Umirovljeni pilot Ivan Selak prisjetio se kako je prije 27 godina izgledalo u vojno-redarstvenoj akciji Oluja iz pozicije Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Kaže da je iz fotelje u kojoj sad sjedi lako biti general.
“U danima Oluje izuzetno teško je bilo biti pilot. Bilo je djelovanje po neprijateljskim ciljevima koji su bili ranije planirani duboko u neprijateljskom teritoriju. Druga zadaća je bila neposredna vatrena podrška našem pješaštvu na mjestima gdje je nešto zapelo, gdje je bilo tvrdo, gdje je neprijatelja trebalo omekšati. Kad vas pozovu da na nekom dijelu bojišta treba doći, a vi nemate podatke i nemate aerofoto snimku.
Razgovarate s našim časnikom za navođenje i govori što on vidi dalekozorom i govori gdje biste vi trebali djelovati, a ono što pilot vidi je skroz drugačije”, objašnjava Selak.
Istaknuo je i da su Srbi imali izuzetno dobru protuzračnu obranu.
“Mi danas takvu protuzračnu obranu nemamo kakvu su oni imali od 1991. do 1995. Ja se šalim i kažem, svaka baba u srpskom selu je imala Strelu doma. Oni su imali zrakoplove tip jastreb, tip orao i tip galeb. Imali su ih na aerodromu Udbina. U skladu s njihovom ratnom doktrinom, kad su vidjeli da je voda došla do grla, uspjeli su pobjeći. Napali smo aerodrom Udbinu i dio toga smo uništili”, kaže.
Za akciju saznali koji dan ranije:
“Dan ranije su bili podijeljeni ciljevi. Noć uoči akcije svaki pilot je znao koji mu je cilj. Kretalo se s dva aerodroma, pulskog aerodroma i aerodroma Pleso. Prva zadaća tog jutra 4.8., sjećam je se po nekim zanimljivim detaljima. Dobio sam poprilično kompliciranu zadaću sa sredstvima koja nisu pametna – s bombama koje su balistički vođene. Cilj je bio prilično kompliciran, morao sam ga pogoditi, da sam ga pogodio možda bi bilo jako puno mrtvih civila i UNPROFOR-aca.
“Gledao sam stabilizatore bombi, morate znati da krilca stabilizatora ako su imalo pomaknuta, bomba će otići u krivom smjeru. Bombe su jednostavno morale pasti točno na cilj. Sustav Strela 2 vas ne može gađati ako idete preko 950 kilometara na sat i zato sam išao preko 1000 kilometara na sat”, rekao je.
Na dan 5. kolovoza imao je borbene zadaće sjeverno od Knina.
” U povratku sa zadaće, moj kolega koji me pratio nije imao dovoljno goriva, ali je sletio na aerodrom Krk. Ja sam sa zadnjim kapima goriva uspio sletjeti na aerodrom Pleso”, ističe.
Upitan je i smatra li da postoje ugroze mira na našem području.
“Kada vas s druge strane predsjednik druge države proziva za Oluju, kad moje kolege i nas prozivaju ratnim zločincima – zar to nije ugroza? Taj predsjednik te iste države sad lije suze nad Srbima, zar je zaboravio gdje je bio 1995.? Jel’ on ratni huškač? Jel’ on ratni zločinac? Što je radio ovdje? Što je radio u Sarajevu i iznad Sarajeva? Hoćemo li prozvati te ljude ratnim zločincima”, pita se Selak.
R.I. /Foto: hrt/afp
