Sumrak hrvatske politike: Prijetnje, laži i klevete za koje nitko ne odgovara

SKIDANJE glave, prijetnje, tajne službe, obavještajno podzemlje, pritisci, opstrukcije, destrukcije, ucjene …  Gdje je DORH? USKOK? Zašto političari ne iznose dokaze za te tvrdnje? Gdje su imena i prezimena? Točni podaci tko, kad, gdje, što?

Dok hrvatsku javnost zaokupljaju pregovori na relaciji HDZ-MOST i SDP-MOST i dok je sve jasniji nepreMOSTiv jaz između MOSTovog “idealizma” i hrvatske političke pragme; iako još uopće nismo sigurni i nestrpljivo očekujemo potvrdu radi li tu doista o idealizmu ili o slatkorječivoj, a praznoj, priči i dosad neviđenoj manipulaciji hrvatskog biračkog tijela; dotad hrvatska politika tone u zonu sumraka.

Interesantno je da je ovo, još jedno u manje-više neprekidnom nizu moralnih posrnuća hrvatske politike nakon Domovinskog rata, povezano s nacionalnim manjinama koje su odlukom o davanju potpore koaliciji Hrvatska raste još dok traju neizvjesni pregovori o postizbornoj koaliciji, odnosno dok se čeka odluka MOSTa kojoj će se strani prikloniti, preuzele odgovornost za koju imaju pravni, ali definitivno nemaju moralni mandat i, po svemu sudeći, s time pokrenule nezaustavljiv proces ukidanja manjiskih parlamentarnih povlastica.

U nedavnom članku Superiornost hrvatskih manjina sam se detaljno bavio komparacijom broja rezerviranih saborskih mjesta za pripadnike hrvatskih nacionalnih manjina u odnosu na europske standarde.

Ovdje ću se kratko osvrnuti na objektivnu vrijednost pojedinog mandata. Metodika je jednostavna, vrijednost mandata je proporcionalna broju osvojenih glasova potrebnih za ulazak u Sabor.

• U  1. do 10. izborne jedinice je važeći glasalo 2.197.398 glasača za 140 zastupničkih mjesta, tako da jedan mandat u prosjeku vrijedi 15.695 glasova. Za Domoljubnu koaliciju je to bilo 13.332 glasa po mandatu, koaliciju Hrvatska raste 13.266, a MOST 15.917. Kao drastični primjer za promišljanje o izbornom sustavu treba navesti Živi zid s 94.877 glasova za jedan mandat!
•  U 11. izbornoj jedinici (birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj) je važeći glasalo 28.525 glasača za 3 zastupnička mjesta, odnosno 9.508 po mandatu. Treba napomenuti da je glasanje izmjenom izbornog zakona moguće samo u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske. I uz takvu opstrukcijsku mjeru, mandat u 11. izbornoj jedinici je dvostruko vrjedniji od mandata u 12.
• U 12 izbornoj jedinici (pripadnici nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj) je važeći glasalo 36.859 glasača za 8 zastupničkih mjesta, odnosno 4.607 po mandatu:

Pripadnici srpske nacionalne manjine (18.578 važećih glasova… mnogo građana ne zna da svaki glasač ima pravo birati tri predstavnika, zato su izabrani zastupnici osvojili 35.203 glasa u zbroju što je više od važećih glasačkih listića, odnosno maksimalnog teoretskog prosjeka 6.192 glasa po zastupniku)

• Milorad Pupovac 14.103
• Mile Horvat 10.997
• Mirko Rašković 10.103

Pripadnici mađarske nacionalne manjine (4.416 važećih glasova)

• Šandor Juhas 2.218

Pripadnici talijanske nacionalne manjine (2.421 važećih glasova)

• Furio Radin 1.594
  

Pripadnici češke i slovačke nacionalne manjine (2.110 važećih glasova)

• Vladimir Bilek 1.598
  

Pripadnici austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine (4.620 važećih glasova)

• Veljko Kajtazi 1.913
  

Pripadnici albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine (4.714 važećih glasova)

• Ermina Lekaj Prljaskaj 999
  

Uz ovakvu vrijednost povlaštenih mandata jedino moralno i logično rješenje bi bilo priklanjanje zastupnika nacionalnih manjina onome tko uspije dogovoriti postizbornu većinu, odnosno onome tko joj bude bliži, pa u toj koaliciji zajednički raditi na zadržavanju i unaprjeđivanju manjinskih prava. Međutim, proaktivno sudjelovanje u formiranju saborske većine kakvo su sada pokazali, a s obzirom na prikazanu slabu potporu hrvatskih građana (potpuno je nebitno koje etničke pripadnosti), odnosno s obzirom na ekstremno veliku povlaštenost pojedinog mandata neminovno će; prvom prilikom kad se za to stvore uvjeti – dvotrećinska većina zastupnika koji ovu manjinsku odluku vide kao amoralnost preko granice; dovesti do izmjene Ustava i izbornog sustava te ukidanja ili značajnog smanjenja navedenih parlamentarnih povlastica u skladu s europskom praksom.

Tim prije jer su zastupnici nacionalnih manjina ovu amoralnu odluku donijeli samo dva tjedna nakon što je MOST osvojio devetnaest mandata baš na platformi “podizanja morala u hrvatskoj politici“. Je li moguće da se osjećaju toliko moćno? Nedodirljivo? Samo za komparaciju… da je vrijednost mandata MOSTa bila kao vrijednost mandata pripadnika nacionalnih manjina, MOST bi danas imao šezdeset i pet (65) mandata!

Nažalost, ovaj potez zastupnika hrvatskih nacionalnih manjina je samo jedan dio recentnog moralnog posrnuća hrvatske politike. Drugi dio su prijetnje, laži i klevete koje su isplivale iz hrvatske političke kaljuže na svijetlo dana, nakon odbijanja jednog zastupnika srpske nacionalne manjine i zastupnice albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine da potpišu podršku koaliciji Hrvatska raste.

“Poručili su mi da će mi ‘skinuti glavu’, ne iz redova hrvatskog naroda nego iz mojih stranačkih redova i zato sam tražio jučer od Predsjednice zaštitu… ime onoga koji mi je prijetio nisam htio otkriti ni Kolindi Grabar-Kitarović. Prijetili su mi moji i na tome ću zasad ostati.“, izjavio je za ŠibenikIN Mirko Rašković, odmetnuti saborski zastupnik SDSSa.

Dan poslije je sve tajnovito “pojasnio” i premijer Zoran Milanović u obraćanju medijima:
ZM: Zna se tko prijeti u ovoj zemlji.

Novinarka: Tko?ZM: Ja ne. I moji ljudi ne. To su vrlo opasne izjave. Moja povijest nije povijest tajnih službi i obavještajnog podzemlja. Taj nisam. Moji suradnici nisu. Ali ajde da čujemo tko kome i čime prijeti. I tko koga čime ucjenjuje.Novinarka: Vi kažete da znate tko prijeti, pa recite onda…
ZM: Pa to je jedna stilska figura… mislim da se dobro razumijemo. Ja nisam čovjek obavještajnog podzemlja.

Novinarka: Da li aludirate na…
ZM: Ne aludiram na ništa, ali mislim da je to interesantna tema za novinare, jako interesantna…

Istog dana je Milorad Pupovac još “transparentnije” govorio za HRT:

MP: Bilo je vrlo neobično da gospodin Rašković, nakon što sam ja rekao predsjednici da smo kao stranka izloženi pritiscima i opstrukciji i pokušaju destrukcije već tri mjeseca i u kampanji i sada, upravo to pripiše nama. Naš je osnovni princip, svih zastupnika nacionalnih manjina: prvo, ne dopuštamo pritiske izvana, i ne vršimo pritiske iznutra.

Novinarka: Tko vas pritišće, SDSS i gospodina Raškovića?
MP: SDSS je pritiskala stranka s kojom smo godinama bili partner u vlasti, s kojim smo razgovarali. A tko pritišće Raškovića to će on trebati kazati svojim stranačkim kolegama. Neka kaže i gdje je bio u srijedu kad je trebao biti s nama, dan prije konzultacija.

Novinarka: Gdje je bio, vi znate gdje je bio?
MP: Mi znamo. S kim se sreo u jednom gradskom hotelu i o čemu su razgovarali. On treba reći je li slobodan čovjek, je li može donositi odluke, treba li mu naša pomoć, ili je on pomoć zatražio na drugoj strani. Od nas ne treba tražiti zaštitu.

Novinarka: Čime se provodio pritisak i ucjene na Raškovića? Navodno postoje informacije da gospodin Rašković ima vojnu mirovinu iako ga nema u registru hrvatskih branitelja…
MP: Mi smo razne stvari čuli tijekom godina, ali smo smatrali da je to neprovjereno. Kad smo osjetili da je postao nervozan i da je postao nesiguran čuli smo s relevantnog mjesta da to o čemu se govori zapravo jeste istina.

Novinarka: Znači da je gospodin Rašković lažni branitelj?
MP: Ne ja to nisam rekao. Ali mogu samo reći da sam obaviješten o svemu što je relevantno. Ako je zatočenik, neka kaže, mi ćemo ga osloboditi.

Skidanje glave, prijetnje, tajne službe, obavještajno podzemlje, pritisci, opstrukcije, destrukcije, ucjene, nervoza, nesigurnost, zatočeništvo, traženje zaštite, navodne informacije, informacije s “relevantnog mjesta“… Ove riječi kao da su iz knjige Roberta Ludluma, a ne iz visoke hrvatske politike. Užas. Sramota. Šok i nevjerica…

I nesigurnost. Da, razmislimo samo o nesigurnosti koju ovakva retorika ostavlja na hrvatske građane. Što je ovo? Gdje mi to živimo? Gdje je DORH? USKOK? Tko već? Zašto ne iznose dokaze za ove tvrdnje, dokaze koje očito znaju? Gdje su imena i prezimena? Točni podaci tko, kad, gdje, što? Žele li da se opet, kao prije trideset i više godina, osvrćemo kad u povjerenju najboljem prijatelju iznosimo vlastite stavove? Žele li konspirativnim strahom ubiti javnu riječ, kritiku?

Ovo je definitivno sumrak hrvatske politike, javna djelatnost u ilegali. Zato nam, Bože, hitno treba svjetlost…

(za vas koji ste se ponadali kako je ovo obraćanje gospodinu Petrovu, moram vas razočarati… bar dok ne dokaže donosi li ili dodatno odnosi “svjetlost” . pr. B.T.)

Foto:FaH