Fantazija projekt je podnio više kaznenih prijava Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) protiv tri osobe koje smatraju odgovornima za odugovlačenje – Vedrana Duvnjaka, Ive Galić i Dubravke Jakić Maurman, a neslužbeno doznajemo da su podignute prijave Uskoku protiv još nekoliko osoba. Još prije nekoliko godina mediji su objavljivali kako su protiv bivših upravitelja državnom imovinom podignute kaznene prijave, no očito je državno odvjetništvo pretrpano procesima zvučnim imenima s aktualne političke scene – Bandić, Kalmeta, Lovrić Merzel, Sabo, Vidošević, – pa su u ostalim slučajevima vrlo spori.
„Ustavne promjene temelj su gospodarskog oporavka, a ja ću i dalje biti predsjednik koji predstavlja sve građane svoje zemlje. Pravda nije jednokratni koncept, to je dugoročni cilj koji premašuje jedan mandat.“, rekao je predsjednik Republike Ivo Josipović obrazlažući svoju neispunjenu viziju čitateljima Indexa kojima nije mogao odoliti, a da im to ne saopći.
„Moj program je Hrvatska kao otvorena i konkurentna zemlja koja prepoznaje svoje potencijale i na njima gradi novu svijest i novu ekonomiju. Zbog toga moj program uključuje precizne ustavne promjene kao osnovu strukturnih reformi te potiče politiku koja promovira održivi razvoj i povezano “zeleno ponašanje” kao važan društveni i gospodarski cilj naše zemlje.“, kazao ja Josipović obraćajući se čitateljima Indexa koji je ne tako davno razotkrio aferu vezanu uz predsjednika Josipovića i njegovu ulogu u mutnim poslovima ZAMP-a.
Za poduzetnike, pa i obične građane koji o gospodarstvu jako malo znaju, najnoviji Josipovićevi modeli oporavka hrvatskog gospodarstva u najmanju ruku neozbiljni i bez ikakve ekonomske i pravne utemeljenosti. Razvoj i oporavak gospodarstva je moguć ukoliko postoji pravna sigurnost u Republici Hrvatskoj, i ukoliko sve razine društva poštivaju zakone, i to bez iznimaka. Kada u kršenju zakona prednjače institucije Republike Hrvatske zadužene za borbu protiv kriminala i korupcije, kako očekivat bilo kakve pomake u gospodarstvu i dolazak stranih investitora.
Kako očekivati ulaganja u zemlju pravne nesigurnosti u kojoj se izmjene zakona dešavaju doslovce preko noći i više puta godišnje. Pokrenuti investicije u državi koja je samo ove godine donijela više od 350 novih međusobno kontradiktornih zakonskih odredbi bez usklađenja sa europskim pravnim normama, korak je nazad u ostvarenju bilo kakvog značajnijeg gospodarskog projekta, pa i najmanjeg tračka nada da će takav negativan trend biti zaustavljen.
Niti Hrvatska narodna banka nije optimistična po pitanju nekih pozitivnih pomaka hrvatskog gospodarstva u skorijoj budućnosti. Zasada, jedini optimisti u Lijepoj Našoj su ministar gospodarstva Vrdoljak i potpredsjednik Vlade Grčić koji u nedostatku argumenata za nepokretanje investicijskog ciklusa, javnosti prezentiraju samo njima znane pozitivne pokazatelje oporavka hrvatskog gospodarstva. Prema riječima Vrdoljaka i Grčića, u tijeku su pripremne aktivnosti koje će dati rezultate u narednim godinama, 2016.g. – 2020.g., pa ima je za pravi preokret i pozitivan trend u gospodarstvu potreban još jedan mandat.
Upravo kao i našem predsjedniku Ivi Josipoviću koji je sada preuzeo i nadležnost Vlade Republike Hrvatske promovirajući svoje „ustavne promjene kao temelj gospodarskog oporavka“. Sve do početka ove godine, predsjednik Josipović je u svojim javnim istupima naglašavao kako je država Hrvatska pravno uređena, da bi nedugo potom, nakon što je premijer Milanović smijenio njegovog prijatelja Linića i ostale pajdaše upletene u niz sumnjivih afera, predsjednik Josipović postao zabrinut za pravnu sigurnost svih građana Republike Hrvatske.
Postavlja se pitanje, zašto je predsjednik Josipović postao zabrinut upravo smjenom ministra financija Linića u proljeće ove godine, a ne i u proteklim godinama mandata kada je borbu protiv korupcije i kriminala nadzirao njegov prijatelj i zaštitnik, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
Predsjednikova zabrinutost za stanje pravne države je uslijedila tek nakon smjene Mladena Bajića sa mjesta glavnog državnog odvjetnika, a iz dokumentacije kojom raspolažemo predsjednik „svih građana“ Republike Hrvatske kakvim se javnosti predstavlja imao razloga za zabrinutost pravne države i znatno ranije, jer je o svemu bio jako dobro upoznat.
PREDSJEDNIK JOSIPOVIĆ JE GODINAMA UPOZORAVAN O NEZAKONITOSTIMA U RADU DORH-a, USKOK-a I VRHOVNOG SUDA! NIJE NIŠTA PODUZEO U ZAŠTITI PRAVA I PRAVDE!
U više navrata je predsjednik pisanim putem izvješten o nezakonitostima i nepravilnostima u radu državnog odvjetništva i Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa mnogobrojnom dokumentacijom u prilogu iz koje je i prosječnom pravniku jasno da postupanje odgovornih čelnih osoba državnog odvjetništva i Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije u skladu sa zakonom i njihovom ulogom za koju su ispred svih građana imenovani.
Kao predsjednik svih građana Republike Hrvatske, kao pravni stručnjak i profesor kaznenog procesnog prava koji promiče pravdu, poštenje i moral, te poštivanje zakona i zakonom propisanih procedura, predsjednik Josipović je zasigurno svjestan svih negativnih posljedica po društvo koje proizlaze iz takvog postupanja, jer time nije pričinjena šteta samo prema građaninu koji mu se obratio, već i cjelokupnom pravnom i demokratskom društvu.
Odgovor iz Ureda predsjednika je uvijek bio uhodana špranca kojom se predsjednik proglašava nenadležnim ili izvještava podnositelja predstavke kako je Ured predsjednika navedeno primio na znanje.
Objavljujemo dokumente iz kojih je vidljivo da je predsjednik Republike Hrvatske godinama upozoravan o nezakonitostima pod pokroviteljstvom glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina, a na koje predstavke i upozorenja predsjednik nije reagirao. I to predsjednik koji promiče pravdu, poštenje i jednakost svih pred zakonom.
Odgovor iz Ureda predsjednika je uvijek bio uhodana špranca kojom se predsjednik proglašava nenadležnim ili izvještava podnositelja predstavke kako je Ured predsjednika navedeno primio na znanje.
Predsjednik Josipović je potpuno drugačije reagirao kada je premijer Milanović smijenio bivšeg ministra financija Slavka Linića, izražavajući u javnosti zabrinutost zbog pravne nesigurnosti građana i stanja pravne države, što ukazuje na selektivan pristup predsjednika Josipovića kada je u pitanju zaštita prava i pravde.
Posebna zabrinutost predsjednika Republike Hrvatske u slučaju smjene Linića je izražena činjenicom „da su sve češće pod udarom istražnih tijela visoki državni dužnosnici“, iako bi upravo ta činjenica za svakog moralnog i poštenog građana ove države bila ohrabrujuća i za svaku pohvalu. Umjesto podrške premijeru Milanoviću za učinjene korake u borbi protiv korupcije, predsjednik je izrazio zabrinutost takvim postupanjem.
KAZNENE PRIJAVE U LADICAMA MLADENA BAJIĆA – REFERENCA ZA ODLIKOVANJE GLAVNOG DRŽAVNOG ODVJETNIKA
Istovremeno sa zabrinutošću sudbinom gospodina Slavka Linića, predsjednik Josipović nije izrazio nikakvu zabrinutost višegodišnjim nepostupanjem glavnog državnog odvjetnika po kaznenim prijavama Fantazija projekta protiv odgovornih osoba Hrvatskog fonda za privatizaciju, nije izrazio zabrinutost činjenicom da Vrhovni sud Republike Hrvatske u istom predmetu imenuje kao suce bračne partnere kada odlučuju o sudbinama ljudi, nije izrazio zabrinutost o čitavom nizu nezakonitosti u radu Vrhovnog suda koje predsjednik tog istog suda Branko Hrvatin godinama nije otklonio.
Čak naprotiv, predsjednik Republike Hrvatske odlikovao je glavnog državnog odvjetnika za njegov nesavjestan rad kojim je pričinjena šteta Republici Hrvatskoj koja će se zbrajati u narednim godinama, pa i desetljećima, kako se to navodi u dopisima upućenim prema najvišim institucijama Republike Hrvatske koje u cijelosti objavljujemo.
Naravno, i to će platiti svi građani Republike Hrvatske, kao i sve ostale mnogobrojne propuste.
I zakonska je obveza predsjednika svih građana Republike Hrvatske spriječiti nezakonito postupanje i ako treba i javno progovoriti u cilju zaštite prava i pravde, a ne proglasiti se nenadležnim po pitanju grubog narušavanja pravne sigurnosti građana. Biti nenadležan u sprečavanju nezakonitosti u radu čelnih osoba DORH-a i Vrhovnog suda, a istovremeno biti nadležan predložiti Branka Hrvatina za treći mandat predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dijeliti odlikovanja bez kriterija, krajnje je licemjerje takvog poimanja pravde i poštenja, i to od osobe kojem je pravo struka i životno opredjeljenje.
Sve institucije, izuzev Ureda predsjednika Sabora Republike Hrvatske i Ureda predsjednika Vlade Republike Hrvatske, postupale su na način da su se kao institucije proglasile nenadležnim za postupanje kada je u pitanju nepoštivanje zakona i zakonom propisanih procedura od strane tijela sudbene vlasti i državnog odvjetništva
Nakon višegodišnjeg proglašavanja nenadležnim po pitanju nezakonitosti u radu državnog odvjetništva i USKOK-a, reagirali su i saborski odbori – Odbor za pravosuđe i Odbor za predstavke i pritužbe, a koje dopise upućene prema glavnom državnom odvjetniku i ministru pravosuđa, u cijelosti objavljujemo.
KRIMINAL U DRŽAVNOJ ADMINISTRACIJI POD POKROVITELJSTVOM VISOKE POLITIKE
Nekompetentnost i kriminal i nadalje krase našu mnogobrojnu administraciju uhljebljenu od strane korumpirane političke elite u protekla dva desetljeća. Prešutna ili aktivna suglasnost takvom državnom aparatu dana je upravo od onih političkih struktura koje se u svojim nastupima pred javnošću zaklinju na pravdu, poštenje, moral i temeljne vrijednosti društva.
Očito su političke elite vrlo dobro savladale teoriju države i prava, ali u praksi ne poduzimaju ništa ili ne dovoljno. Neuređena pravna država očito odgovora mnogim već godinama uhljebljenim političkim i gospodarskim strukturama, iako smisao bavljenja politikom u Hrvatskoj se zapravo svodi na istovremeno bavljenje i gospodarstvom s kojim je hrvatska politika u neraskidivoj vezi. Ali ne politika kao podrška investitorima i razvoju gospodarstva u općem društvenom interesu, već politika kao podrška interesnim skupinama koje uspostavljaju neku svoju državu i novu pravednost.
Politička elita koja kruži na relaciji oporba – vlast – Agrokor i obrnuto nije jamac poštene i pravedne Hrvatske. Stoga nije realno očekivati bilo kakve pozitivne pomake prije nego se ta, nekompetentna i neodgovorna politička elita ukloni van dosega hrvatskog gospodarstva.
I premijer Milanović je u više navrata javno izjavio kako političari koji se namjeravaju istovremeno baviti i sa biznisom mogu odmah odstupiti, jer je jedno s drugim nespojivo. No praksa u Hrvatskoj je nažalost još uvijek drugačija. Tvrtke se prenesu i predaju na upravljanje za vrijeme trajanja mandata, i svi problemi su riješeni. Uz osigurane višegodišnje ugovore sa državnim tvrtkama i institucijama, osigurani su i dugoročni priljevi kapitala iz državnog proračuna, pa neka se nađe kad mandat istekne.
A nakon toga ležerno po drugi mandat ukoliko se uspije obmanuti hrvatskog birača. Ukoliko ne, opet dobro, jer biti saborski zastupnik u oporbi i nije tako loše, ako ni zbog čega drugog, onda zbog vlastite sigurnosti i zaštite kapitala stečenog izglasavanjem raznih zakona kojima se pogoduje nekolicini hrvatskih tajkuna.
A građani Lijepe Naše ponovno će ionako ponovno iste izabrati. Lijeve ili desne, potpuno svejedno. I tako sve u krug do posljednje tvrtke u državnom vlasništvu koju treba prodati i popuniti sve veću rupu u proračunu.
Već godinama u Hrvatskoj nema niti jednog projekta u kojem se ne spominje netko od uglednih sveprisutnih hrvatskih tajkuna pod političkim pokroviteljstvom i zaštitom vlasti, lijeve ili desne, potpuno svejedno. Razloga tome je mnogo, a sve se svodi na samo na jedno. Neuređen pravni sustav sa nagomilanom državnom administracijom postavljenom od strane političkih elita koja kruži po institucijama i tvrtkama u vlasništvu države, začarani je labirint za bilo kojeg poštenog investitora koji nije član tog odabranog društva. Ali takav neuređen pravni sustav izuzetno je pogodno tlo za političke manipulante i privilegirane domaće tajkune, a pravni okvir prilagođen upravo njima.
Hrvatski model pravedne i poštene Hrvatske općepoznat je i izvan granica Lijepe Naše. Već dugo smo vodeća država u Europskoj uniji kao nepoželjna članica za bilo kakva ulaganja u gospodarstvo, a po neprekidnom padu BDP-a u posljednjih dvanaest kvartala smo jedna od prepoznatljivih i vodećih država ne samo u Europi kojoj sada i službeno pripadamo.
Na vodeća čelna mjesta institucija koje upravljaju državnom imovinom i nadalje se postavljaju ne kompetentni, već politički podobni koji ispunjavaju zahtjeve svojih političkih pokrovitelja radi ostvarenja već unaprijed zacrtanih poslovnih planova temeljenih na uništavanju profitabilnih tvrtki u vlasništvu države kako bi se iste servirale za preuzimanje odabranim tajkunima ispod svih tržišnih procjena vrijednosti.
Naravno, tu su i poticaji koji se dodjeljuju prema zakonima prilagođenim za odabranu skupinu poduzetnika i točno određenu, u tom trenutku stratešku granu hrvatskog gospodarstva. A jedna os osnovnih zadaća korumpirane političke elite je upravo dijeljenje poticaja iz državnog proračuna prema odabranim tvrtkama čime se direktno pogoduje nekolicini poduzetnika pod pokroviteljstvom i zaštitom države. Direktno, ali sve po zakonu, jer se zakoni prilagođavaju točno u određenom trenutku i za one strateške grane gospodarstva koje bi trebale pokrenuti posrnulo hrvatsko gospodarstvo.
Jer posrnulo gospodarstvo treba i oporavak, a to mogu učiniti opet samo odabrane skupine hrvatskih poduzetnika koje još od devedesetih preuzimaju gospodarski potencijal Hrvatske pod pokroviteljstvom političkih elita. Interes političkih elita je neuređen pravni sustav u kojem politika odlučuje o realizaciji nekog projekta, u kojem politika odlučuje da li nekom investitoru treba omogućiti realizaciju nekog projekta ili ga u tome treba spriječiti u nečijem privatnom interesu.
U takvim okolnostima, oni poduzetnici koji nisu pod političkom zaštitom nemaju mogućnosti poslovati, niti realizirati bilo kakav projekt, makar on bio i od najvećeg značaja za razvoj hrvatskog gospodarstva. U uspješnim i razvijenim gospodarstvima, politika daje podršku investitorima kroz zakone kojima se potiču ulaganja i koji zakoni omogućuju svim poslovnim subjektima pravo na ostvarenje poduzetničkog pothvata po istim uvjetima, što u Hrvatskoj nije slučaj.
Jer, tko normalan ulaže u gospodarstvo bez jasnih naznaka u kojem periodu investitor može očekivati ishođenje potrebnih dozvola za izgradnju nekog projekta i povrat uloženog kapitala. U takvim okolnostima, niti investitori žele ulagati u Hrvatsku, a niti Banke žele pratiti investitore u ostvarenju svojih poduzetničkih pothvata. Primjeri turističkog projekta samoborskog Fantasylanda čija je izgradnja trebala započeti krajem 2009.godine, samo je jedan od primjera sprečavanja investitora u ostvarenju poduzetničkog pothvata, i jedan od mnogobrojnih primjera nanošenja štete koju u konačnici plaćaju svi građani Republike Hrvatske. Sadašnja Vlada Zorana Milanovića upravo ovih dana rješava naslijeđene probleme vezano uz Sunčani Hvar i Orco grupu nastale zbog neodgovornog upravljanja državnom imovinom, a tu su i mnogi drugi slučajevi koji su naslijeđeni tereti koji odbijaju dolazak stranih ulagača.
TUŽBE FANTASYLANDA PROTIV DRŽAVE U MILIJARDAMA KUNA – VEDRAN DUVNJAK POD ISTRAGOM USKOKA
PROJEKT Fantasyland u nekad popularnom samoborskom kupalištu Šmidhen krenuo je u realizaciju 2009.godine kada je na tiskovnoj konferenciji najavljen početak izgradnje najvećeg vodenog i zabavnog parka u ovom dijelu Europe koji je trebao otvoriti više od 800 novih radnih mjesta. Već smo ranije objavili kako je Hrvatski fond za privatizaciju, na čelu s Vedranom Duvnjakom više od dvije godine opstruirao početak izgradnje projekta Fantasyland u koji su investitori uložili milijune eura. Više od 700 dana projekt Fantasyland je čekao na potpis parcelacijskog elaborata vodenog parka, a kada je nadzor Državne geodetske uprave, koji je naručio predsjednik HFP-a Vedran Duvnjak, potvrdio da je elaborat izrađen sukladno zakonu, čelni čovjek HFP-a je pokrenuo četiri sudska postupka protiv grupacije Fantasyland pred Općinskim sudom u Samoboru blokirajući imovinu na kojoj je trebala započeti izgradnja Fantasylanda.
Međutim, grupacija Fantasyland je protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju pravomoćno okončala i sve sudske postupke u svoju korist, no ni to nije bilo dovoljno tadašnjim čelnim ljudima fonda da potpišu parcelacijski elaborat bez kojeg investitori nisu mogli ishoditi pravomoćne dozvole za izgradnju. Hrvatski fond za privatizaciju je naručio i reviziju ispunjenja ugovornih obveza, ali i revizija, koju je provela revizorska tvrtka izabrana od strane predsjednika Fonda, utvrdila je da je grupacija Fantasyland ispunila sve ugovorne obveze prema državi.
Na pitanja zašto je Hrvatski fond za privatizaciju više od 700 dana odbijao potpisati parcelacijski elaborat vodenog parka, zašto je Hrvatski fond za privatizaciju vodio obijesno parničenje protiv grupacije Fantasyland, gdje su bili i što su radili tadašnji nadležni ministri u Vladi, Ivan Šuker i Petar Čobanković, zašto nadležne institucije nisu pravovremeno reagirale i spriječile štetu, još uvijek nismo uspjeli dobiti odgovor.
Da su tužbe grupacije Fantasyland protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju osnovane, potvrdio je i bivši član upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju Ozren Matijašević gostujući u emisiji „Markov trg“. Kao član upravnog odbora u vrijeme kada je na čelu fonda bio Vedran Duvnjak. Ozren Matijašević je jako dobro upoznat sa slučajem Fantasyland, te je i sam potvrdio kako je Hrvatski fond za privatizaciju vodio obijesno parničenje protiv Fantasylanda i da će u konačnici pričinjenu štetu projektu Fantasyland platiti porezni obveznici.
Goran Marić, bivši predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju i tadašnji predsjednik saborskog odbora za financije naglasio je da je politika rasadnik nekompetentnih kadrova i da nije normalno da se na takva odgovorna mjesta imenuju osobe bez iskustva i po političkom diktatu. I sam je kako kaže morao proći više instanci i steći godina iskustva da bi obnašao direktorsku poziciju.
I predsjednica Vlade Jadranka Kosor gostujući na televiziji Z1 izjavila je da je po pitanju Fantasylanda upoznata, te da je upozoravala tadašnje ministre i šefove fondova i agencija da moraju promptno rješavati stvari i reagirati na pozive investitora. Izjavila je i da je osobno razriješila Vedrana Duvnjaka sa mjesta ravnatelja Agencije za upravljanje državnom imovinom, a da odgovornost leži na šefovima fondova i agencija, te ministrima koji predlažu osobe koje će obnašati dužnosti u njihovim resorima.
Tužbe za naknadu štete već su uvrštene u prijedlog Plana upravljanja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za 2015.g. kao potencijalni izdatak Centra za restrukturiranje i prodaju kao pravnog slijednika Hrvatskog fonda za privatizaciju. U tom dokumentu Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom iz listopada 2014.g. se navodi potencijalni izdatak temeljem dvije tužbe za naknadu štete, i to u iznosu od 455.796.771,53 kuna temeljem tužbe protiv CERP-a u parničnom postupku pred Općinskim sudom u Zagrebu i iznosu od 759.141.934,91 kuna u parničnom postupku protiv CERP-a pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. (tužba objavljena na našem portalu 08.10.2014.g.) Već smo ranije pisali da je najveći dio tih tužbi podnijela je grupacija Fantazija (Fantazija projekt, Fantazija vodeni park, Fantazija hoteli, Fantazija zabavni park) tražeći ukupni iznos koji premašuje milijardu kuna, a uz hrvatske odvjetničke timove iz Zagreba zastupanju grupacije Fantazija priključili su se i ugledni odvjetnički timovi iz Beča i Londona.
Stoga i nije za čuditi se zašto nema investicija u Republici Hrvatskoj, a upitno je i kada očekivati neke pomake. Pohvaliti se uspješnim vođenjem države ne mogu niti Vlada Ive Sanadera koju je predsjednička kandidatkinja HDZ-a, Grabar Kitarević proglasila najuspješnijom Vladom u povijesti hrvatske države, a niti Vlada Jadranke Kosor pod čijim su vodstvom upravljali razni Duvnjaci, Čobankovići i njima slični kadrovi. Naravno, sve to nije opravdanje Milanovićevoj Vladi da u tri godine mandata nije pokrenuta niti jedna veća investicija koja bi građanima dala makar tračak nade u bolju i perspektivniju budućnost koju svi očekuju. A još godina dana mandata samo što nije prošla.
M. Marković, Maxportal
