvalit tu bolešćinu!”

S obzirom da potječe iz radničko-seljačke obitelji iz Suhača, gdje i danas živi sa suprugom i trojicom sinova te da je bio dragovoljac Domovinskog rata i redarstvenik, nije mogao,  gledati socijalne nepravde i zanemarivanje svoga kraja “dok su drugi gradili ceste s četiri trake do sela di vuk poštu nosi, a lisica podne zvoni, kao u slučaju Sanaderove Vučevice”.

O Cetinskoj krajini

Uložit ću svu svoju energiju da pomognem kraju iz kojeg dolazim, Cetinskoj krajini i Dalmatinskoj zagori, ljudima koji su me i izabrali. Ne mogu gledat kako korov reste Sinjskim poljem i kako mladi odlaze s kartom u jednom smjeru… Kad god imamo saborsku stanku, ja sidam u taksi il’ vatam tramvaj i obilazim ministarstva, gledam šta planiraju i šta se još može učinit… Jer boli me vidit kako sve postaje “spaljena zemlja”, a siguran sam da Cetinska krajina ima perspektivu!”, napisao je Bulj.

Odnosu Zagreba i provincije

Ne možemo centralizirat sve u Zagreb i velike gradove! Tvrdim da na području Hrvatske nemamo svi istu zdravstvenu zaštitu. Da žena dođe na red za pregled u Sinju, ako ima sriće, triba joj šest miseci. Žene umiru u redovima za UZV dojke! Primjerice, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Lici imamo po četiri Doma zdravlja, a u najvećoj, Splitsko-dalmatinskoj županiji, imate samo jedan! Zašto? Zato što su se za to izborili, dok su bili ministri, Darko Milinović i Andro Vlahušić.

Ja sam bio organizira građanske akcije po pitanju opstanka stacionara i rodilišta, i na to sam ponosan. Alkari se i dalje rađaju u Sinju. Ostane li ovaj kraj i bez zdravstvenih usluga, gotovi smo. Ka da je mukte otić u Split i vratit se! Sirotinji svaka kuna znači. U tom kontekstu, nije u redu ni da dica s ovog područja nemaju besplatne udžbenike dok u Zagrebu i drugim bogatim sredinama imaju. Nemaju svi ni prijevoz do škole. U selima pod Svilajom nema više ni dice. U to triba ulagat, jer inače nema života. Ne u neke jednokratne pomoći, to nije dovoljno…

O ustašama i partizanima!

Sinj i Dalmacija su godinama vrlo slabo bili zastupani u Saboru priko svojih zastupnika. I zato sada Most, bez obzira na pritiske, triba upirat da se provedu reforme. Tu će bit otpora političkih elita, nebitno s koje strane, live, desne. Optuživat će nas, već su počeli, za 25 godina uništavanja i pljačku hrvatske države, iako smo mi na vlasti jedva 60 dana… Ja se svog svjetonazora ne stidim, ali važnije su mi reforme od rasprava o ustašama i partizanima. Te su mi priče više gadljive. Ali neki i dalje nameću podjele, i s jedne i s druge strane, da bi opstali na političkoj sceni.

O padu rejtinga MOST-a

Mi ne moramo ni proć prag na idućim izborima, al’ ćemo se borit za svoj program i ostat dosljedni. Božo Petrov je na vlastitu štetu izdržao i ostao dosljedan. A oni bi bili trčali goli po Zagrebu da smo to od njih tražili, samo da ostanu na vlasti.

O suradnji s HDZ-om

Možda su nas podcijenili i pomislili da će nas, neiskusne lokalce iz Mosta, kako nas nazivaju, pritvorit u svoje priljepke, puke dizače ruku po njihovu nalogu. Mogu im poručiti da neće! Ali, ipak mislim da će ova Vlada provest reforme. Izbori su uvik mogući. Most se ne boji ničega. Uostalom, mi smo bili upozoravali da ovo nije klasična koalicija. MOST nije krivac što nismo formirali tropartitnu vladu, da lakše provedemo reforme…

Napadaju nas priljepci, stranke i s live i desne strane, kao recimo HNS, stranka od jedan posto… Ti što nas napadaju ne bi samostalno prošli prag. Moraju znati da Most nikad neće biti priljepak kao HSP AS, BUZ, laburisti… Ne podcjenjujem nikoga, ali ja sam više dobio preferencijalnih glasova na svadbi u svom selu nego oni u svojoj izbornoj jedinici. Mi nismo klasična politička stranka niti ćemo to biti.

O ljevičarima i Milanoviću!

Ne stoje komentari da sam ekstremni desničar. To mi govore ovi šta se deklariraju ka ljevičari, ali ih nije bilo vidit među radnicama “Dalmatinke”, radnicima “Autoprijevoza”, u borbi za zdravstvo. Ti su za to vrime najvjerojatnije s tajkunima vrtili CD-ove u elitnim salonima i klubovima. I oni stvarno misle da su neka ljevica samo zato šta javno kažu da poštuju nacionalne manjine i radnike! Poštujem i ja, ali i živim s njima, dilimo životne probleme.

Ja sam socijalno osjetljiv, ali sam posebno senzibiliziran i za pitanja dostojanstva branitelja, teško mi je bio pao i progon naših generala. Ne stidim se svojih stavova, niti zamjeram drugima ako misle drugačije. I oni koji su za istospolne brakove i oni koji su protiv – jednako teško žive. Imamo mi prioritetnih problema od svjetonazorskih razlika. I sad sam ja kao desničar… Zato sam i reka, ako je Milanović ljevičar, ja sam Che Guevara! On je samo jedan u nizu folklornih ljevičara.

M.M. /SD



Komentari
Share Button